Na mail uredništva portala Bitno.net stiglo je dirljivo i iskreno svjedočanstvo supruga, koji je oženio djevojku s cerebralnom paralizom. To svjedočanstvo ljubavi prenosimo u cijelosti.
Pročitajte i ovo
Pokrovitelj A1
Projekt iz Novske koji piše povijest u tom kraju: PISMO inkubator priprema se za svoju 10. generaciju
Nepokorenog duha
Tako se oprašta! Pismo majke umrle od raka dirnulo svijet
'Nedavno sam oženio djevojku, koja ima cerebralnu paralizu i simptomatsku epilepsiju. Upoznali smo se sasvim slučajno na jednom susretu osoba s posebnim potrebama i meni je to bio prvi takav susret uopće. Ni u snu nisam mogao slutiti da bi naše prijateljstvo moglo prerasti u nešto više, a pogotovo u brak.
Supruga je rođena iz teške blizanačke trudnoće i imala je jako teško djetinjstvo, živjela je u jako teškim uvjetima. Ukratko, bila je zapostavljana u svim pogledima i nije mogla razviti sposobnosti koje sada ima. Prohodala je snagom svoje volje u 13. godini, mada nitko nije vjerovao da bi ona to mogla.
Zbog teške životne situacije završila je na duhovnoj rehabilitaciji u samostanu časnih sestara i tamo primila svoje prve sakramente.Čuvši njezinu priču,u početku sam osjetio potrebu da joj nekako pomognem.Rado sam je pratio na susrete i pružio joj ruku prijateljstva. Nedugo zatim, prijateljstvo je obostrano preraslo u ljubav, koju ja nisam mogao odmah shvatiti, nisam mogao sam sebi vjerovati da je to moguće, ali Bog je imao svoj plan.
Stupili smo u vezu jako oprezno i tražili odgovor kroz molitvu da Bog providi našu ljubav. Ljudi su nas jako čudno gledali, jer nisu mogli vjerovati da jedan zdrav mladić ima takvu djevojku.Doživljavali smo razna poniženja i malo tko je vjerovao u našu vezu.Bilo je jako teško podnositi pritisak i meni i njoj, ali svaki put osjećao sam neopisiv mir u svome srcu da činimo ispravno i da imamo Božju naklonost.Kao zavjet Gospi otišli smo u Međugorje i na svojim sam je leđima uznio na oba brda, gdje smo tražili odgovor za našu budućnost.
Unatoč svim pritiscima i kako ja to volim reći, kušnjama, našu vezu smo okrunili brakom i dobili dvoje prekrasne i zdrave djece. Sada nakon svega mogu reći da imam savršen brak i da sam ponosan suprug. Zajedno odgajamo djecu i obavljamo kućanske poslove, poslušao sam Božji glas i vratilo mi se na najbolji mogući način. Omogućio sam joj svu moguću liječničku njegu,fizikalne terapije, hidromasažu, a ona, ona sve vraća neopisivom ljubavlju i srećom.
PONOSAN sam, jer sam joj pružio priliku da dokaže svoje mogućnosti, a sada je ona majka dvoje djece,kuha,pegla,čisti i sprema s tolikim žarom i ljubavi. Iako sve radi usporeno zbog cerebralnosti, sve obavi kako treba i na vrijeme.Dao sam joj odgovornost, ona meni osmijeh, pružio sam joj ruku, ona meni neopisivu radost.Rado svjedočimo Krista na djelu na raznim predbračnim tečajevima i obogaćujemo se milošću Božjom.Vjerovali smo u ljubav i s vjerom srušili sve barijere, sve prepreke, a znakove milosti dobivamo svaki dan.
Posebno nas je oduševio novoizabrani papa Franjo, koji je pokazao kako treba biti ponizan i kako ljubiti malene, još jedan znak milosti i dokaza da naš brak ima smisao i da poslušati Božji glas itekako vrijedi, ma koliko se to nama činilo nemoguće i čudno.'
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook