U Hrvatskoj postoji odgovarajuće zakonodavstvo vezano za zaštitu svjedoka, a problem je u tome što se suđenja za ratne zločine održavaju i na sudovima na kojima suci i tužitelji nisu prošli odgovarajuću obuku.
Tim riječima opisuje stanje posebni izvjestitelj Vijeća Europe Jean-Charles Gardetto, koji Hrvatskoj zamjera i objavljivanje identiteta zaštićenih svjedoka.
'Može se ustvrditi da je zakonodavstvo vezano za zaštitu svjedoka u Hrvatskoj odgovarajuće; zakoni u velikoj mjeri pokrivaju glavna područja i u skladu su s međunarodnim standardima', navodi se u izvješću objavljenom na internetskim stranicama Vijeća Europe.
'Često je problem u tome što suci i tužitelji ne koriste sva sredstva za zaštitu svjedoka. Primjerice, premda postoje mogućnosti za video veze, one se ne koriste redovito. Dio problema leži u tome što se suđenja za ratni zločin vode pred lokalnim sudovima, što izaziva zabrinutost jer ni suci ni tužitelji na tim sudovima nisu prošli obuku koju su prošli suci i tužitelji na četiri specijalizirana suda u Hrvatskoj', navodi Gardetto.
Gardetto navodi da je u regiji postignut važan napredak u uspostavi sustava zaštite svjedoka, ali je ipak potrebno znatno poboljšati zaštitu jer mnogi potencijalni svjedoci ne žele svjedočiti zbog slučajeva prijetnji, zastrašivanja, pa čak i ubojstava.
Izvjestitelj kao dobar primjer zaštite svjedoka navodi suđenje Ademi-Norac na kojemu je više od 40 posto svjedoka dalo svoj iskaz putem video veze.
Ipak, više hrvatskih sugovornika reklo je Gardettu da se svjedoci još uvijek ne osjećaju sigurno u svjedočenju u slučajevima ratnih zločina, a u nekim slučajevima identiteti zaštićenih svjedoka su objavljeni. (Hina)