Gospođa Milka Balać suđe pere u hladnoj vodi. S obzirom da struja u Cikote još nije stigla, o toploj vodi može samo sanjati. 'Nitko živ ne zna što bi mi značila struja, živimo kao u divljini, a nismo divljaci, običan narod', kaže Milka Balać.
Zima im kažu najteže pada. Noći su duge, a uz svijeću i radio jako je tmurno. 'Volio bi gledati dnevnik, volio bi gledati što se događa u svijetu, ali ne možeš ništa. Radio je radio, ne možeš ništa vidjeti, to je jako loše', kaže Stevo Balać iz Cikota.
'Da imam veš mašinu, to bi baba lako oprala, čas posla, živilo bi se', kaže Stevo. Unatoč tome što je sve spremo za dolazak električne energije, u obnovljenim kućama, ovi ljudi već osam godina žive u mraku. Najgore je ljeti zbog topline, čuvanje hrane postaje nemoguća misija.
'Nemate kako da čuvate hranu, nemate podruma nemate ništa', kaže Dušan Kraljević. 'Samo struja nedostaje, eh to da imam mislim da bi pjevo', dodaje Stevo.
Zapjevao bi i Luka. On strpljivo čeka obnovu svoje kuće. Već tri godine živi u nemogućim uvjetima. 'Ne ide nikako naprijed, samo u rikverc', kaže Luka Krainović. Na pakračkom području više od 90 posto naselja ima obnovljene eketrične vodove. No, ne i Cikote. 'Obnovu električne mreže, koliko ja imam saznanja, u poslije ratnom periodu u cijelosti je preuzeo HEP', kaže gradonačelnik Pakraca Davor Huška.
U HEP-u kažu, za ponovnu uspostavu opskrbe električnom energijom u Cikotama nužna je cjelovita obnova. Ona po jednom domaćinstvu iznosi milijun i 206 tisuća kuna. Cijena koju očito već osam godina, za stanovnike Cikota, nitko nije spreman platiti. HEP i država očito nisu radili kao tim jer je država, obnavljajući kuće, predvidjela sve za uvođenje struje.
