Iako za tu suvremenu ovisnost još nije usvojena službena medicinska dijagnoza, stručnjaci su uvjereni da problem postoji te da je sustavna stručna pomoć potrebna djeci koja ponekad "puno radno vrijeme" provedu za računalom, zaslonom mobitela ili tableta.
Pročitajte i ovo
U Jankomiru je stoga u tijeku opremanje dnevne bolnice namijenjene onima koji na na internetu ostaju po nekoliko sati, gube kontrolu nad vremenom provedenim za računalom ili mobitelom, nervozni su ako nemaju pristup internetu i jedva čekaju da se ponovno ulogiraju, rekla je za Hinu dr. Irena Rojnić Palavra psihijatrica iz Bolnice Sv. Ivan koja će se baviti upravo internetskim ovisnicima.
Najsličnije kockanju
Ovisnost o internetu u svojoj je biti najsličnija ovisnosti o kockanju s obzirom da je zajednički nazivnik - nepostojanje psihoaktivne supstance. Gubitak kontrole nad vremenom provedenim za internetom, žudnja za internetom kada osoba nije "online", bezuspješni pokušaji promjene obrasca ponašanja, problemi u interpersonalnim relacijama, u školi ili na poslu, psihičke tegobe poput anksioznosti, depresije ili nesanice, bolovi u leđima, šakama, peckanje očiju... sve to upućuje na zaključak da osoba ima problem s prekomjernim korištenjem internetskih sadržaja i da je vrijeme da potraži stručnu pomoć.
No na pitanje koliko je osoba u Hrvatskoj ovisno o internetu, u Bolnici Sv. Ivan odgovaraju kako je teško dati iole precizan odgovor.
"Postoji malo istraživanja čiji rezultati nisu konzistentni s obzirom da, u odsutnosti jasnih dijagnostičkih kriterija, autori posežu za različitim metodološkim rješenjima. U svakom slučaju sigurni smo da problem postoji i da je u porastu, naročito u mlađoj populaciji. Istraživanje koje je uključilo gotovo 12 tisuća adolescenata u Europi pokazalo je kako je patološka uporaba interneta zabilježena u njih 4,4 posto. Dodajte tome članove obitelji oboljele osobe koji također pate i potrebna im je podrška, i eto Vam zastrašujućeg scenarija", upozorava dr. Rojnić Palavra.
Djevojke na društvenim mrežama, mladići na igricama
Stoga će i program pomoći biti najviše usmjeren na mlade osobe. Stručnjaci smatraju da su pod najvećim rizikom mladi koje odrastaju u nepovoljnom obiteljskom okruženju, osamljeni, smanjenog samopouzdanja i samopoštovanja, koji teško ostvaruju socijalne kontakte, s psihičkim komorbiditetom... Djevojke više vole društvene mreže, dok su mladići skloniji igricama. Gledanje pornografskih sadržaja također je češće muška aktivnost.
Ako se osoba osjeća usamljenom, ima poteškoća u ostvarivanju klasičnog socijalnog kontakta ili pak vapi za potvrdom - tu su društvene mreže. Za kanaliziranje agresije, življenje nekog drugog (boljeg) života - rješenje su video igrice, a za ispunjavanje seksualnih fantazija - pornografija... U bolnici na Jankomiru kažu da je i nasilje putem interneta još jedna dimenzija te problematike na koju uvijek valja obratiti dužnu pažnju.
Iako različiti oblici pomoći osobama s ovim problemom već postoje, prema saznanjima liječničkog tima u Bolnici Sv. Ivan, njihova nova dnevna bolnica trebala bi biti prvo sustavno i sveobuhvatno "rješenje", usmjereno upravo internetskim ovisnicima.
