Sigurnost djece u prometu (Guliver/Thinkstock)
Sigurnost djece u prometu (Guliver/Thinkstock)

Hrvatski autoklub (HAK) objavio je rezultate istraživanja sigurnosti djece u prometu koji pokazuju da je u Hrvatskoj sigurnost djece u prometu daleko od idealne i da se na njoj još mnogo mora raditi.


U 2014. godini na hrvatskim cestama poginulo je osmero djece - od toga četvero kao putnici u automobilima. Uoči nove školske godine ovo je ozbiljno upozorenje svima da moraju biti oprezni i paziti na djecu u prometu. Najviše se to odnosi na vozače koji su tijelom u automobilu, a duhom negdje drugdje, razgovaraju mobitelima, šalju poruke, tipkaju i traže nešto na infotainment sustavima u automobilima, puše cigarete.

Rezultati pokazuju da je roditeljima (a u HAK-ovoj anketi sudjelovala su 243 roditelja) sigurnost u prometu njihove djece visoko na listi prioriteta. U odnosu na procjenjivane faktore, sigurnost djece u prometu nalazi se na visokom drugome mjestu i procijenjena je važnijom od bullynga u školi, obiteljske harmonije ili stručnosti profesora.

Koliko je ova tema važna pokazuje i podatak da četvrtina roditelja (24%) procjenjuje da je sigurnost djece u prometu najvažnija u usporedbi s ostalim faktorima, a 35% roditelja rangiralo je važnost sigurnosti na drugo mjesto (nakon bolesti djeteta).

Roditelji su se izjasnili i o načinu na koji djeca idu u školu. Činjenica da većina djece ide sama pješice u školu, često je rezultat toga što se roditelji nisu mogli organizirati drugačije. Odlazak djece pješice u školu, bez pratnje, ne smatraju dovoljno sigurnim.

'Put do škole traje 7-8 minuta pješice. Na različite načine pokušavamo omogućiti da odvezemo dijete autom. Ako ide pješice, ima jednu ulicu koja nema pločnika, koja je dosta prometna i mora dobro paziti na promet', rekao je roditelj iz Zagreba.

Djeca u školu idu pješice, bez pratnje

Djeca koja idu u niže razrede osnovne škole najčešće u školu idu pješice, bez pratnje. Ona djeca koja žive u ruralnim područjima češće nego djeca iz urbanih područja u školu odlaze prijevoznim sredstvom (automobilom ili autobusom), dok djeca iz urbanih područja češće idu pješice (s pratnjom ili bez).

'Dijete mi najčešće ide pješke u školu. Prelazi samo jedno raskrižje, no problem je taj što se radi o prometnoj ulici. Unatoč ležećim policajcima i ponekad jutarnjoj školskoj patroli, nerijetko vozači ne staju kako bi propustili djecu', napisala je u grupnoj on line diskusiji majka djeteta iz Zagreba.

Istraživanje pokazuje da 28% roditelja ponekad i 16% najčešće prate dijete na putu do škole i natrag, a osnovni razlog je upravo promet. Do škole autobusom ide 12% djece (mnogo češće djeca iz ruralnih područja), a 40% njihovih roditelja smatra da autobusne stanice nisu dovoljno sigurne.

Svaki četvrti roditelj smatra kako njegovo dijete nije sigurno u prometu u okolici škole i svaki treći smatra kako nije sigurno u cestovnom prometu općenito. Osim toga, pokazalo se da su za sigurnost djece u cestovnom prometu zabrinutije majke i mlađi roditelji (do 29 godina).

'Problemi se događaju svakodnevno. U mojem mjestu škola je na najprometnijoj ulici i djeca u 99% slučajeva moraju ići preko zebre. Hvala bogu da je ima, ali zna se dogoditi da vozač 'nije primijetio' dijete, vjerojatno jer je malo ili je njegova brzina neprilagođena. Bilo je predloženo da se stave ležeći policajci ili slično, ali bez uspjeha. Zasad', rekao je roditelj iz Trnovca Bartolovečkog.

Većina roditelja ne zna kad koristiti autosjedalicu

Roditelji su odgovarali i na nekoliko pitanja o ostalim sudionicima u prometu, o onome što vide kad svoju djecu vode u školu. Najveći problem je korištenje mobilnih uređaja tijekom vožnje (55 posto roditelja vidjelo je druge vozače da koriste mobitele blizu škola), a nakon toga pušenje cigareta u vožnji (39 posto). Zabrinjavajuće visok postotak roditelja (30%) često ili svakodnevno prisustvuju situaciji nepropisnog izlaska djeteta iz automobila (npr. na stranu prometnice).

Zabrinjavajuće je i što samo 24% roditelja zna kada djeca moraju koristiti autosjedalicu i sjediti na stražnjim sjedalima (a to su sva djeca koja su niža od 135 centimetara, neovisno o dobi).

Šest od desetero djece koriste sigurnosnu opremu (reflektirajuće prsluke, reflektirajuće detalje na torbi ili na odjeći).

NAJVEĆI PROBLEMI

PROBLEM 1: BLIZINA VELIKE PROMETNICE
Pokazalo se da znakovi koji upozoravaju na blizinu škole i pješački prijelazi bez semafora nisu dovoljno sigurni ako se nalaze na velikim, brzim prometnicama.

PROBLEM 2: SKRETANJE NA DESNO
Prelazak ceste na raskrižju često može biti problem zbog automobila koji skreću nadesno. Ovakva mjesta su nepregledna i vozačima i pješacima, posebno u situacijama kad ne postoji dovoljno dobra signalizacija (vertikalna i horizontalna).

PROBLEM 3: NEPREGLEDNE PROMETNICE
Nepregledne prometnice predstavljaju veliki problem jer djeca nisu dovoljno iskusna da bi mogla procijeniti opasnu situaciju niti su (bez obzira na sve opomene) dovoljno oprezna u prometu.

PROBLEM 4: LOŠE RIJEŠENA SIGNALIZACIJA/PROMETNICE
Loše rješenje prometnica ili loša signalizacija omogućuje vozačima nepoštovanje prometnih pravila - što predstavlja problem s obzirom na to da se djeca teško snalaze u prometu u situaciji kaosa.

PROBLEM 5: KVAROVI SIGNALIZACIJE
Kvarovi signalizacije mogu biti veliki problem jer su i djeca i vozači navikli na postojanje signalizacije na tome mjestu. Nužno je u situacijama kao što je ova postaviti školsku patrolu ili policajce koji će regulirati promet.

PROBLEM 6: NEPOSTOJANJE PLOČNIKA
Nepostojanje pločnika pokazalo se kao jednim od većih problema, posebno kad put do škole vodi pokraj većih prometnica.

PROBLEM 7: PARKING
Parkiranje se pokazalo kao veliki problem u većini škola, čak i u situacijama kad škola ima predviđena parkirna mjesta.

PROBLEM 8: NEOZNAČENE PROMETNICE
Prometnice u neposrednoj blizini škole često su dobro označene (horizontalne i vertikalne oznake da je škola u blizini te znakovi ograničenja brzine), ali problem predstavljaju prometnice koje se ne nalaze u neposrednoj blizini škole, koje nisu označene iako njima na putu do škole prolazi mnogo djece. Ovaj problem je još i veći ako se radi o velikim prometnicama.

O akcijama policije (Foto: HAK)