Akademski slikar i grafičar Marin Sovar, predavač na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, podijelio je s javnošću svoju priču o zlostavljanju koje je pretrpio. Zlostavljač je bio jedan visoki crkveni velikodostojnik, a Sovarovu ispovijest donio je tjednik Globus.
U djetinjstvu je bio ministrant u crkvi i smatra se istinskim vjernikom. No sve do 2003., kad mu je bilo 26 godina, nije razmišljao o tome da postane svećenik. Tada je, kaže, sanjao kako je crkva u Sotinu, mjestu pokraj Vukovara u kojem je živio sve do 1991., srušena. Nakon nekog vremena, potaknut svime time, kazao je majci kako misli da bi trebao postati svećenik.
Ovaj se 41-godišnjak, danas rastavljen i otac jednog djeteta, u jesen 2004. zaposlio kao dizajner u tekstilnoj tvrtki u gradiću na sjeveru Hrvatske. "Uspio sam naći jedan stan (za najam, op.a.), ali bio je u groznom stanju. Počeo sam raditi i odlaziti na mise u tamošnji samostan, gdje sam, na sastanku vjerničke mladeži, upoznao gvardijana. Zamolio sam ga da me preporuči ako zna koga tko iznajmljuje stan, na što mi je on ponudio da se uselim u garsonijeru koju su imali u samostanu. Kako nikako nisam dotad uspio naći nikakav stan, 1. studenoga 2004. useljavam se u samostan", rekao je Sovar.
Suživot u samostanu bio je neko vrijeme idiličan, no onda je, kaže Sovar, gvardijan počeo prema njemu pokazivati naklonost fizičke naravi. Nakon što ga je Sovar odbio, atmosfera u samostanu promijenila se. "Naši su se odnosi narušili i postao je bezobrazan prema meni. Govorio mi je da sam lijenčina i da ništa ne vrijedim. Plaćao sam mu stanarinu i sve radio. (...)
Početkom veljače 2005. jedno sam popodne prilegao nakon posla, kad upada mi gvardijan u sobu i, po običaju, počne mi govoriti da ne ljenčarim i da ustanem jer je došao jedan profesor iz Zagreba koji me želi upoznati. Taj je čovjek bio na visokom položaju na Kaptolu. Gvardijan mi je rekao da je gospodin iz Zagreba vidio misnice koje sam ja šivao i da želi da ih i njemu šivam.
Taj kaptolski prelat bio mi je nekako čudan. Htio je da dođem u Zagreb što prije i pozvao me nakon nekoliko dana telefonski na proslavu svoga imendana. Prihvatio sam poziv. Stižem na Novu Ves, na toj proslavi u kuriji razgovaram s ljudima, a onda me u jednom trenutku on pozvao da pođem s njim, da mi pokaže što bih trebao sašiti. Odveo me u jednu spavaonicu. Gledam ja tako neke slike na zidovima i osjećam da se on zalijepio iza mene. Hoda iza mene cijelo vrijeme. Okrenem se i on me stisne oko struka. Govori mi kako nikada neće zaboraviti te oči i usne. Rekao sam mu: 'Jeste li svjesni toga da je te oči i usne meni dao Bog?' Pustio me i rekao da se vratimo na proslavu."
No, to nije bilo sve. Nakon što su drugi uzvanici otišli, prelat ga je, kaže Sovar, počeo ljubiti u obraz i gotovo legao na njega. "Tada sam ga odgurnuo i rekao mu: 'Sada je dosta, krivo ste me procijenili, prestanite se tako ponašati'. Ustao je , sjeo na fotelju i nastavio pričati kao da se ništa nije dogodilo. Otišao sam i sutradan sam roditeljima javio što se dogodilo i da odustajem od svega. Toliko me je pregazio."
Trinaest godina o svemu je šutio. No, nakon što ga je u svibnju 2018. policija pozvala da dade iskaz u jednom drugom slučaju, sve je ispričao inspektorici. Potom je napisao i pismo Uredu zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te ga o svemu izvijestio. Uskoro je dobio poziv za svjedočenje na Kaptolu, u kojem stoji kako je temeljem njegove prijave nadbiskup Bozanić donio odlukju o pokretanju istrage. Svjedočiti treba danas, 5. prosinca.
Sovar je proljetos, kaže, i službeno istupio iz Katoličke crkve. "Ne želim više ovako živjeti. Želim da počinitelj odgovara. Mislim da ljudi nisu svjesni koliko Katolička crkva utječe na društvo; njezini su ljudi u školama, gdje utječu na odgoj djece. Kako može našu djecu odgajati institucija koja štiti takve ljude? Istina treba izaći na vidjelo, kakva god bila", ističe Sovar.