Hrvatska u NATO-u: Što slijedi nakon pozivnice za članstvo?

Pozivnica ne znači i automatsko stupanje u članstvo, nego je zapravo poziv za početak pristupnih pregovora koji traju vrlo kratko i Hrvatska očekuje da bi punopravnom članicom NATO-a mogla postati tijekom 2009. godine.

tri vijesti o kojima se priča OBLJETNICA PRIZNANJA I REINTEGRACIJE "Hrvati su se vratili u četničko leglo": Obilježava se jedna od najvećih pobjeda u Domovinskom ratu Autocesta u Austriji FOTO/VIDEO Zastrašujuće snimke nesreće u tunelu: Stradao hrvatski vozač, liječnici mu se bore za život U sklopu vojne vježbe Odluka je pala! Susjedi šalju vojnike na Grenland

Pregovori se održavaju na dva sastanka u sjedištu NATO-a u Bruxellesu, na kojima će se okupiti stručnjaci NATO-a i predstavnici hrvatske Vlade. Rezultat tih razgovora je utvrđeni vremenski raspored dovršetka potrebnih reformi, koje se mogu nastaviti i nakon stupanja zemlje u članstvo.

Tijekom tih pregovora predstavnici pozvane zemlje službeno potvrde svoju volju da prihvaćaju obveze koje proizlaze iz Washingtonskog ugovora, kojim je utemeljen NATO.

Na prvom sastanku se razgovara o političkim i vojnim pitanjima, odnosno o tome da li su ispunjeni traženi preduvjeti za pristupanje NATO-u. Drugi sastanak je posvećen više tehničkim pitanjima - resursima, sigurnosnim i pravnim pitanjima, te o doprinosu koji će zemlja uplaćivati u zajednički proračun NATO-a.
Veličina doprinosa određuje se prema gospodarskoj snazi svake zemlje. Zemlje članice u zajedničku blagajnu NATO-a uplaćuju oko 0,5 posto svog vojnog proračuna. Prema procjenama, Hrvatska bi trebala uplaćivati oko tri milijuna eura godišnje u NATO-ov proračun.

Pozvana zemlja također mora osigurati mjere za zaštitu tajnosti klasificiranih informacija NATO-a i pripremiti svoje sigurnosne i obavještajne službe za suradnju sa Sigurnosnim uredom NATO-a.

Po završetku pristupnih pregovora, pozvana zemlja šalje NATO-u pismo namjere zajedno s utvređenim vremenskim rasporedom za dovršetak potrebnih reformi.

Pismo namjere upućuje ministar vanjskih poslova pozvane zemlje glavnom tajniku NATO-a. U njemu zemlja potvrđuje da prihvaća obveze koje proizlaze iz članstva.

Nakon toga, NATO priprema protokol Washingtonskom ugovoru, koji predstavlja amandman i koji nakon ratifikacije postaje sastavni dio Ugovora. Nakon potpisivanja protokola slijedi postupak ratifikacije u svim zemljama članicama, sukladno njihovim nacionalnim procedurama. Kada se završi postupak ratifikacije, zemlje članice obavijeste o tome američki State Department, koji je depozitar Washingtonskog ugovora, a onda glavni tajnik NATO-a poziva zemlju da pristupi Sjevernoatlantskom ugovoru.

Na kraju pozvana zemlja, sukladno svojoj nacionalnoj proceduri, ratificira protokol, a čim se svi ratifikacijski instrumenti dostave State Deparmentu, postaje punopravnom članicom NATO-a. Stupanje u članstvo formalno se obilježava svečanim podizanjem zastave nove članice ispred sjedišta NATO-a u Bruxellesu.

Zajedno s Hrvatskom pozivnice sa summita u Bukureštu očekuju Makedonija i Albanija. Očekuje se da bi proces ratifikacije mogao završiti tijekom 2009. godine tako da bi nove članice mogle sudjelovati kao punopravne članice na sljedećem summitu, koji će se održati 2009. i na kojem će se obilježiti 60. obljetnica NATO-a. Točan datum i mjesto održavanja toga summita još nisu dogovoreni.

U zadnjem krugu proširenja NATO-a, sedam zemalja dobilo je pozivnicu na summitu u Pragu u studenome 2002. godine. Pristupni pregovori započeti su u prosincu 2002. godine, a završeni su već u ožujku 2003. kada je i potpisan protokol. Svih sedam zemalja postalo je članicama godinu dana kasnije, 29. ožujka 2004. i sudjelovale su kao punopravne članice na summitu u Istanbulu, 28. i 29. lipnja 2004.

Hrvatska je još sredinom 90-tih godina izrazila interes za ulazak u Partnerstvo za mir, program koji je NATO pokrenuo 1994. za one zemlje koje žele ući u taj vojno-politički savez te kao mehanizam za razvijanje kooperativnih vojnih i političkih odnosa s onim zemljama koje neće brzo ili neće uopće postati članicama. U svibnju 2000. Hrvatska je ušla u Partnerstvo za mir, a 2002. godine počinje sudjelovati u sljedećoj fazi približavanja NATO-u - u Akcijskom planu za članstvo (MAP).

MAP predstavlja okvir kroz koji Savez pruža pomoć, savjete i praktičnu potporu zemljama koje žele postati članicama da se pripreme za članstvo. Ulaskom u MAP, Hrvatska je promovirana u kandidata za članstvo.

U okviru MAP-a Hrvatska je NATO-u u svom Godišnjem nacionalnom programu predstavljala svake godine plan reformi s vremenskim okvirom za njihov dovršetak. Hrvatska je do sada dovršila šest godišnih ciklusa MAP-a, a zadnji je završen u siječnju ove godine.

NATO je osnovan 1949. godine i od tada se širio u pet navrata, a broj članica narastao je s 12 na današnjih 26 zemalja. Prvo proširenje dogodilo se 1952. godine kada su se Belgiji, Kanadi, Francuskoj, Islandu, Italiji, Luksemburgu, Nizozemskoj, Norveškoj, Portugalu, Danskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama pridružile Grčka i Turska. Tri godine kasnije, 1955. u NATO je ušla Savezna Republika Njemačka, a 1982. Španjolska. Nakon završetka Hladnog rata i pada Berlinskog zida u Savez su ušle Češka, Mađarska i Poljska 1999. godine kao prve zemlje iz bivšeg Varšavskog ugovora. Godine 2004. u Savez je primljeno sedam zemalja - Bugarska, Estonija, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovačka i Slovenija.