Veronikine iskrene suze zbog bake Mare, koja se ni na što ne žali, ništa ne traži i samo skromno priznaje kako čezne za sladoledom od vanilije, pomaknule su planinu. Stotine i stotine gledatelja i čitatelja poželjele su baki Mari osigurati dostojanstven život. Jedan je građevinar obećao srediti krov, hrane je dobila toliko da ona i njezin pas Bimbo imaju za dva života, stiže novi krevet, a pomažu i vatrogasci, liječnici, humanitarne udruge. Baka Mare sramežljivo svima poručuje da je dobila i previše.

Galerija


Na pragu sedamdesete, bolesna i sama, Marica ili teta Mare, kako je molila da ju zovemo, svako je jutro počinjala obilaskom četiri ista kontejnera u zagrebačkom kvartu Savica. Život sa 1200 kuna mirovine koju je naslijedila od pokojnog supruga zapravo je preživljavanje jer pola te crkavice pojede kredit.

Vezani članci Ljubica - 6 Na pažnju i dobrotu nije navikla, a onda su Ljubici ljudi pokazali kakva srca imaju: "U nekom trenutku pomisliš da više nema dobrih ljudi, ali ima ih" Provjereno ponovno u domu tete Mare (Foto: Provjereno) - 5 Hladnjak tete Mare pun kako godinama nije bio: ''Možda sam i previše dobila, žao mi je ljudi s dječicom''

"Lani sam si priuštila samo jedan sladoled za pet kuna. Nisam si mogla lani, nisam mogla priuštiti, a željna sam, volim sladoled, pogotovo od vanilije", rekla je Marica.

U starosti u kojoj je sladoled nedosanjani san, a sreća se mjeri brojem pronađenih boca, sve joj je luksuz, pa i svakodnevni ručak. Najčešće jede pileće hrpte jer su, kaže, najjeftiniji. Iskreno priznaje da se ponekad i u kontejneru pronađe sasvim dobre hrane.

Ona će se za hranu već nekako snaći jer joj je važnije da jede Bimbo, mješanac kojeg je udomila iz azila i koji je posljednje dvije godine centar njezina svijeta.

Zahvaljujući njemu upoznala je i Veroniku, djevojku koja je povremeno posjećuje, koja je u teti Mari vidjela svoju baku i odlučila ne okrenuti leđa, nego pomoći. Zato je pisala redakciji Provjerenog te nas je zamolila da o njoj napravimo priču.

"Boli, ali pokušate napraviti bar nešto i maknuti se prije nego što se rasplačete", rekla je Veronika Klasić.

Njezine su suze pomaknule planine, učinile da Veronikinim očima tetu Maru vide mnogi od vas. Da vide njezinu patnju, samoću, ali i odlučnost da se sa životom uhvati ukoštac i onda kada je najteže.

"Možda bi bilo bolje da su dobili oni koji imaju djecu"

Četiri dana nakon priče njezin je hladnjak pun onako kako godinama nije bio. Hranu koju je dobila od dobrih ljudi preslagivat će još danima, a dojmove čak i dulje.

"Nisam se nadala uopće, ljudi su samo dolazili. Nisam se uopće nadala", rekla je Mare.

Dolazili su s punim vrećama plastičnih boca, sladoleda, mesa, ali njoj je najvažnije da je dobila puno hrane za Bimba. U životu se, kaže, nije neugodnije osjećala.

"Možda sam i previše dobila, možda bi bilo bolje da su dobili oni koji imaju djecu koja su možda željna pojesti i koju čokoladicu. Dobro, treba i meni, ali ja se brinem za druge, pogotovo za one koji su u neimaštini jer mi je žao te dječice", rekla je.

Nije navikla ni tražiti ni dobivati pomoć i to se ne može tako lako promijeniti. Sve se skupa na tetu Maru itekako odrazilo. Sve joj je ovo, kaže, previše. Ne spava, ne jede i još uvijek ne vjeruje da je njezina priča toliko dirnula ljude. Sladoled za kojim je godinama čeznula jedva je dočekala podijeliti s Veronikom.

Mir je sve za čime teta Mare sada čezne

Onih koji žele pomoći jednostavno je previše. Veronika nastoji sve koordinirati, odgovarati na poruke, proslijediti podatke, ali, prije svega, biti tu za tetu Maru. Kako je teti Mari, kaže Veronika, ne može ni zamisliti jer i njoj je ovo prevelik pritisak.

"Znamo za što radimo i znamo da neće to dugo trajati. Ovo je bio početni bum", rekla je Veronika.

Ponosna je na sve što se dogodilo, ali i zabrinuta.

"Pomalo sam u strahu kako će sve to gospođa Mara primiti jer njoj je ovo velik šok. Za osobu koja je navikla živjeti sama, koja je navikla na nekakvu samoću, ovo je veliki bum", rekla je.

Za pomoć su se javile i humanitarne udruge. Teti Mari trebao bi stići novi krevet, peć na drva, frižider koji ne curi kao njezin stari. Jedan je građevinar obećao srediti fasadu, a drugi će ofarbati zidove. Vatrogasci iz DVD-a ponudili su se riješiti drva za ogrjev, ali teta Mare oko nekih stvari i ne treba pomoć.

"Jako volim cijepati drva. Naoštrite mi sjekiru i dajte dobar visoki panj i nema problema", rekla je.

Sve za čime teta Mare sada čezne jest mir jer sve je drugo dobila: hranu, pomoć i ljubav svih onih dobronamjernih divnih ljudi koju su pomogli. A svi vi koji ste po tko zna koji put dopustili da u vaša srca uđe neka nepoznata baka Mare, osvrnite se oko sebe. Možda do vaših vrata neka baka dijeli istu sudbinu.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr