Oboljela je s tek napunjenih 20 godina. U trenutku kada njezini vršnjaci počinju život, grade karijere i osamostaljuju se, ona je svakim danom sve ovisnija o svojim roditeljima. Ono što priču čini posebno gorkom je činjenica da je Jasminin slučaj rupa u zakonu, ali cijela njezina obitelj udružila se u borbi da ona ne završi u kolicima i nema tog zakona na ovom svijetu koji im može oduzeti snagu. ‘Uvijek sam govorila i sama sebi i drugima govorila: zdravlje je najbitnije', rekla je Jasmina Gal za Provjereno. Osmijeh, energija, sreća, od malih nogu te riječi najbolje opisuju Jasminu Gal. Danas, poslije dvadeset i dvije godine i nekoliko teških dijagnoza, razlika se vidi samo izvana. Ona boluje od multiple skleroze.
Pročitajte i ovo
'Pošto se to izliječiti ne može, ja se moram s tim pomiriti, moram živjeti život kako ide dalje. Ali ja ne gubim nadu, samo znam da moram se boriti i meni će biti bolje i lakše', kaže Jasmina. Vježbe joj pomažu da lakše govori. Bolest je takva da su joj riječi svakim danom sve veći problem. 'Puno puta sam je vidjela u situaciji da ona pati. Ona pati što neke stvari ne može napraviti, onda smo mi ti koji ispravljamo situaciju', rekla je Marica Gal, Jasminina majka. Time Marica zapravo i sebe tješi. Jer Jasminina bolest nije jedino s čime se bori. 'Smatram da u nekim situacijama nema dovoljno razumijevanja u našim vladajućim sustavima. Ma nemam pravo na ništa. Ništa', požalila je Marica.
Nema potporu u borbi za zdravlje
Osobna invalidnina je odbijena. Naknada za tjelesno oštećenje je odbijena. Invalidska mirovina je odbijena. Naknada za pomoć i njegu u kući je odbijena. Iako zvuči nevjerojatno, ipak je istina. Prema hrvatskim zakonima Jasmina nema potporu u borbi za svoje zdravlje. 'Mirovinu ne može dobiti jer ima tek dva mjeseca radnog staža, a minimum je bio kad smo mi podnosili zahtjev četiri mjeseca. A tjelesno oštećenje stopostotno nema pravo na naknadu jer je oštećenje nastalo uslijed bolesti', objašnjava Marica. Drugim riječima, da teško hoda zbog ozljede, a ne bolesti imala bi pravo na novčanu pomoć. Da je bila prijavljena uvijek kad je radila imala bi mirovinu. Da ju je bolest zahvatila prije 18. godine imala bi pravo na invalidninu. Ovako nema baš ništa.
'Ja osobno mislim da se na taj način diskriminiraju osobe. Invalid je invalid, bez obzira kad je oštećenje nastalo', rekla je ravnateljica CZSS-a iz Osijeka. Ravnateljica Centra za socijalnu skrb u Osijeku, gdje pripada i Jasmina, smatra da Hrvatska ima još puno posla kad je u pitanju izjednačavanje prava svih invalida, ali i građana. Sve što Jasmina za sad može dobiti jest jednokratna pomoć u iznosu od nekoliko stotina kuna. Jasmina je sad osoba koja je nesposobna za samostalan život i rad. Ona da živi sama, ostvarivala bi pravo na određenu novčanu pomoć. Pitanje je koliko je takva osoba s takvim oštećenjima uopće sposobna za život sama.
Na posebnoj prehrani
S pravom se osjeća nezaštićenom jer roditelji i braća neće uvijek moći biti kraj nje Zato se, iako ima 22 godine, još uvijek osjeća kao dijete. Bez roditelja ne može. Svoju dijagnozu odmah je prihvatila. Majka s tim još uvijek ima problema. Prisjetila se trena kad ju je prvi put vidjela nemoćnu. 'Došla je s hodalicom kući. Meni je to bio tako velik šok da sam pobjegla u vrt. Nisam mogla izdržati, pola sata nisam ušla u kuću.Tad sam joj i slagala da sam plakala zbog dima jer sam palila korov u vrtu, međutim, meni je to toliki šok bio. Ni dan danas ja to sebi ne mogu objasniti', rekla je Marica. I umjesto da svu energiju obitelj usmjeri na pažnju prema Jasmini, oni brinu stotinu briga. Zbog bolesti želuca, Jasmina je na posebnoj prehrani. Mama kaže da za to izdvajaju i do 500 kuna na tjedan. Sama se ne može tuširati, a stolicu za tuširanje će joj kupiti kad im dođe povrat poreza.
Nekima velike brige, a Jasmini samo želja
Umjesto da misli koliko rano se mora probuditi kako bi stigla na posao, Jasminu brine koliko će dugo moći ići sama na wc. Računi, ljubavne brige, dosadan posao, prometne gužve, nekima velike brige, a Jasmini samo želja. 'Da bi ja mogla reći: e, sutra ću ja to i to raditi, ja to mogu i hoću, ja to moram ostvariti. To si ja sad više ne mogu priuštiti', rekla je Jasmina. Htjela je biti fizioterapeut. Pisala je pjesme. Izlazila. Sada je sretna što još uvijek sama jede, kako - tako. Još uvijek hoda korak po korak. I nema gorčine zbog svog položaja. Samo mudra zapažanja.
'Nepravda prema takvim osobama koje su bolesne i stopostotno oštećenje kao ja i velika invalidnost i sve to, takve osobe nemaju pravo na ništa a oni koji su zdravi a ne rade, tako nešto, imaju pravo na sve i to mi se čini jako nepravedno', rekla je Jasmina. Marica bi htjela ostati s njom kod kuće, ali ne može dobiti status roditelja njegovatelja. A otkaz si ne može priuštiti. Njezina najveća želja ista je kao i svim majkama. 'Najveća želja mi je da ozdravi. Taman bilo i manjih posljedica prilikom hoda, da ne može se sama. Nema veze, samo da ta bolest više ne postoji kod nje, to mi je najveća želja', kaže Marica.
