Sedmogodišnja Ema stradala je u još jednoj nesreći koja je potresla zemlju. I to na mjestu koje mještani zovu - 'cesta smrti'.


U sjeni stravične nesreće na Kvatriću, obijesnog i pijanog vozača koji je usmrtio dvoje ljudi, još je jedna nesreća potresla zemlju.

Državnu cestu D45, mještani zovu 'cestom smrti'! Kako je 7-godišnja djevojčica preživjela - ni liječnici ne mogu objasniti. Naime, preko Eme je prešao kamion i vukao je za sobom 40 metara, prije nego što je uspio zakočiti.

Vezani članci Sisak: Zbog opasnosti od zaštićene zgrade u ruševnom stanju ne mogu živjeti u svojim domovima - 4 Suluda priča iz Siska - vlasnik želi srušiti oštećenu zgradu, konzervatori ne daju, a susjedne kuće imaju crvenu naljepnicu iako nemaju ni ogrebotinu: "Je li vrjednije kulturno dobro ili naš život?" Penava: Zajednička nastava za Vukovarsku djecu - 10 Zašto su djeca i tri desetljeća nakon rata odvojena? "Mi idemo s jedne, oni s druge strane. Navikli smo, ne znamo za drugačije"

Samo za kamere Povjereno progovorila je njezina obitelj, jer kažu dosta je stradavanja nevinih. Naime, u trenutku snimanja priče, stigla je vijest kako se na istom mjestu - dogodila još jedna nesreća- i to četvrta ove godine!

Koraci neizvjesnosti

Koraci su to neizvjesnosti. Roditelja koji strepe za svoje dijete. Roditelja čiji je život u petak stao.

'Ne mogu to opisati. To je... evo sad mi to prolazi kroz glavu, ne znam, ne bih to htio ni jednom roditelju, nikome da osjeti tako nešto', priča Ivan Erdelji, Emin tata.

'Dosta je još to kritično i ozbiljno, teško mi je govoriti o tome i što je i što će biti jer ni sam još nisam svjestan i ne mogu razmišljat. Samo neka bude sve dobro', kaže.

'Ozljede govore da je riječ o vrlo teškoj ozljedi, vrlo teškoj ozljedi pri čemu pretpostavljamo prema svemu tome da je kamion prešao preko djeteta', kaže kirurg Zoran Bahtijarević.

Sedmogodišnja Ema u petak je s prijateljicama iz razreda išla kući. Prijateljice su prešle cestu Ema je, kažu, samo nestala. Završila je pod kotačima kamiona. Vukao ju je desetke metara, kotači su je odbacili, a zatim je vozač stao. Tako kažu očevici.

'To je dijete od 7 godina. Kad vidite u novinama fotografiju tih ogromnih guma onda vam je jasno kakve su ozljede, te su ozljede zahvatile praktički sve organske sustave, riječ je o vrlo teškim ozljedama koje su po život opasne', priča kirurg.

'Nije ni stao. Stao je tek nakon jedno 40, 50 metara tamo gore prije ovog brijega', priča Emin očuh Dario Petravić.

Nastale su kolone s jedne i druge strane ceste. Mjesto je utihnulo, svi su pojurili vidjeti što se događa. 'Već su bili neki ljudi koji su bliže bili. Ja sam prvi doletio dolje i vidio sam što je bilo i rekla mi je gospođa iz hitne 'živa je živa je samo brzo odite kući vozite za nama Sisak'', priča očuh.

Iz bolnice u Sisku Ema je prebačena u dječju bolnicu u Klaićevoj isti dan. Provela je 6 dana u induciranoj komi, nije mogla samostalno disati, umjesto nje disao je respirator na odjelu intenzivne njege.

'Dijete je sada mogu reći stabilno, stabilizirano, nije još uvijek van životne opasnosti jer se bitka za njen život vodi iz dana u dan iz sata u sat', kaže kirurg.

