Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Kada proživljavamo fobiju, naše tijelo bori se sa strahom toliko jakim da mislimo da nad njim nemamo nikakvu kontrolu. A sve su te reakcije vrlo opiljive i mjerljive. Hrabra Ivona pred našim se kamerama odlučila riješiti straha i to na najekstremniji način!


Popet će se na zgradu visoku 26 katova! Ušli smo u lift koji vozi do 24. kata, ostalo smo morali pješice. I sve je bilo pod kontrolom. Hvatala ju je lagana nervoza, ali je još uvijek držala sve konce u rukama. Sve dok lift nije stao. Odjednom - panika! Srce se uzlupalo, preplavio ju je osjećaj nelagode. Uz malu pomoć psihologinje Jurin disanje se smirilo i puls se krenuo spuštati na normalu. Još jedan udah i krenuli smo se penjati na 26. kat! Ivona je stisnula zube i izašla na krov. Da, držala se za ogradu. Ali nakon 5 minuta anksioznost je splasnula dovoljno da napravi nešto što nije željela ni sanjati - hodala po krovu nebodera!

Vezani članci Provjereno otkriva skandalozan slučaj iz riječkog KBC-a - 10 Provjereno otkriva slučaj iz riječkog KBC-a: Priopćili majci da joj nerođeno dijete neće preživjeti i dali joj skandaloznu uputu Provjereno otkriva skandalozan slučaj iz riječkog KBC-a - 6 Šokantan slučaj iz Rijeke: "Udahnula sam, napravila korak naprijed i pogledala ga. Kao da fali pola mene. Prazan zagrljaj. Ja sam mama bez djeteta...''

Fobije jednostavno možemo podijeliti na specifične i socijalne. Oni specifični strahovi javljaju se kada smo u nekoj situaciji koja nas plaši - poput Ivonine visine ili pak životinja, recimo ptica, pasa, kukaca ili zmija. Upravo su one Helenina fobija. Toliko ih se boji da joj sama pomisao na zmiju izaziva gađenje i strah. Upravo se zbog toga odlučila podvrgnuti hipnoterapiji i stati na kraj strahu. Ohrabrena hipnoterapijom odlučila je posjetiti zoološki vrt. Krenula je prema vratima, ugledala prvu zmiju i - pobjegla! Duboko je udahnula i pokušala opet, ipak nije išlo.

Željko pak više ni ne pamti odakle mu strah od zubara, a cijeli život ga izbjegava, zato je sada u 45. godini zbog problema sa zubima prisiljen biti ovdje - usta širom otvorenih, a najradije bi ih stisnuo. Njegova stomatologinja Katherine srećom zna s takvima i u svoj stolac je natjerala mnoge koji su iz njega htjeli najradije pobjeći.

Izbjegavanje onoga što im stvara fobiju najčešće je terapija koju fobičari sami sebi propišu. Kažu, što ne vidim, ne može mi ništa. Psiohologinja Jurin radi s osobama koje po nekoliko godina zbog agorafobije - straha od otvorenog prostora - nisu izašle iz kuće. Postali su robovi svoje fobije. Psihologinja Jurin kaže, to nije tako rijedak slučaj. Naši sugovornici napravili su upravo suprotno. I nije bitno jesu li pobijedili svoju fobiju ili ne, bitno je što nisu pobjegli! Pogledali su strahu direktno u oči i širom otvorenih očiju.