Novi prostori izvan bolničkog kruga se dovršavaju. Bit će to moderan kompleks s prostorijama posebno osmišljenim za provođenje različitih vrsta terapije (individualna, grupna, obiteljska, radno-okupaciona, socioterapija...). Program dnevne bolnice odjednom će moći primiti dvadesetak pacijenata, a po završetku dnevnobolničkog tretmana liječenje će se nastavljati ambulantnim putem, tako da će cirkulacija osoba uključenih u program biti kontinuirana.
U Jankomiru se nadaju da će se vrata nove dnevne bolnice otvoriti vrlo brzo.
Liječenje uz uputnicu obiteljske medicine
"Prvi je korak priznati sam sebi da imaš problem. Iz žrvnja bolesti ovisnosti vrlo je teško izaći sam. Zato je najbolje što prije potražiti stručnu pomoć, ako je ikako moguće, uz podršku obitelji. Za ovu dnevnu bolnicu potrebna je uputnica koju izdaje liječnik obiteljske medicine. Treba naglasiti da su bolesti ovisnosti - bolesti (upravo kao i šećerna bolest, shizofrenija ili infarkt miokarda). One nisu odraz nečije slabosti, manje vrijednosti ili nedostatka volje. A recidivi ovisničkog ponašanja su sastavni dio putovanja, češće pravilo nego iznimka", ističe dr. Irena Rojnić Palavra, psihijatrica koja će se u sklopu multidisciplinarnog tima liječnika baviti upravo internetskim ovisnicima.
Nakon inicijalne timske obrade potvrdit će se ili isključiti potreba za uključivanjem u program liječenja. Tim je multidisciplinaran, a okosnica terapije rad u grupi osoba koje su na liječenju zbog istog, odnosno sličnog razloga. Uključivanje članova obitelji u proces liječenja i rehabilitacije ključna je sastavnica uspješno provedenog programa. Za razliku od liječenja svih drugih ovisnosti gdje se inzistira na potpunoj apstinenciji, savjetovanje nekoga tko svoj kruh zarađuje za računalom - da ga više nikada ne upali - nije moguće. Uspostavljanje kontrole nad ovisničkim ponašanjem nakon što je osoba jednom izgubi bit će veliki izazov, i za pacijente, i za liječnike. To je kao kod dijete, morate paziti koliko jedete i što jedete. Drugim riječima, koliko ste na internetu i na kojim sadržajima.
Dvije ključne osobe koje stoje iza ovog projekta su ravnatelj Bolnice Sv. Ivan Igor Filipčić i dr. Davor Bodor, koji je dosad vodio dnevne bolnice za ovisnost o alkoholu i kockanju. U Jankomiru ne očekuju liste čekanja za uključivanje u program dnevne bolnice. "Vidjet ćemo koliki će biti interes pa ćemo prema tome po potrebi revidirati broj grupa i na drugi način prilagoditi program rada dnevne bolnice", poručuje dr. Rojnić Palavra.
Slični centri u Engleskoj i Grčkoj; najveći problemi na Dalekom istoku
Prva istraživanja o ovom tipu ovisnosti počela je 90-ih godina u Americi. Kako su rezultati pokazali da je problem puno veći nego se u početku mislilo, sve se više stručnjaka počinje baviti ovom temom. Pokušaja ima raznih, od klasične hospitalizacije do propisivanja psihofarmaka, što sve dolazi u obzir u određenim prilikama.
Cijelo je ovo područje tek u začetku, no primjerice u Engleskoj i Grčkoj otvoreni su centri koji se bave ovom problematikom, koja se intenzivno proučava i u Švedskoj. Ipak, najviše iskustva u ovom području, uz Ameriku, imaju zemlje Dalekog istoka, gdje je problem brzorastući, poput primjerice Južne Koreje.
Intenzivnije liječenje kroz program dnevne bolnice, a potom manjeg intenziteta ambulantnim putem trebalo bi zadovoljiti potrebe većine hrvatskih bolesnika, koji su (usput budi rečeno) punoljetne osobe, kažu u Bolnici Sv. Ivan. (Hina)
