Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Njemački i austrijski političari reketarili su Hrvatsku.


 

Vezani članci Slika nije dostupna Šlogar je osuđen onako – 'od oka' Slika nije dostupna Sanader tiho opstruira pozitivne pomake Hrvatske

Tako bi najrazumljivije glasio sažetak intervjua poglavara Koruške Gerharda Doerflera koji je u utorak dao njemačkoj državnoj televiziji ARD. Doerfler je kazao kako su citiram: 'Njemački i austrijski političari prijetili Hrvatskoj problemima u procesu približavanja Europskoj Uniji ne pristane li na prodaju Hypo Group Adrije njemačkoj banci Bayern LB'.

Kazao je da su u tomu sudjelovali austrijski narodnjaci s jedne i bavarski premijer Stoiber s druge strane. On je, prema riječima poglavara Koruške, obavio taj zadatak. Izvršio je pritisak, tj. ucijenio je s Europskom Unijom tadašnjeg hrvatskog premijera Sanadera, a njemačke porezne obveznike oštetio za 3,7 milijardi eura. Ovu vijest proteklih dana nitko osim nekoliko portala nije objavio. Vijest je važna, štoviše prevažna, jer jasno oslikava na koji način funkcionira upravljanje moćnih vlada tranzicijskim zemljama poput Hrvatske.

Pritisci i ucjene

Model je univerzalan, pitanje je samo snage, političke vještine vaganja da se ucjenama ne popusti do kraja, da se 'ne skinu gaće', već da se ide u razuman kompromis. Model reketa moćnih vlada mogao se ne tako davno vidjeti i na primjeru Rumunjske. U pristupnoj EU fazi britanski premijer Tony Blair po istom je modelu ucijenio tadašnjeg rumunjskog premijera Adriana Nastasea.

On je pak morao, odnosno na Blairov je pritisak pristao prodati Sidex, rumunjsku vrlo profitabilnu željezaru u vlasništvu države, i to tajkunu Lakshmiu Mittalu, glavnom donatoru i financijeru Laburističke stranke. 'Cash for access' - Keš u zamjenu za EU pristupanje – bile su naslovnice svih britanskih medija u trenutku kad je afera otkrivena. Blair je uz izvrsno složen spin otišao, postao međunarodni faktor, a njegovi su se laburisti ovih dana, 6 mjeseci prije izbora raskolili. Samo što se u državama koje nisu vazalske to ne naziva pučem, već nekako finije zamotano u legitimitet demokracije...

Adrian Nastase nije uveo Rumunjsku u EU, odstupio je u ožujku 2006. zbog sumnji na korupciju, tužitelji su provodili istragu čiji kraj nikad nije objelodanjen. U međuvremenu mjesto savjetnika za antikorupciju rumunjskog još uvijek aktualnog predsjednika Basescua je zauzeo bivši tužitelj - Britanac.

Od Sanadera ucjenom iznuđena ostavka

U slučaju hrvatskog finacijskog reketa radilo se očito drugačije, manje engleski metodično (ta metodika je u nas Englezima 'ostavljena' za manipulacije oko Oluje i haškoga suda). Stoga je zanimljivo da je Edmund Stoiber nekoliko dana nakon Sanaderove naprasne ostavke na opće čuđenje, ničim izazvan i bez ikakvog izravnog povoda gostovao na hrvatskoj javnoj televiziji govoreći o tome kako je 'Sanader podnio žrtvu za Hrvatsku'. Što je pod tim mislio? Ništa značajno za Sanadera. Tako naprosto funkcionira fini organizirani kriminal Europske Unije. Stoiber kao da je stigao u hrvatski javni prostor 'poslati poruku' da se šuti, fućkalo se njemu za Sanadera od kojeg je već - a to je sad sasvim očito – ucjenom iznuđena ostavka.

Istodobno u studenome, kad su austrijski i njemački mediji već počeli naveliko pisati o kupoprodaji Hypo banke - u Zagrebu je bio Hannes Swoboda, austrijski socijalist i izvjestitelj za Hrvatsku u Europskom parlamentu. Swoboda je srednje rangirani eurobirokrat. Najviši rang u državi (a u nas su ga primili svi - od predsjednika Sabora do premijerke) koji Swobodu prema pravilima diplomatskog protokola može primiti - je pomoćnik zamjenika ministra vanjskih poslova ili eventualno predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku. Tada se dogodio slučaj bez presedana.

Hannes Swoboda je u parlamentu tuđe države kazao kako 'bi bilo dobro da se Sanader ne vrati jer je on velika šteta Hrvatske'. Svi su naravno na te riječi skandirali, nitko to nije nazvao pravim imenom, izravnim miješanjem stranih političara u unutarnje poslove Hrvatske i diplomatskim incidentom, ustvari SKANDALOM par excellence!!!! Ministarstvo vanjskih poslova je šutjelo, umjesto da pošalje Beču i Bruxellesu prosvjednu notu. Rijetko tko je shvatio da je Swoboda de facto došao zaštiti kriminalne interese svoje države povezane s reketom oko prodaje Hypo banke!

Puno lakše je do kraja fino i komplimentima izreketariti Hrvatsku i u zatvor strpati njezina bivšeg premijera - nego dio njemačkog i austrijskog političkog establishmenta koji se na iznuđenoj prodaji Hypa nezakonito obogatio, a o čemu je u intervjuu njemačkom ARD-u govorio Gerhard Doerfler.

Navlačenje Sanadera na tanak led

Kad se malo bolje prouče detalji, nije nemoguće da je Sanaderov zadnji naprasni pokušaj povratka u politiku zapravo bilo planirano navlačenje Sanadera na tanak led 15-ak dana prije isteka moratorija na njegov saborski mandat . Sa sigurnošću mogu tvrditi da je dio HDZ-ovih članova, među kojima i od neki dan 'lojalni' ministri, mjesecima Sanadera nagovarao da se ponovno aktivira u politici, jer da im je 'stranka u komi'.

Tko imalo poznaje bivšega premijera, zna da je njegova najslabija točka njegov ego-trip, u toj mjeri velik da mu je i za mandata nerijetko dominirao i nad iskustvom i nad obrazovanjem. Sanaderova taština bila je uzrok onoga dijela njegovih procjena koje smo kritizirali kao nepragmatične. Taština je bila uzrok i onako sramotnoga odlaska bez riječi pojašnjenja.

S takvim egom do neba, ojačanim polugodišnjom snažnom frustracijom, Sanadera doista nije bilo teško izvesti na brisani prostor. Na kraju se ispostavilo da su premijerka i Šeks znali da on uz uvjeravanje svojih 'pristaša' kani održati konferenciju za novinare te najaviti svoje ponovno aktiviranje u stranci. Pustili su ga da to i napravi. Doznali su to od Josipa Đakića, koji je bio očiti trojanski konj situacije. Mjesecima je zazivao Sanadera da se vrati, a potom u nedjelju bio glavni 'druker'.

Ispričao je Šeksu i premijerki sve u detalje, čak s kim su i na koji način ondje komunicirali novinari, čiji je to inače posao. Đakić je, podsjećam, bio je ključna mutikaša u 'slučaju veprovi', kad je general Markač hitno deportiran u Haag, a Hrvatska kod kuće dobila još jedan val ljutnje, i minus u političkoj percepciji svijeta.

>> Sanader izbrisan iz članstva HDZ-a! 

Sanader nedvojbeno pogriješio

Premijerka je - očekivano - Sanadera izbacila iz stranke. Sanader je nedvojbeno pogriješio s načinom na koji je pokušao svoj come back na političku scenu. Zanimljivo je i to, da je on kao premijer i to vrlo često bahat, svojim ministrima i članstvu nerijetko tolerirao kojekakve gluposti i velike gafove. Pa je u tom smislu zanimljivo da je ovoga puta za njega primijenjeno načelo stranačke nulte tolerancije.

Svakako u toj HDZ-ovoj priči je najdegutantnije što su se njegovi ministri i članovi Predsjedništva, od kojih su mnogi još dva dana prije podržavali njegovu nakanu o povratku, natjecali koji će ga žešće pljunuti. Nakon loma stajali su iza premijerke posloženi kao u teatru apsurda, do prekjučer dijelom ulizice Ivića Pašalića, do jučer svi odreda ulizice Ive Sanadera, onako sve nesposobniji od nesposobnijeg, smrknutih lica na kojima se ni u jednom trenutku nije zrcalila poruka: 'Ostali smo uz premijerku zbog naroda koji nas je birao'.

