Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Uskrsno vrijeme puno je običaja kojih se rado držimo. Bojanje pisanica, posebna trpeza, ali i umivanje u cvijeću te još nekoliko manje poznatih tradicija, neizostavni su dio ovog najvećeg kršćanskog blagdana.


Koje običaje za Uskrs Vi prakticirate i koji su Vam najdraži? Odgovore možete ostaviti u komentaru ispod članka ili poslati na moj.report@novatv.hr, na koji nam možete slati i svoje fotografije kako radite pisanice.

Neki običaji koje njegujemo za Uskrs već su nam dobro poznati. Tradicija je to koja se ponavlja iz godine u godinu. Uskrsni običaji, kaže Tanja Ban iz etnografskog muzeja u Splitu, počinju sa Cvjetnicom. 'U crkvi se blagoslovljena grančica masline, ružmarina ili palme zatakne za stropnu gredu, sliku sveca ili neko istaknuto mjesto u kući i tu stoje i do godinu dana. Dimom od blagoslovljene grančice liječilo se bolesnu djecu, postojao je običaj da se komadić blagoslovljene grančice pojede, a mornari su stavljali grančicu na jarbol', rekla je Ban.

Vezani članci Slika nije dostupna Uskrs u svemiru: 'Nemojte im reći da sam donio pisanice' Slika nije dostupna Pogledajte gdje se u Hrvatskoj izrađuju najljepše pisanice

>> Običaj koji seže u duboku prošlost: Znate li da svaka boja nosi neku simboliku?

I umivanje u cvijeću ima svoju simboliku. 'Vjerovalo se i u osobitu moć vode, cvijeća i zelenila. U noći uoči Cvjetnice kitio se zdenac, a umivalo se u vodi s cvijećem radi ljepote lica i zdravlja. U Slavoniji su se na Cvjetnicu kitili bunari. To rade djevojke i to tamo gdje je neki momak u kući, a mame tih momaka stave u kabo na bunaru par jaja za djevojke koje dođu s cvijećem pa ih za Uskrs bojaju', rekla je Ban.

Veliki tjedan

No, prije samog Uskrsa, u Velikom tjednu, valjalo se pripremiti za taj blagdan. 'Pripreme i obavljanje kućnih poslova, ribali se drveni i kameni podovi, čistio namještaj... Zadnja tri dana nije se smjelo raditi na poljima, izbjegavali su se bučni poslovi, kovači nisu smjeli kovati. Veliki petak je dan molitve i posta, kruh i voda, ali jeo se bakalar i pilo vino pa je postojala izreka: čovjek dobije toliko krvi koliko popije vina'. Velika subota naziva se i Bijela subota ili Glorija. Ispred crkve palila se vatra koju bi svećenik blagoslovio, blagoslivljala voda pa se umivalo i pila ta voda. Vjerovalo se da to donosi zdravlje, osobito očiju, te ljepotu i čistoću lica. Umivalo se i u neblagoslovljenoj vodi, kao npr. moru', kaže Ban.

Hrana

Uskrsna trpeza sasvim je posebna. 'Radile su se pogače, sirnice, pince, a za djecu se rade pletenice s upletenim jajem. Taj dar najviše su dobivale djevojčice, a dječaci pecivo u obliku luka i strijele. Blagoslov hrane se obavlja na Veliku subotu popodne ili na Uskrs ujutro. Prije se hrana nosila u velikim,okruglim košarama na glavi, a danas u manjim košaricama ili na tanjuru pokriveno salvetom. Puno se držalo do toga da blagoslovljena hrana ne padne na pod, a mrvice su se morale spaliti ili baciti u zemlju. Sirnice i pisanice su se blagoslivljale svugdje, a nosila se i druga hrana (različito po krajevima): šunka, po nekim otocima svježi sir, mladi luk', opisala je Ban.

>> Znate li što se obilježava na Veliku subotu?

Pisanice

Najpoznatije je ipak bojanje pisanica. 'Bojanje jaja je pretkršćanskog podrijetla. U svih Slavena jednaka je ornamentika i tehnika ukrašavanja. U Primorju tradicionalnu pisanicu nalazimo samo na dubrovačkom području. Dubrovačka pisanica crvene je podloge s bijelim ornamentom. Boja se dobivala od korijena broća ili lupine luka, a ornamenti se izvode malim štapićem od vinove loze s usađenom glavičastom iglicom koja se umače u rastopljeni vosak. Kad se vosak osuši onda ga sastružemo. Do pojave umjetnih boja, jaja su se bojala kuhanjem u ljusci oraha, luka i raznih trava', rekla je Ban.

Zec

Što se tiče motiva zeca tijekom Uskrsa, još nije točno istraženo zašto je on toliko povezan sa Uskrsom i postoje različita tumačenja. 'U jednom tumačenju zec je prastari simbol plodnosti, a neki tvrde da je uskrsni zec samo sredstvo odgoja djece i da je on 'odgojni običaj'. U drugoj polovici XVIII. st. u Srednjoj Europi spominje se zec koji djeci ostavlja jaja na tajnim mjestima, znači on je uskrsni darivatelj, a poznati folklorist i pisac bajki Leopold Grimm je pridonio tome da je lik zeca sve više prihvaćen kao darovatelj poslušne i dobre djece. U XIX. st. zeca koji nosi darove prihvaća građanstvo, a kasnije i ostale društvene skupine. U XX. st. postaje znak Uskrsa i uskrsnog darivanja', objasnila nam je Ban.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook  

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju