Predsjedniku države i dalje bi ostalo pravo koje proizlazi iz Ustava da osobi koja je pravomoćno osuđena udijeli neki od oblika pomilovanja, bilo da je riječ o potpunom ili djelomičnom oprostu od izvršenja kazne, zamjeni kazne, djelomičnoj uvjetnoj osudi, prijevremenoj rehabilitaciji, kraćem trajanju pravnih posljedica osude, ukidanju osude ili nekom drugom, ali ga više ne bi mogao udijeliti ako nikoga ništa ne pita, piše Jutarnji list.
Dosad je bila praksa da predsjednici države formiraju svoju Komisiju za pomilovanja koja bi se bavila molbama za pomilovanje i davala preporuke kako na njih odgovoriti. No, u Zakonu o pomilovanju koji je na snazi od 2003. godine takva komisija nije predviđena, pa je ona bila stvar dobre volje dosadašnjih predsjednika države. Aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nema takvu komisiju, niti postoji ikakvo tijelo koje bi bilo između njezine odluke o pomilovanju i Ministarstva pravosuđa koje zaprima molbu, prikuplja sve podatke o osuđeniku i dostavlja ih predsjednici.
Prema novom Zakonu o pomilovanju, koje predlaže Ministarstvo pravosuđa, molbe bi se i dalje slale u Ministarstvo pravosuđa, no prije nego što se proslijede predsjedniku(ci) države njima bi se pozabavilo Povjerenstvo za pomilovanja koje bi se osnovalo pri Ministarstvu pravosuđa.
