Rezultat toga su Hrvojeva dugogodišnja putovanja sa spačekom u zemlje u kojima igra hrvatska nogometna reprezentacija. 'Spaček je za mene čista sloboda, nema ničeg boljeg od vožnje sa spuštenim krovom. Stavim šešir na glavu, zapalim cigaretu i uživancija', otkrio je Hrvoje. Ljubav prema spačekima i spačekiste Hrvoje uspoređuje s motoristima, no, ističe, ekipa je bolja.
Pročitajte i ovo
'Gdje god sam išao, samo sam poslao mail spačekistima iz te zemlje i odmah sam dobio odgovor s ponudom za sve što mi je trebalo, bez obzira gdje išao, u Estoniju ili sada u Poljsku. Tko god ima spačeka to je kao da ti je brat', ispričao nam je ovaj Samoborac koji svakog dana dolazi na piće u gradski kafić posvećen spačekima. Kafić su otvorila trojica spačekista, što vam postane jasno čim uđete jer interijer krase dijelovi upravo tih automobila.
>> Anti je spaček promijenio život. Zbog njega je dobio i posao!
Hrvoje svog crnog spačeka ima već 12 godina i s njim je prešao između 400 i 500 tisuća kilometara, a kaže, znao ih je imati i pet odjednom. S novim putovanjem pred njim je oko 5.000 kilometara, to jest, devet ako hrvatska reprezentacija prođe dalje. Kreće u srijedu 6. lipnja, a proći će kroz Sloveniju, Mađarsku, Slovačku, Češku, Poljsku, a posjetit će i Kalinjingrad.
Put u Kazahstan - 45 dana špeka i luka
Na putu će biti mjesec dana, a u Poljsku odlazi s još sva spačekista. 'Za putovanje u spačeku idealno je dvoje ljudi, ali nas će biti troje jer je jednostavnije zbog troškova benzina.' Zanimljivo je i što će se tako u istom automobilu naći dva Dinamovca i jedan Hajdukovac. 'Mi smo si dobri za razliku od ovih ostalih', našalio se. Što se kvarova tiče, objasnio je Hrvoje, oni se događaju, ali samo na razini popravljanja odvijačem i kombinirkama. 'Jednostavan auto, jednostavan kvar', dodao je.
Put u Poljsku samo je nastavak Hrvojevih putovanja na koja je pratio hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Tako je išao i u Kazahstan gdje je putovao 45 dana. Kaže, bilo je to putovanje od jutra do mraka. 'Sa spačekom ne može biti naporno, a spavamo nekada u šatoru, nekada u gostioni. Ako je skupo, nastavljamo vožnju.' U Portugalu su tako spavali i na plaži, a tamo su ih jednom probudili i policajci kojima nije smetalo što spavaju u automobilu, već što su se, ne znajući, sparkirali na – kružnom toku. Što se hrane tiče, ispričao je ovaj spačekist, bilo je to 45 dana špeka i luka. Slično će biti i na ovom putu na Euro 2012.
Bez plana, bez GPS-a, čak i bez karte
Za Poljsku je, po Hrvojevu običaju na putovanjima sa spačekom, plan da nema plana. Osim što nema plana, nema ni GPS navigacije, ali ni karte. Jedine smjernice bit će im putokazi. No, zahvaljujući poljskim spačekistima Hrvoje i ekipa imaju osiguran smještaj. Ljubav prema spačeku, ali i nogometu dokazuje i cijena puta. Samo za benzin i cestarinu trebat će im između 600 i 700 eura. Srećom za Hrvoja i njegova supruga dijeli ljubav prema spačekima pa nema ništa protiv njegovih česti (i skupih) putovanja. 'Ona je sretna što idem, imat će malo vremena za sebe', našalio se Hrvoje koji se nada da će Hrvatska, a tako i on sa svojim spačekom, doći i do Ukrajine.
