Indire, Vlaho i Josipa. Tenisačica iz Karlovca i dvoje studenata - iz Dubrovnika i Knina. Nikad se nisu upoznali, a od 25. lipnja 1991. povezani su od rođenja.
'Isti dan, iste godine smo rođeni ja i moja najdraža zemlja, jedina Hrvatska. To je jako lijep osjećaj', kazao je Vlaho Bupić.
'Taj dan je bio važan za Hrvatsku i nomalno da je bitno. Tad sam i ja rođena', kazala je Indire Akiki.
'Rođena sam točno u 12:00, u podne', dodala je Josipa Blažević.
25. lipnja Hrvatski sabor poslušao je glas gotovo 94 posto birača. Proglasio je Hrvatsku samostalnom i suverenom državom i dao joj prvi rođendan. 'Dok me majka rađala, kako je točno tad donesena odluka Hrvatskog sabora, iznad bolnice su prolijetali avioni. Ali ja se baš ne sjećam toga, pa ne mogu više pričati', našalila se Josipa.
'Bilo je opće slavlje u gradu, državi. Svirale su sirene, zvonila su zvona, bilo je prelijepo', ispričao je Vlaho ono što su ispričali njemu.
A onda se rat zahuktao. Redom u Dubrovniku, Kninu, Karlovcu. Zvuci sirene i bombe, postali su dijelom odrastanja.
'Znam da je mami i tati bilo jako teško jer sam bila beba. Sva sreća, sve je završilo dobro', kazala je Indire.
'Za vrijeme cijelog rata smo moja obitelj i ja ostali u Dubrovniku. Spavao sam u kadi, ostali smo tu do kraja. Kasnije kad se smirilo, bilo je puno ljepše. Za razliku od moje obitelji, od moje majke, osnivači zemlje su se prema kćeri ponašali kao maćeha, dok se moja obitelj prema meni ponašala s puno ljubavi', kazao je Vlaho.
Dvadeset godina poslije, Indire predstavlja Hrvatsku u svijetu tenisa. Vlaho studira arhitekturu, Josipa rehabilitaciju.
'Kako ja budem sazrijevala, tako će i Hrvatska sazrijevati', kazala je za kraj Josipa.
