Da bi se shvatila težina prijetnje, koju su kineski mediji već prozvali “kineskom nuklearnom opcijom”, treba znati kako Kina danas raspolaže deviznim rezervama u vrijednosti od 1,33 tisuće milijardi dolara, od čega je više od 900 milijardi u raznim američkim obveznicama, što je posve dovoljno da, odluči li se za brzu rasprodaju, dolar koji je već na povijesno niskoj razini pretvori u gotovo bezvrijednu valutu, a niz dolarskih bogataša, ako ne baš u siromahe, onda u prosječno dobro situirane građane.
Pročitajte i ovo
Analitičari međunarodnih tržišta gotovo su jedinstveni u stavu da bi svaka kineska odluka da u kratkom vremenu proda značajan dio svojih dolarskih rezervi, pa čak i da samo privremeno prestane kupovati američke državne obveznice, vjerojatno dolar strmoglavo usmjerila prema kolapsu.
Takav kineski potez neizbježno bi izazvao rast kamatnih stopa u SAD-u, što bi dovelo do usporavanja ekonomije, a vrlo vjerojatno i do recesije.
Posljedice takve akcije bile bi, međutim, nepovoljne i za Kinu.
Imalo teža ekonomska kriza u SAD-u usporila bi prodaju kineskih proizvoda na tom tržištu, a svako urušavanje dolara smanjilo bi i vrijednost obveznica koje bi ostale u kineskim trezorima.
Istovremeno, vrlo je vjerojatno da bi se ozbiljna kriza američke ekonomije prelila i na ostala zapadna tržišta.
Većina analitičara zato vjeruje da se Kina ipak neće prihvatiti takvog rizika.
Xia Bin, šef financijskog odjela kineskog državnog Centra za istraživanje i razvoj, svojim je prošlotjednim komentarom, koji je prenio londonski Daily Telegraph, najavio mogućnost da vlada pekinške devizne rezerve ipak iskoristi kao sredstvo pritiska u pregovorima sa SAD-om.
“Naravno, Kina ni u kojem slučaju ne želi da se bilo kakav nepoželjan fenomen proširi na globalna tržišta”, rekao je Xia za državni dnevnik China Daily koji izlazi na engleskom jeziku, a kontrolira ga kineska komunistička partija.
Kineska monetarna politika već je niz godina predmet cikličkih rasprava u američkom Kongresu, što zbog golemog trgovinskog deficita koji se samo za lipanj ove godine popeo na 26,9 milijardi dolara, dosegavši trećinu ukupnog trgovinskog deficita SAD-a, što zbog činjenice da je Kina SAD-ov najveći vjerovnik.
Samo prošle godine vjerovnici iz Kine kupili su 47 posto od 184 milijarde novih trezorskih obveznica.
Dužnička izloženost SAD-a azijskim zemljama, posebno Kini i Japanu, postala je i predmetom diskusija kandidata u američkoj predizbornoj utrci.
Senatorica Hillary Clinton zauzela se pritom za uvođenje restriktivnih zakona kojima bi se spriječilo da “SAD živi kao talac ekonomskih odluka koje se donose u Pekingu, Šangaju ili Tokiju”, gdje se određuje sudbina 44 posto ukupnog inozemnog duga SAD-a.
Kina danas može kupovati državne obveznice bogatih zemalja baš zato što raspolaže viškom novca koji pristiže na državne račune zbog njezina golemog trgovinskog suficita u globalnoj razmjeni.
Iako se službene statistike prilično razlikuju, pa je po američkoj ukupni prošlogodišnji kineski suficit u trgovanju sa SAD-om bio 233 milijarde dolara, dok se po kineskim brojkama radilo o 133 milijarde dolara, riječ je o golemom višku koji je trebalo negdje plasirati.
Poseban problem za kreatore američke ekonomske politike je i to što je Kina u međuvremenu postala i jednim od najvećih kupaca američkih proizvoda, što je činjenica koja se u Kini može još i danas promijeniti relativno brzom političkom odlukom.
Kineska vlada već je ovog proljeća - što nije bilo prvi put - izrazila svoje “duboko žaljenje i snažno nezadovoljstvo” zbog odluke Bushove administracije da se požali Svjetskoj trgovinskoj organizaciji zbog navodnog kineskog valutnog dampinga na globalnim tržištima.
Amerikanci su se isto tako, ne prvi put, požalili da Kina umjetno drži svoju valutu na niskoj razini, onemogućujući bilo kakvu konkurenciju na tržištu.
Kineska je vlada i tada odgovorila svojom “drukčijom” statistikom, koja je ukazivala na to da je rast kineskog izvoza ove godine najsporiji u posljednjih pet godina.
Bilo kakve trgovinske sankcije koje bi Kini nametnuo netko od najvećih kupaca njezinih proizvoda bile bi vrlo opasne za kinesku ekonomiju.
Zapadni analitičari zato se uglavnom i dalje drže mišljenja da se Kina sama sigurno neće brzopleto upuštati u takve sukobe.
Ako joj ih, međutim, netko nametne, ona ima vrlo snažno oružje za obranu.
