Nakon što je naš portal prvi prenio dirljivo pismo nezaposlene djevojke, napravili su to i ostali hrvatski mediji, a ono je ubrzo došlo i do Hrvata u Kanadi i dalekoj Australiji evo sada i intervjua s njom.
Pročitajte i ovo
Stanje u regiji
Božinović odgovorio Vučiću nakon optužbi: "Naš put je jasan"
Snježni val
Bijeli kaos tek počinje? Prognoza koja neće razveseliti putnike
Obračun s vladom
VIDEO Zastrašujuće scene, prosvjedi u cijeloj državi: "Ljudima je dosta. Postaju nasilniji"
Nakon deklaracije
Ukrajinski oligarh i Putinov saveznik: "Ovo vodi svijet u treći svjetski rat"
Uzela blagajnu
VIDEO Objavljena šokantna snimka iz kluba smrti na skijalištu: Ljudi očajnički traže pomoć, a vlasnica bježi s novcem?
'U šoku sam. Plačem, ne znam dal od sreće ili jednostavno iznenađenja... Ne mogu vjerovati da je ovo tako brzo odjeknulo. Hvala Vam što ste objavili moje pismo. Napisala sam ga u očaju, nadajući se da će ljudi čuti moj glas, ali i glasove mojih kolega i kolegica te svih koji od očaja više ne mogu normalno funkcionirati. Ovo je sigurno san :)', napisala je autorica pisma portalu eMedjimurje nakon što je njezino potresno pismo odjeknulo Hrvatskom.
'Ugodno sam se iznenadila jer je većina ljudi svojim komentarima potvrdila ono što sam navela u pismu. Naravno, bilo je i negativnih komentara. Neki su komentari potvrdili da zapravo mnogo ljudi nije razumjelo moje pismo ili možda nije shvatilo situaciju u kojoj se nalazim jer sami nikada nisu bili u istoj ili sličnoj situaciji. Najviše me nasmijao komentar da sam ja zapravo 'umjetna', da sam izmišljotina neke stranke i da je pismo propaganda koja pokušava srušiti vladu Zorana Milanovića :)', rekla je djevojka u intervjuu za eMedjimurje.
Djevojci su odlučili pomoći brojni ljudi iz Hrvatske, Slovenije, Kanade pa čak i Australije. 'Pa većinom su se javljali ljudi koji već nekoliko godina žive ili su živjeli u Kanadi, Njemačkoj ili Australiji. Željeli su mi prenijeti svoja iskustva, dati mi savjete što mi sve treba za emigraciju i dati mi pokoji savjet kako doći do posla u tim zemljama. Mene je najviše zanimalo koliko se kvaliteta njihovog života popravila nakon emigriranja i jesu li sada sretni. Najbolji odgovor koji sam dobila je bio onaj iz Kanade: 'Nemoj očekivati da ovdje teče med i mlijeko. Ovdje se jako puno radi. Ali ovdje od tog rada možeš živjeti normalno, kao slobodan čovjek'. A to je upravo ono što ja želim – nikakva bogatstva, slava i luksuz, samo normalan život bez straha od gubitka posla i bez straha od bijede i siromaštva', kaže 27-godišnjakinja.
'Nalazimo se u našim najboljim godinama, u onima u kojima možemo pružiti najbolje i najviše od svojeg rada i od sebe, a te godine prolaze na burzi i u čekanju posla. Pitam se zašto ljudi ne shvaćaju da je mladima emigracija postala jedini izlaz iz ove muke. Kažu da smo nesposobni naći posao i snaći se. A kako da se to mi 'snađemo'? Ne možemo više govoriti o izboru i o slobodi, sada govorimo samo o preživljavanju, žongliranju plaćom od 3.000 kuna, a troškovi su 5.000 kuna. Evo, za dva tjedna se idem naći s kolegama s faksa jer nam je to posljednje zajedničko druženje prije nego 90 posto nas ode iz zemlje. Neke ću vjerojatno vidjeti posljednji put. I nisu jedini, svi govore o napuštanju Hrvatske', kaže djevojka.
Posebno ju je, kaže, frustrirala nepravda prilikom različitih natječaja za poslove u državnim institucijama. 'Ja sam se prije mjesec dana žalila na jedan natječaj, radilo se o administrativnom poslu u zdravstvu, no dobila sam odgovor u kojem piše da je odjednom cijela ta ustanova, u koju sam se prijavila na natječaj, na godišnjem odmoru. Sada je već službeni rok za predavanje žalbe prošao. I, kako onda nešto postići ili ispraviti nešto', kaže djevojka.
Ubrzo, kaže, ide na razgovor za posao u ured gradonačelnika Preloga, mjesta odakle dolazi. 'Jer se zanimaju za rješavanje moje situacije. Sljedećeg tjedna idem kod njih na razgovor. Ja, kakva jesam, odmah sam počela zvati i kontaktirati nezaposlene mlade ljude s područja Preloga da mi pošalju svoje životopise kako bih onda sve zajedno predala gradonačelniku s namjerom da ne pomognem samo sebi, već i ostalima u sličnoj ili istoj situaciji. Ja sam se zahvalila svima koji su me odlučili kontaktirati, bez obzira na njihove namjere. I najmanji savjet ili riječ ohrabrenja pomaže. Vjerujte mi, kad nemate ništa, topla riječ ohrabrenja daje vam snagu da nastavite dalje', kaže djevojka.
Otkriva i znači li to da će pružiti još jednu priliku Hrvatskoj. 'To je teško pitanje. Naravno da želim ostati u Hrvatskoj i tu jednog dana osnovati obitelj i pomagati roditeljima. Za mene je Međimurje najljepše mjesto na svijetu i želja mi je u Prelogu otvoriti neki mali poslić i pomoći zajednici u kojoj sam odrasla. No meni i dalje stižu odbijenice. S druge strane, savjetnica u HZZ-u me sama uputila na emigracijske programe. Moj dečko je u petak dobio otkaz i sada je pitanje hoće li se on moći zaposliti. Već smo prije pričali o Kanadi kao mogućem izlazu iz naše situacije, no tu smo mogućnost uvijek ostavljali za 'crne dane', ali sada su došli ti crni dani i Kanada nam se čini kao jedini izlaz. Ja bih pružila Hrvatskoj priliku kada bi Hrvatska pružila priliku meni', kaže ona.