Filipinke postaju hrvatske snahe? "One su kao naše žene prije 50 godina"

Tako barem tvrdi Joško Jakus, Dalmatinac koji planira otvoriti posredničku agenciju za upoznavanje domaćih momaka s filipinskim djevojkama. Da nije riječ tek o poslovnom hiru, Provjerenom su potvrdili Fabijan, Mićo i Sejad. Svoju su ljubav, unatoč predrasudama i birokraciji, pronašli 10.000 km daleko od svojih kuća.

Pročitajte i ovo Provjereno Prozor dnevnog boravka Zoranov je jedini prozor u svijet: Nakon devet godina netko ga se napokon sjetio Analiza Provjerenog Znate li kakvim se sve kemikalijama, teškim metalima i plastikama svaki dan trujemo? "Nadam se dobrim rezultatima, ali..."

Rođena Filipinka Melanie postala je splitska nevjesta. Ljubav ne pita i ne poznaje granice pa su potpuni stranci Mićo i Melanie, koje je prije dvije godine dijelilo 10.000 kilometara, sada supružnici Grkinić i budući roditelji. Upoznali su se na Tajlandu, gdje je Mićo završio putujući s prijateljem. Njegova je poznanica imala prijateljicu koja je, iako to nije mogao niti sanjati, postala njegova žena.

"Ona je radila u jednom baru. Nakon što sam letio 24 sata, nakon, pivu mi je natočila, ono... Malo pive, puno pjene. Reka sam - ala brale, koja je ovo, šta mi je napravila od pive...", smije se Mićo.

Melanie dodaje da je njihova priča započela s komarcima. "Ona je napravila najromantičniju stvar u mom životu. Ja mrzim komarce! Ona je ubila dva komarca jednim udarcem! I pokazala mi - gle, spasila sam ti život! Dva komarca! I ja sam se zaljubio...", kazuje Mićo.

"Znam reći 'mahal kita'. To znači 'volim te', to san naučija prvo, hahahaha", kaže 40-godišnji Fabijan Matijaca. I na tome se otprilike zaustavilo, kroz smijeh nam priča ovaj Kaštelanin. Filipinka Frenzy ne sumnja da je on čovjek njezina života. "Mislim da je on savršen muškarac, znate. Ima dobro srce i, što je najvažnije, odgovaramo jedno drugome", kaže 39-godišnja Frenzy Matijaca. Fabijan dodaje: "Nikad nisan bija sritniji".

Ona se teškom mukom navikava na dalmatinsku buru, a on na egzotičnu filipinsku hranu u kojoj se puno namirnica kuha u octu ili kvasini. "A reka san, to kad kuvaš, kuvaj samo za sebe, hahaha. Za mene skuvaj nešto drugo."

Frenzy se sa svekrvom, inače Čehinjom, odlično slaže. Ako ni zbog čega drugoga, onda jer joj je od inače mršavog sina konačno napravila čovjeka. "On je bio totalno mršav. Imao je 73 kilograma, a sada ima 93", kaže Frenzy i dodaje: "A ljudima priča da nisam dobra kuharica! O, moj Bože".

Ona pak obožava sarmu, ali i domaće pjesme. Iako Fabijan u šali kaže da nema pojma o čemu zapravo pjeva.

Svoju ljubavnu sreću mogu zahvaliti 46-godišnjem Jošku Jakusu, popularnom Joki Filipincu. U Vrsinama, malome mjestu u trogirskom zaleđu sa svega tristotinjak mahom starijih stanovnika, Joke Filipinac kuje ozbiljne demografske planove za spas zemlje.

"Osamdeset tisuća žena fali u Hrvatskoj, nažalost", kaže Jakus, a na pitanje je li on odlučio rješavati problem jednom po jednom Filipinkom, odgovara: "Pa kad moram jednu po jednu. Ja bih to najradije rješavao 100 po 100".

Potrebe su, kaže, velike i s jedne i s druge strane zemaljske kugle. Mi imamo puno neženja, a Filipini djevojaka na izvoz. Upravo je Joke upoznao Fabijana i Frenzy, a i sam je tako pronašao svoju Michelle, Filipinku koja radi u Zagrebu. "Provodadžija? Hahaha, da... Naziv u Dalmaciji za to je bija mašo!"

Za ono što radi, kaže, ne uzima proviziju, ali uskoro osniva posredničku agenciju. Uz simboličnu članarinu do ljubavi života. Sve, tvrdi, provjerene i ozbiljne djevojke. Upitan jesu li to mahom mlade cure, a ženici stariji, kaže: "Stvar je u tome da većina njih zahtijeva da on bude stariji. Radi neke sigurnosti, valjda je to takav mentalitet. Recimo, Mary Joe, ona ne želi nikog tko je mlađi od 37-38 godina".

