Istarska policija prisjetila se događaja od prije 25 godina.
Pročitajte i ovo
''Nakon što je 30. srpnja 1995. godine zaprimljena zapovijed načelnika Sektora specijalne policije MUP-a da Specijalna jedinica policije PU istarske sljedećeg dana treba biti sa 110 djelatnika u sjedištu zadarske policijske uprave, tog 31. srpnja u bazi jedinice u Puli bilo je bučno. Istarski specijalci spremali su se za ključnu akciju Domovinskog rata. Pakirali su opremu, naoružanje, provjeravali imaju li svi dovoljno zaliha hrane i vode, nose li svi identifikacijske pločice. Trojica mladića spakirala su sve potrebno i spremala se krenuti kad je jedan od njih rekao ''Daj da se fotkamo prije polaska. Tko zna hoćemo li se vratiti''. Jedan od njih sjeo je na džip kojim su trebali krenuti, a druga dvojica zauzela su pozicije ispred njega i nastala je jedna od fotografija koja danas krasi zidove Policijske uprave istarske.
Trojica mladića vratila su se te i 25 godina kasnije i dalje slijede poziv koji su odabrali kada je bilo najpotrebnije.U Oluji je sudjelovalo 212 policijskih službenika iz Istre.
Osjetili slabost protivnika...
''Pripadnici specijalne jedinice policije PU istarske pristigli su u vojarnu Šepurine 31. srpnja u popodnevnim satima. Odmah smo dobili zadaće na području zadarskog zaleđa u smislu izviđanja i upoznavanja terena, što smo radili sve do 3. kolovoza. Dan kasnije, 4. kolovoza u 5 sati ujutro, započela je akcija Oluja. Tog prvog dana borbeno djelovanje bilo nam je na pravcu Seline, Tulove grede, Mali Alan i Sv. Rok, a već sljedećeg dana nastavili smo probijati neprijateljske linije prema Gračacu'', pojašnjava Mladen Blašković, predsjednik Udruge specijalne jedinice policije Bak Istra.
Istarske specijalce vodili su zapovjednik Slavko Jereb, pomoćnik zapovjednika Božo Kirin i instruktori specijalističke obuke Mladen Blašković, Dragan Brunjak, Dalibor Tomašić, Drago Tokić i Mile Žiža, a zadaća im je bila proći Velebit, probiti neprijateljsku liniju i zauzeti dominantne položaje. ''Iako su prvotne zapovijedi bile da zauzmemo položaje i čekamo protuudar, osjetivši slabost protivnika, odluka je bila nastaviti borbena djelovanja dalje. Pod vrućim kolovoškim suncem i s opremom od četrdesetak kilograma, sa skromnim količinama vode, napredovali smo kroz surovi lički teren, a tada smo preko veze čuli obavijest ministra Jarnjaka da je Knin oslobođen i da se na tvrđavi vijori hrvatska zastava. Nikada neću zaboraviti taj osjećaj. Ta se emocija teško može opisati. Vijest o oslobođenju Knina dala nam je dodatnu snagu i vjetar u leđa. Iza sebe smo gledali vrhove Velebita, gdje smo proveli posljednje četiri godine, te smo odlučno krenuli naprijed, nošeni osjećajem da nas više ništa ne može zaustaviti i da ćemo uspjeti osloboditi sav teritorij do granice s Bosnom i Hercegovinom'', prisjeća se Blašković. A to se i dogodilo. U sljedeća dva dana specijalci su oslobodili Bruvno, Mazin, Gornji i Donji Lapac te su stigli do granice na rijeci Uni.
Sjećanja zapovjednika
Kako su specijalci oslobađali teritorij, za njima su napredovali pripadnici zasebne policijske postrojbe koji su od 4. kolovoza na oslobođenom teritoriju zauzimali blokadne punktove. Istarsku postrojbu od 102 člana vodio je zapovjednik Damir Grgorović, a bili su angažirani na policijskim poslovima na području Gospića, Bilaja, Medaka, Papuče, Raduća, Ličkog Osika i Perušića. ''Odmah nakon dolaska na teren dočekala su nas ratna djelovanja. Kako su naši specijalci napredovali, tako smo mi zauzimali punktove. Naše zadaće bile su uspostava civilne vlasti i normalizacija sigurnosnog stanja na oslobođenom području te stvaranje uvjeta za povratak civilnog stanovništva. Jedna od zadaća naše postrojbe bila je i osiguranje Vlaka slobode na dionici Medak – Gospić, a kao rukovoditelj te aktivnosti bio sam zadužen za raspored naših policajaca na kontrolne točke. Područje je bilo minirano i krenuli smo prugom jedan iza drugoga. Bio sam na čelu kolone i na one pragove na koje sam ja stao, stali su i svi iza mene'', prisjetio se jedne od zadaća Stanislav Todorić, tadašnji zapovjednik prvog voda postrojbe, a danas djelatnik Sektora policije Policijske uprave istarske.
Nakon što je Oluja završila, zasebna policijska postrojba nastavila je obavljati svoje zadaće na oslobođenom teritoriju do 4. rujna 1995. godine, a istarski specijalci nakon pregrupacije vratili su se na teren i do kraja rujna iste godine nastavili sudjelovati u akciji Oluja – Obruč na Petrovoj Gori, Dinari, Gračacu, Plitvicama i Svilaji.
''Ne postoji zadaća koju ne možemo izvršiti''
Od 212 istarskih policajaca koji su sudjelovali u Oluji, njih 49 još uvijek radi u Policijskoj upravi istarskoj. ''Hrvatska policija bila je u vrijeme početka ratnih zbivanja najbolje organizirana obrambena jedinica i upravo su hrvatski specijalci pružali najveće otpore prvim napadima. Sudjelovanjem u kraljici svih akcija, Oluji, pokazali smo da ne postoji zadaća koju ne možemo izvršiti. Prošli smo Velebit, probijali smo prve crte i nakon četiri dana oslobodili teritorij koji je četiri godine bio okupiran. Svi policijski službenici iz Istre koji su sudjelovali u Oluji vratili su se kući. Nismo imali gubitaka ni ozlijeđenih, no deset naših kolega iz drugih jedinica nije bilo te sreće. Deset pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova ostavilo je svoje živote na vrhovima Velebita, a kako njihova žrtva ne bi bila zaboravljena, dužni smo ih se uvijek s ponosom prisjećati'', istaknuo je načelnik Policijske uprave istarske Božo Kirin i naglasio kako je zadaća policije, tada, ali i danas, 25 godina kasnije, bila i ostala ista - zaštita hrvatskih građana.
''San koji smo počeli tada nastavljamo ostvarivati i dalje. Časnim i odgovornim obavljanjem poziva koji smo odabrali činimo sve što je u našoj moći kako bi se svi građani i turisti u Hrvatskoj osjećali slobodno, sigurno i zaštićeno od svih ugroza'', rekao je Kirin i čestitao svim građanima, a posebno svojim suborcima, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.