Na njihovom licima zrcalila se samo jedna poruka: 'Baš nas briga, glavno je sačuvati fotelju i svoje sinekure, da pod krilom političke milosti prikrijemo lovu koju smo nakrali, jer ionako će za sve biti kriv Sanader, a za ostalo nam se fućka, pogotovo za narod'. Zapravo, najprimjerenije su se postavili ministrica Bianca Matković i Petar Selem, član predsjedništva, koji su bili suzdržani.

Time su jasno pokazali da Sanadera ne žele negirati u smislu suradnje i lojalnosti tijekom njegovih mandata, ali isto tako jasno su pokazali da nikako ne mogu podržati način na koji je Sanader sve ovo izveo. Jer Sanaderov postupak je slučaj bez presedana u demokratskom svijetu. Nikad u bližoj političkoj povijesti nitko nije otišao bez obrazloženja niti se nakon kratkog vremena pokušao vratiti na način koji ostavlja pučistički dojam.

Sanaderov postupak dodatno je pojačan i misterioznim sastankom Kosor-Karamarko-Bajić u nedjelju navečer o kojem smo mi novinari uredno u offu obaviješteni. Karamarko je kazao kako je to ranije dogovoreno, i tomu nitko ozbiljan ne vjeruje. Tim više kad počne kolati informacija kako je tema sastanka navodno bilo traženje načina na koji bi se Sanadera proglasilo prijetnjom nacionalnoj sigurnosti. Hebrang i Šeks govore kako će onima koji su glasovali za Sanaderov ostanak biti pružena prilika 'da se poprave', cendraju po novinama kako ih je progonio i ponižavao.

Retorika tako tipična za ustvari pokret sektaškog ponašanja, stranku u rudimentu, u zemlji reudimentarne demokracije. Haranga je otvorena skupa s lovom na Sanaderovu glavu. On je na podu, po njemu lupa tko god želi, kriv je za što je kriv i za što nije! Pupovac ga javno ismijava na domjenku u čast pravoslavnoga Božića i svi u tome sudjeluju. 'U zatvor s njim', 'Lopov, smeće', 'Iznajmite profi kilera', 'Bravo Jadranka, samo čisti gamad'... dio su povika šifriranih forumaša bez imena i prezimena - publike rimske arene 21. stoljeća.

Cilj je stvoriti Vladu bez ikakvog biračkog legitimiteta

Premijerka najavljuje rekonstrukciju Vlade, nekoliko ministara će, kako se to voli kazati, spakirati kofere. I to će biti prvi ozbiljniji test njezine odluke koju je donijela u ponedjeljak. Tada će jasno pokazati je li baš svima koji su joj na sastanku o slučaju Sanader iskazali svoju lojalnost, ona doista i vjeruje. Tada će se i točno vidjeti hoće li ministre, ali i cijelu plejadu državnih tajnika, većinski zamijeniti ljudima iz svoje stranke ili iz redova koalicijskih partnera. I dok se to obrće kao tema - bingo!

Evo opet Hannesa Swobode, s očitom namjerom da napravi kontrolu štete koju je za njemački i austrijski političko-bankarski establishment počinio Gerhard Doerfler u intervjuu ARD-u. Swoboda prije 2 sata izjavljuje kako se što hitnije treba istražiti Sanaderova moguća odgovornost za korupcijske afere, ali i kaže kako bi u državi ključne dužnosti trebali preuzeti ljudi iz različitih stranaka.

Samo nam još taj strani, austrijski diplomat nije obznanio koji bi to, imenom i prezimenom, točno ljudi trebali biti. Problem Hrvatske je što je društvo izgrađeno na sitnom cezarizmu, ostrašćenosti osiromašenog naroda, relativizaciji dostojanstva i samim tim zatiranju bilo kakve mogućnosti DA SE RAZMIŠLJA. Posljednji je trenutak da se nad takvom platformom zamisle i vladajući i opozicija. Jer takva platforma je ulaz koji se stvara za upravljanje marionetskim državama.  

>> Arhiva