Dok se Istra diči titulom najrazvijenije hrvatske regije, mještani Dolenje Vasi i okolnih zaselaka podno Učke žive životom koji je za većinu Hrvatske davna prošlost. U 21. stoljeću, njihova svakodnevica ne ovisi o okretanju slavine, već o kubicima u starim cisternama i milosti kiše.
Za desetke mještana, jedini način da osiguraju vodu za piće, pranje i kuhanje je sjedanje na traktor. Taj posao ne bira ni vrijeme ni temperaturu.
"Situacija je ta da nakon posla, doma čekaju žena i djeca... ja moram sjest na traktor da bi mogao dovest tu vodu kući, da bi mi mogli nekako, donekle kulturno živjeti u ovom žalosnom 21. stoljeću", izjavio je Mladen Sergo, koji zimi po vodu odlazi u mrkloj noći nakon radnog dana.
Oni koji nemaju traktore, ovise o šternama izgrađenim sredinom prošlog stoljeća u kojima skupljaju kišnicu s krovova. Apsurd situacije najbolje opisuje Romano Kurelić: "Mi nemamo to osnovno, a imamo optički kabel, ne kažem ništa protiv njega, neka ga, ali da nemaš osnovno, pa to je za Bogu plakat."
U ovim domovima voda se ne troši, ona se racionalizira. Obitelj Krbavac, koja nema ni vlastitu šternu, ovisi o sterilnim bačvama koje moraju nadopunjavati svakih par dana.
"Djeca znaju već sada da ne smiju trošiti previše vode, da je kupanje ograničeno, da nema rasipavanja vode... ako stavim prati perilicu, ja svakih dvije perilice moram trčati vidjeti bačve je li još uvijek voda", ispričala je Astrid Krbavac.
Institucije: "Nije ekonomski opravdano"
Dok mještani desetljećima slušaju obećanja o vodovodu, odgovor nadležnih institucija svodi se na - matematiku. Gradnja kilometara cjevovoda za mali broj kućanstava jednostavno ne donosi profit.
"Sigurno nije ekonomski opravdana jer nekoliko kilometara cjevovoda za možda jedno ili dva kućanstva neće nikad biti ekonomski opravdano", objasnio je Ezio Pinzan, pročelnik iz Istarske županije, iako dodaje da je cilj županije stopostotna pokrivenost.
Načelnica općine Lupoglav, Iva Šuperina, priznaje nemoć: "Ja bih se osjećala na kraju krajeva kao građanin drugog reda... točne podatke, konkretne nisam dobila."
Zaboravljeni podno Učke
Osim higijene i osnovnih potreba, trpi i poljoprivreda. Vinogradari u sušnim mjesecima bespomoćno gledaju kako im trud propada jer vode za zalijevanje nema. Osjećaj izoliranosti i napuštenosti među mještanima je potpun.
"Mislim da smo zaboravljeni od strane institucija... svaka osoba bi trebala imati pravo na vodu", zaključila je Marina Staraj. Dok čekaju rješenje koje se obećava već 30 godina, mještanima podno Učke preostaje samo jedno – ponovno upaliti traktor.
Nakon potresne priče o mještanima Dolenje Vasi podno Učke koji u 2026. godini i dalje ovise o traktorima i cisternama, stigli su i službeni rezultati analize njihove vode. Nalazi Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Istarske županije potvrdili su najcrnje slutnje - voda koju ove obitelji svakodnevno koriste za piće, kuhanje i higijenu opasna je po zdravlje.
Voda puna E. coli i fekalnog zagađenja
Voditeljica Službe za zdravstvenu ekologiju, Nina Grabac, u razgovoru s Domagojem Mikićem otkrila je poražavajuće podatke. Analiza je jasno pokazala da uzorci nisu za ljudsku upotrebu. "Analiza kod oba uzorka utvrdila je da voda nije zdravstveno ispravna i time nije za ljudsku upotrebu. Bakteriološkom analizom utvrđena je prisutnost bakterija kao što su Clostridium perfringens, ukupnih koliformnih bakterija, enterokoka i Escherichije coli", upozorila je Grabac, naglašavajući kako ovakav sastav vode nosi ozbiljne zdravstvene rizike.
Tehnički direktor Istarskog vodovoda, Sean Cotić, istaknuo je kako voda iz šterni nije u njihovoj nadležnosti, no priznao je da je projekt za vodovod spreman, ali blokiran zbog nedostatka novca. Prema njegovim riječima, građevinska dozvola postoji godinama, no investicija je golema. "Zapelo je, kao i svugdje ostalo, na financijama. Procijenjena vrijednost projekta je oko 2 milijuna i 200 do 2 milijuna i 300 tisuća eura, kojih Istarski vodovod iz svog redovnog poslovanja jednostavno ne može naći", pojasnio je Cotić.
Apsurd situacije dodatno oslikava podatak da Općina Lupoglav kroz naknadu za razvoj godišnje prikupi tek 15.000 eura. Tim tempom, kako je Cotić slikovito opisao, godišnje bi se moglo izgraditi tek stotinjak metara cjevovoda, što bi značilo da će mještani na vodu čekati još desetljećima.
Građani drugog reda?
Iako mještani tvrde da su godinama dobivali obećanja, rješenje se i dalje ne nazire. Cotić rješenje vidi isključivo u sinergiji države, županije i EU fondova, jer sami isporučitelji ne smiju pokretati natječaje bez osiguranog novca. Na pitanje o "vatrogasnim rješenjima", direktor je podsjetio na hidrant koji općina plaća, ali i upozorio da se zdrava voda zagađuje onog trenutka kada se ulije u stare i neodržavane šterne.
Dok se institucije bave izračunima isplativosti, mještanima podno Učke preostaje samo da i dalje čekaju i - apeliraju. "Nažalost, jedino rješenje je da još uvijek idu i interveniraju prema jedinici lokalne samouprave", zaključio je Cotić. Time je loptica odgovornosti ponovno vraćena na lokalnu i regionalnu vlast, dok obitelji u Dolenje Vasi i dalje svaku kap vode mjere s dozom straha za vlastito zdravlje.
Svoju priču možete poslati i na stranici na Facebooku ili putem web-forme.
