Nije dobila niti jedne izbore, a prometnula se u jednu od najvećih političkih zvijezda u kontekstu učestalosti pojavljivanja u medijima. Čak i sada kada je doživjela vjerojatno svoj konačan politički pad Kosor opet puni stupce. No ovo je doista početak kraha njezinog medijskog medenog mjeseca koji se eto protegnuo na gotovo tri godine.
Pročitajte i ovo
Kolumna Borisa Miševića
Orao pao - industrija rasla
Kolumna Borisa Miševića
Investicije sad ili nikad!
Sreća je Jadranki Kosor u političkom životu odigrala najbolje karte, a ona ih nije znala iskoristiti. Ili bolje rečeno, nije bila dovoljno hrabra i odlučna da politički materijalizira okolnosti sudbine koja ju je jednog, ne tako davnog ljeta, neočekivano bacila u prvi plan.
Prvu i svoju najveću grešku napravila je odmah u startu kada joj je Sanader u ruke uvalio državu inficiranu teškim izostankom reformi i prožetu brutalnom rođačkom korupcijom. Trebala je stati pred narod i reći. Raspisujem izbore! Želim fer mandat za teške poteze. Iskrenost bi joj donijela određen porast podrške i možda je tada čak i imala šansu za dobivanje izbora. Kako god, morala je pokušati. No vlast je bila slađa. Već je ušla u igru i nije htjela riskirati da izgubi ono što je sigurno oduvijek željela - voditi državu.
>> Bruto mišićna masa u krizi
>> Pustite Kineze da nas spase!
Druga velika greška je to što nije provela gospodarske strukturne reforme. Plan koji su joj napisali stručnjaci bio je skoro pa savršen no politička volja da se provede totalno je podbacila. Sve je to bio politički marketing, a da stvar bude gora, plan je bio odličan. Da ga je Kosor provela, nitko je ne bi mogao srušiti s vlasti. Dobila bi pravi politički kredibilitet i sigurno ne bi završila kao danas; u suzama nad svojom tužnom sudbinom.
Sljedeća greška je što je sebe prečesto prikazivala kao žrtvu. Kao ženu na koju su se eto svi okomili jer je dala zeleno svjetlo za obračun s političkom korupcijom. Velika pogreška je i to što nije znala skrivati emocije. Na njezinom licu, govoru tijela i energetskim vibracijama uvijek bi joj se prejasno ocrtavao svaki detaljčić trenutačnog raspoloženja.
Ostavljala je dojam osobe koja se lako uvrijedi na bilo kakvu prosudbu koja njezin rad prikazuje u potencijalno negativnom svjetlu. No sve te stvari mogla je neutralizirati snažnim reformama. Kao svoj najveći uspjeh Kosor je u prvi plan stavljala borbu protiv korupcije. A to je nešto što se i očekuje od svake normalne vlasti. Godinama se korupcija tolerirala pa se eto za vrijeme Kosoričinog darovanog mandata našlo dosta materijala za čišćenje.
Otišla je previše patetično. Oči pune suze, usta puna sebe. Nikada nije shvatila i vjerojatno neće da su je do ovog trenutka dovele vlastite greške i samoprecjenjivanje. I na odlasku je samo potvrdila da ne može kontrolirati svoje reakcije. A osoba koja se u svom poslu ne može kontrolirati jednostavno nije materijal za vođenje države. U životu treba biti dovoljno hrabar i jasno zacrtati linije svojih mogućnosti koje proizlaze iz razine obrazovanja i osobnih vještina. Čvrsto vjerujem da Jadranka Kosor može neki drugi posao raditi sjajno. Možda se i vrati novinarstvu, koje je prema mom skromnom mišljenu, puno časniji posao od politike.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite DNEVNIK.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.