Nema onoga tko je bio student, učenik u drugom gradu, a da se nije našao u situaciji da je sav svoj džeparac ili većinu njega potrošio u prvih par dana te da pred sam kraj mjeseca nije pomno brojio svaku lipu.
Pročitajte i ovo
'Jedne sam večeri bila jako gladna, u domu mi nije bilo ni cimerica ni docimerica, a u novčaniku sam imala svega deset kuna, ako i toliko. Bilo mi je neugodno zvati roditelje da mi pošalju još novca, sjećam se da je bila nedjelja i da nisam imala ni gdje otići. Kopala sam po ormarićima i naišla na tjesteninu. Skuhala sam je i tražila s čim da je pomješam, neki sir, no našla sam samo kakao u prahu - i to onaj gorki. Naravno, uzela sam ga i s tim posula tjesteninu. Baš kad sam počela jesti u sobu mi je uletjela jedna prijateljica koja nije mogla vjerovati šta jedem, umirala je od smijeha i još uvijek me zna zezati zbog toga', prepričala nam je Dalmatinka Anamarija koja je na svojoj prvoj godini faksa živjela u studentskom domu na Savi.
Čari dvopeka s marmeladom...
Na Savi je živio i Nikola, također 'dalmoš', koji je nam je pokušao objasniti koliko može značiti 'obični dvopek i mermelada' kada si gladan i lijen za odlazak u menzu. 'Kad nismo imali što jesti, onda bi se najeli dvopeka i mermelade. Čak nekad ni nije problem u novcu, nego u lijenosti. Kada te 'pere' mamurluk nakon večernjeg izlaska, nije ti do ničega. Uzmeš ono šta ti prvo padne pod ruku, a i dok ima dvopeka i mermelade, zašto trošiti na nešto drugo? Bit će još izlazaka', kazao nam je kroz smijeh Nikola.
>> Studentski život u roditeljskom domu vs. život u studentskom domu
Odmah nam je i otkrio kako je više puta znao 'zapiti' svoju kartu za doma ili pak kupiti kartu za neki koncert s novcima koje su mu roditelji poslali za život. Tvrdi da su to najtipičnije stvari koje se događaju studentima. 'Više puta su mi moji jadni roditelji znali poslati novce za kartu da dođem doma, a ja bi izašao van i zapio većinu tog novca. Nisam to popio sam, već s prijateljima. Kad jedan ima, onda dijeli sa svima, tako funkcioniramo. Najgore je idući dan kad ocu moraš objašnjavati zašto ne možeš doć doma pa izmisliš mali milijun seminara na koje si zaboravio kad si se s njima dogovarao da dođeš doma', ispričao nam je.
Kako do sitniša?
No, problemu s novcem Nikola i cimeri su doskočili onako kako najbolje znaju - dizanjem šahtova. 'Moj cimer Miško i ja smo znali dizati one velike rešetke od šahtova na Savi, silazili dolje i tražili žute gvozdene i za menija smo uvijek skupili. Obavezno smo obilazili i klupe na Savi, uvijek bi nekome ispadalo siće iz džepova, ali do toga bi došlo samo u slučaju najveće krize', dodao je.
Kada nema frižidere dobro je i uže za sušenje odjeće
Ono što je posebno zanimljivo i što su oba naša sugovornika istaknula jesu studentska riješenja za spremanje hrane i rashlađivanje za vrijeme ljetnih vrućina jer u domu na Savi većina soba nema frižidere. 'Cimerica mi je bila Slavonka i uvijek je bilo kulena i kobasica, a ja bi redovito donosila slaninu tako da bi se nakupilo toga, a friždera nije bilo. Tako smo mi smislili kao nekakav štrik koji je bio na prozoru i namirnice bi potrpale u vrećicu, zavezale i objesile na taj štrik, a kad bi netko dobio paket od doma, onda bi se svi sjatili kod toga koji je dobio paket i sve bi to pojeli u jednu večer, a za sutra bi se mislili - sutra', ispričala nam je Anamarija.
Borba s vranama
Isti problem s hranom je imao i Nikola koji je, također, konzerve s tunjevinom slagao na prozor jer je zimi bilo dovoljno hladno pa ih je mogao držati tu, a pri otvaranju su često tražili pomoć od – vrana. 'Konzerve od tune smo redovito slagali na prozor, a budući da nijedan od nas nije imao otvarač jer što bi nama uopće ikad trebao otvarač, onda smo ih stavljali na prozor i čekali vrane da ih probiju. Dobro, to smo više činili iz šale jer su nam često znale napadati konzerve na prozoru', ispričao nam je kroz smijeh.
'Studentsko' rashlađivanje
Problem s rashlađivanjem tijekom ljetnih ispitnih rokova Nikola nije imao, ali se prisjetio jednog događaja u studentskom domu Ante Starčević, poznatijem kao 'Šara', gdje je došavši kod prijatelja vidio društvo koje se ondje kupalo u - dječijem bazenu. ' Umro sam od smijeha kad sam to vidio, legende! Napunili su dječji bazen vodom tako što su crijevo prispojili na slavinu u wc-u i provukli kroz prozor da napune bazen. Pjevali su i kupali se usred noći i usred Zagreba sve dok im zabavu nije prekinuo zaštitar', prisjetio se.
O problemu s rashlađivanjem i učenjem ispričala nam je i Anamarija koja je prešla cijeli Zagreb kako bi kupila ventilator. ' Vidjeli smo u letku da će ventilatori biti na sniženju i cimerica i ja smo bile presretne što ćemo za stotinjak kuna kupiti ventilator koji će nam olakšati učenje. Problem je bio što su se valjda svi studenti i umirovljenici 'potukli' oko tih ventilatora, morala sam ići sa Save na Črnomerec samo da kupim ventilator jer ih je jedino u tom dućanu ostalo. Kad smo ga donijele u sobu, to je bila revolucija. Taj jadni ventilator smo posuđivali jedni drugima i još uvijek je živ i sa mnom, tko bi rekao', ispričala nam je Anamarija koja je dodala da paštu s početka naše priče nikada u životu neće zaboraviti te da će to prepričavati i svojoj djeci i unucima, ali ne s tugom, već s radošću i uz smijeh.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite DNEVNIK.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
-
PRIVUKLA PAŽNJUPlavuša iz centra Zagreba: Najlonke s uzorkom adut su kombinacije u minici i visokim čizmama
-
Šire vojne kapacitetePosjeduju nuklearno oružje, a sada su odgovorili svom najvećem rivalu: "Ovo je prekretnica"
-
Svi su poginuliFOTO Detalji tragičnog pada zrakoplova: Let je bio rođendanski poklon jednom od putnika