Cesta smrti

Cesta je to koja dijeli mjesto Šartovac, državna cesta D45. No mještani je tako ne nazivaju već - cestom smrti. Četiri dana nakon što je Ema nastradala dogodila se još jedna nesreća, srećom bez težih ozljeda.

Kuće na jednoj strani, škola na drugoj. Izgrađena je 2011. godine, ali ne i popratna infrastruktura. Načelnik općine godinama piše dopise i opominje gradsku skupštinu.

'Pješački prijelaz se napravio prije jedno 4,5 godina. I onda je bilo tako da vozači nisu htjeli da stanu i da propuste pješake, i onda sam u gradu tražio da se stavi signalizacija. I to su stavili prije dvije godine', priča načelnik. No to kao da i ne postoji.

Ekipa provjerenog uz cestu je bila 45 minuta, nitko nije usporio. Za to vrijeme na pješačkom prijelazu stao je tek jedan automobil, a rijetki su vidjevši ih na cesti usporili.

'Ovo je naseljeno mjesto i ja sam tražio 2004. godine da se stavi između 40 i 50 ograničenje mada nisam dobio odgovor. Ograničenje je 60, ali nitko ne vozi 60 nego znači 80,90,100', kaže načelnik.

Dapače između znaka za najmanju dopuštenu brzinu i trake za pretjecanje smješten je dotični pješački prijelaz. A ovom cestom iz Slavonije i prema njoj na dan prođu na tisuće kamiona, šlepera, automobila.

Nogostupa nema

Od brzine prometa pješake ne može spasiti ni nogostup jer ga - nema. Gradonačelnik Kutine tvrdi nije se mogao izgraditi bez dozvola.

Dvadeset godina stanovnici Šartovca čekaju na bar minimalne uvjete sigurnosti. Mnoge obitelji ovog kraja ova je cesta zavila u crno. Dozvole, manjak sredstava, spora birokracija... sve to malo im vrijedi. Pisali smo i mi u Hrvatske ceste i dobili odgovor:

'Što se tice konkretnog zahtjeva, Hrvatske ceste će s nadležnim Ministarstvom sagledati predmetni zahtjev zaprimljen od grada Kutine, kako bi se zajednički iznašlo rješenje kojime bi se traženi radovi pokrenuli ove godine'.

No o smanjenju brzine na toj dionici niti glasa.

Svake godine u školu krene oko 40 tisuća prvašića. I baš u to vrijeme kreću kampanje za sigurnost u prometu, taj jedan dan u godini. Zatim kao da sve padne u zaborav kaže nam dr. Bahtijarević. Svaki dan kroz bolnicu prođe i nekoliko djece nastradale u prometu.

Emina obitelj ne želi da ostane na tome, da nesreća bude crtica u vijestima koja šokira, ali ne mijenja stvari.

Žele da zajednica šansu za nesreću svede na minimum, ali i da svatko za volanom bude oprezniji. Ne traže krivca za Eminu nesreću. Vozač kamiona mlad je čovjek i nije bio u alkoholiziranom stanju.

'Apsolutno ne mislim o tome jer ne znam ne razmišljam o tom čovjeku ne znam evo sad vjerojatno je njemu i njegovoj obitelji teško, ali ne znam ja se držim svoje obitelji i mi ostajemo pozitivni od prvoga dana vjerujemo da će biti dobro,to jest znamo , ja sam uvjeren, ona je borac', kaže Emin otac.

Počela je samostalno disati. Držala je za ruku i tatu i mamu - nešto što se činilo nemogućim.

'Prognoza je u petak bila da ne postoji nikakva šansa da će Ema preživjeti to što se dogodilo. Čuli smo tu prognozu, ali odbijate vjerovati', kaže obitelj. Jer ovo je početak njihove borbe. Život sada grade iznova.

Protekle godine u prometu je smrtno stradalo 656 djece. Diljem Hrvatske u školu putuju kilometrima pješice, bez oznaka, semafora, nogostupa... Kao da smo tek na pragu, a ne debelo u 21 stoljeću.