Upravo je takvih najviše, kaže, ali javljaju mu se svi. Od momaka u kasnim dvadesetima do onih koji su duboko zagazili u sedmo desetljeće. Zlobnici će reći da je tu malo ljubavi, a više interesa. No Frenzy se ne slaže. "A ne, ne mogu reći. Ja nisam takva, zaista nisam takva. Kada sam došla ovdje radila sam u veleposlanstvu. Imala sam dobru plaću, dobar posao. I završila sam fakultet. Jednostavno nisam takva", kaže Frenzy Matijaca.

Nisu ni druge cure, njezine zemljakinje, kaže. Istina, na Filipinima se živi i teže i skromnije nego u Hrvatskoj, ali u većinski katoličkoj zemlji drži se prije svega do braka, obitelji i djece. Nešto što su mlade Hrvatice uglavnom zaboravile, kaže Joško.

Dodaje da su Filipinke puno spremnije na kompromis. "One su kao recimo naše žene prije recimo 50-60 godina", rekao je on. Iza Joška je već 11 skopljenih brakova, a do kraja godine računa da će ih biti čak 20. No kumstva su druga priča. "Joooj to ne, ne, ne. ne više. Reka san, bankrotira bi. Najprije ga upoznaš, oženiš, pa da te onda još zove za kuma, mislim..."

Ali pomaže na druge načine, uvijek i drage volje. Prvenstveno savjetom, jer kada ljubav konačno pronađete na 10.000 kilometara udaljenim Filipinima, problem su birokracija i papiri. Hrvatsko-filipinske ljubavi uglavnom započinju na internetu, on-line, a to je vlastima uvijek sumnjivo.

"Ako se recimo upoznaju negdi vani, na Filipinima, u Europi, bilo di, onda je 50% šansa da ona dobije vizu, ali ako su se slučajno upoznali preko interneta, nema teoretske šanse za to", kaže Jakus. Pa kad ih u ljubavi spoji, internet ih birokratski zapravo razdvoji. Priča koju jako dobro znaju Jadranka Zahirović i njezin sin Sejad.

"Danas su drugačija vremena, danas su ljudi... nekad smo se upoznavali na plesu, u kinu smo se upoznavali, u crkvi. Tu smo se upoznavali. Danas se mladi upoznaju preko Messengera, Facea...", kaže Jadranka. Tako je i njezin Sejo, kako ga od milja zovu, prije godinu dana upoznao 28-godišnju Filipinku Gli.

"Njemu je 36 godina, a prvi mi je put u životu rekao da ima curu. A znam da je imao cura, ali nikad nijednu kući doveo nije. I shvatila sam da je to ozbiljno", dodaje.

Iz svakodnevnog dopisivanja rodila se ljubav, a nakon što je Gli dva puta odbijena viza za Hrvatsku, treći neuspjeh nisu željeli riskirati jer on bi bio konačan. Nesretan sin, još nesretnija majka. Ali nisu gubili nadu. "Čak sam dolazila recimo na ideju da jednostavno sve prodamo i odemo za Filipine. Šta vrijedi gledat njega tužnog i nesretnog. Šta će mi onda ovo sve? Ima li to kakve svrhe?"

Iako nikada prije nije putovao avionom, Sejad je kupio karte i krenuo put Filipina. Njihovu prvom susretu svjedočila je i majka, uživo u streamu. To, ali i bezbroj sitnica, i to svaki dan. "A i kuhali smo mi, preko Messengera. Gledali se, kuhali. Oni tamo, mi ovdje, da vidimo koje začine upotrebljavamo mi, a koje oni. Vole chili, kao i ja, hahahaha."

U to kako će se priča dalje razvijati, nitko od njih od početka nije imao ni trunka sumnje. Sejad je na Filipinima prošao sve testove koje jedna djevojka može smisliti za dečka. Od ručkova s roditeljima preko upoznavanja prijateljica. A onda je došao i taj dan. Dan koji je mama Jadranka iz Zagorja pratila uživo na Filipinima - dan vjenčanja.

"Moja djeca zaslužuju sreću na ovom svijetu", kaže Jadranka Zahirović sa suzama u očima. Uvijek, a posebno onda kada je pronađu na drugom kraju svijeta, tamo gdje vjerojatno nisu mogli niti zamisliti. I to je ono što je u cijeloj priči, kaže Joško, zaista prekrasno.

"Meni je to super osjećaj. Meni je super ako možeš nekome pomoći, ali mi je i katastrofa osjećaj kad ljudi pate, doslovno. Imam sad jednog recimo prijatelja, poznanika, sa Hvara, koji me je isto kontaktirao. Jednostavno ne može otići na Filipine da se oženi, a ona vrlo vjerojatno neće dobiti vizu, kako sad stvari stoje...", kaže Joško Jakus.

Tom Hvaraninu ostaje nada da će se naši vizni režimi s vremenom ublažiti, a priče poput njihove postati sve češće. Jer što loše ima u tome da jedna Filipinka lijenoga Dalmatinca Miću malo dovede u red i nauči ga kako se zapravo pere rublje?

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr