Dražen Slavica je prema vatrogascima bio otrsit prije nego su krenuli gasiti požar na Kornatu, opisao je Lučić. Jednom je poručio - 'Što će ti oprema, ne ideš na skijanje!', a Lučić je sudu rekao kako ga je Slavica prije odlaska pitao - 'Što će ti voda?' i naredio mu da svu opremu izvadi van.
Pročitajte i ovo
Po prvi puta je Lučić i detaljno opisao svu stravu koju je proživio na Kornatu i opisao do zadnjeg detalja što se dogodilo. Vatra mu je zahvatila noge i spalila šake, rekao je, a kaciga mu se gotovo otopila na glavi. Vrat i zatiljak su mu se počeli stezati. Legao je na stijenu i previjao se od bola.
Pomoć je, kaže, čekao u agoniji punih pet do šest sati! 'Svaka sekunda mi je bila kao vječnost', rekao je potreseni vatrogasac, prisjećajući se užasa na klupi za svjedoke. HGSS ga je prevezao do Zadra, a on je tijekom leta helikopterom bio sam. Do kombija Hitne pomoći morao je pješice uz pomoć medicinskog osoblja. Spasiocima je zavapio: 'Samo da mi ne odrežu prste'.
Čitavo vrijeme Lučićevog svjedočenja, u krcatoj sudnici vladala je potresna atmosfera, a posebno je potresen bio otac marka Stančića, najmlađeg poginulog vatrogasca u kornatskoj tragediji.
Frane Lučić nastavit će sa svjedočenjem i 25. listopada, za kada je zakazano novo ročište.
Kronologiju Lučićevog svjedočenja pratite u daljnjem slijedu teksta.
Sudac je prvo pročitao Lučićev iskaz iz 2007. godine u kojem je navedeno da je vatra Lučiću bila do bedara, a šake su mu bile deformirane od vrućeg zraka, prije nego ga je vatra dohvatila. Vatrena fronta prema tom iskazu bila je duga 200 do 300 metara.
Lučić je pokušao nakon tragedije zvati broj 93, ali nije bilo signala da bi se uputio poziv upomoć. Lučić je u iskazu iz 2007. godine rekao kako je vatra bila nošena jakim jugom. Lučić je sudu rekao kako je po njegovom mišljenju bilo jačih požara u kojima su mogli izgubiti glavu.
'Ajme dico moja, izgorjeli ste!'
Lučić je istaknuo kako je tek kasnije saznao da su mu kolege karbonizirani u požaru. Istaknuo je da je isprva mislio da imaju opekline slične njegovima. Rekao je da je nakon tragedije došao Joško Klarić, koji je tražio sina Dinu. 'Zavapio je - ajme djeco moja, izgorjeli ste!', prepričao je Lučić.
Na dan tragedije u Tisnom su u 11:59 dobili dojavu o požaru na Kornatima i trebalo je otići u Šibenik u vojarnu bribirskih knezova, jer je tamo bio helikopter, ispričao je Lučić. Trebalo je pet vatrogasaca, ali dva su tamo bila maloljetna, dodao je. Među njima se nalazio i Marko Stančić, kojemu je vatrogasni zapovjednik Siniša Salamun zabranio odlazak.
Lučić kaže da kad je stigao do auta, Marko je već bio unutra. zvao je roditelje za dopuštenje, naglasio je Lučić i rekao kako su tada njih četvorica autom krenuli po Josipa Lučića.
Slavica: Ne ideš na skijanje!
Lučić nastavlja kako je na heliodromu uočio Ivicu Crvelina, koji je negodovao jer mu je tamo bio sin Ante i koji nije htio da mu nastradaju dvoje iz kuće. Slavica mu je odgovorio da ne želi o tome raspravljati, rekao je Lučić.
Lučić ističe kako je Slavica nekom od vatrogasaca tada rekao 'Što će ti to, ne ideš na skijanje'. Njemu je, kaže, rekao 'Što će ti voda? Vadi svu opremu van'. Lučić dalje priča kad je Slavica vatrogasce pitao ima li tko od njih položeno za desant, da ga je Stančić samo pogledao u oči.
Helikopter prepun pa dvojica odustali
Lučić je pri polijetanju imao kacigu na glavi, a u helikopter je, kaže, ušao posljednji. U helikopteru je bilo previše ljudi pa je dvoje odustalo, dodao je.
Lučić je rekao kako je još 2005. godine vježbao ukrcaj i iskrcaj iz helikoptera, ali da za to nije dobio nikakvu potvrdu. Marko Stančić, koliko Lučić ima saznanja, nije imao nikakvu obuku u tom smislu.
Veza s helikopterom pucala
Uzletjeli su bez problema, kaže Lučić i letjeli između 15 i 20 minuta. U helikopteru je vladala dobra atmosfera, a prvo je iskrcano šest vatrogasaca. Lučić ističe da se nije htio iskrcati , jer je nosio hranu za DVD Tisno.
nakon prvog iskrcavanja, nastavio je, poletjeli su prema području Željkovca, a tamo je požar već bio prošao. Dino Klarić je zaključio kako vatrogasci tu nemaju što tražiti, ali helikopter je već otišao. Pokušao je uspostaviti vezu s helikopterom, ali nije uspio u tome, rekao je Lučić.
Miris benzina
Izdvojio se s vatrogascima, no bočna strana požara se približila pa su vatrogasci otišli u obližnji maslinik po vodu. Helikopter se vratio nakon 20 minuta i svi osim dvojice vatrogasaca, koji su izgubili mobitele, su se ukrcali, objasnio je Lučić. Dino Klarić je tada dao nekome od njih motorolu pa su krenuli prema drugoj lokaciji.
Lučić je sudu rekao kako su nakon toga vrlo brzo došli do brda, ali da se nisu mogli iskrcati iz helikoptera iz čak tri pokušaja, jer se helikopter nije mogao izravnati. Prilikom 3. spuštanja posuda 'patka' je skliznula i osjetio se miris benzina, istaknuo je.
Po teškom terenu uzbrdo
Lučić kaže kako su se nakon toga spustili u dolini, jedan kilometar od kruške. Izvadio je opremu, a Stančić mu je pomogao izvaditi patku, nakon čega je helikopter naglo uzletio.
Krenuli su prema kruški uzbrdo, no teren je bio izrazito kamenit. Lučić napominje kako su on i Stančić nekoliko puta skoro pali. Priča i kako je išao po vreću s opremom te da je ostao posljednji.
Početak strave
Odjednom se zadimilo i osjetila se strašna vrućina, a Lučić svjedoči kako je spustio vizir na kacigi, koji je bio istovremeno bijel, crn i žućkast. Tada je osjetio jaku vrućinu te je pobjegao nazad, no osjetio je stezanje vrata i obraza.
Usporedno s njim trčao je i još jedan vatrogasac kojeg nije prepoznao, rekao je i dodao kako je osjetio huk vatre. Još jača vatra spružila mu je ruke, a vrat i zatiljak su ga počeli stezati. Vidio je kako velika vatra dolazi iza njega i tad ga je sustigla i došla mu do nogu. Nogavice, ističe, više nije mogao vidjeti te je povikao, 'Ajme, izgorio sam!'. Dignuo je vizir i vidio još troje vatrogasaca.
Čuo je zapomaganje Tomislava Crvelina te je krenuo prema vatrogascima prema gore. Pritom su mu se, priča, s nogu odvojila čizme. U jednom trenutku skinuo je kacigu i naslonio je na stijenu, a glavu je, kaže, položio na kacigu. Izvijao se od boli, drugo ništa nije mogao.
Šest sati agonije, jauka i panike
Lučić je nastavio svjedočiti istaknuvši kako je pomoć čekao punih pet do šest sati! Prvi je stigao HGSS i to tek u 18:45 sati. 'Svaka sekunda mi je bila kao vječnost', rekao je sudu Lučić.
Dodao je kako je u međuvremenu proletio helikopter na visini od 50 metara. Lučić je nakon toga opisao kako su opečeni vatrogasci i on bili strahovito žedni te da su probili naprtnjaču da bi došli do vode. Lučić je bocu držao zglobovima, a šake su mu bile, rekao je, kao da ga trese struja.
Nakon toga je zadnjim snagama izvukao mobitel i zubima otipkao 93, ali nije bilo signala. Čuli su se jauci i hvatala ga je panika jer su mu šake oticale i teško je disao. Jauci su se smirili kad su došla dva vatrogasca iz Zablaca, rekao je.
Vatrogasci su bili teško opečeni, koža im je bila crvena i crna te stopljena s ostacima kombinezona, a nekima su noge potpuno izgorjele, opisao je Lučić.
'Samo da mi ne otkinu prste'
HGSS je pri prvom dolasku na mjesto nesreće odvezao troje vatrogasaca, no u drugom niti jednoga, kaže Lučić. Kad su napokon došli po njega, ukrcali su ga i odvezli u Žirje. Tamo su ga ukrcali u drugi helikopter i ostavili samog na 10 minuta pa poletjeli s njim za Zadar.
Tijekom leta, ističe Lučić, nitko nije bio s njim, a u Zadar su sletjeli oko 20 sati navečer. Hitna se pojavila nakon pet minuta, a on je morao pješice, uz pomoć medicinskog osoblja do kombija. Spasiteljima je rekao: 'Samo da mi ne otkinu prste'.
Jedini optuženik
Slavica je jedini optuženik za Kornatsku tragediju i stradavanje 12 vatrogasaca 2007. godine. Državno odvjetništvo ga tereti za brojne propuste u organizaciji gašenja požara, kašnjenje akcije spašavanja vatrogasaca na otoku Kornatu te za slanje maloljetnika na intervenciju.
Od početka godine u postupku protiv Slavice saslušano je 40-ak svjedoka, a do kraja suđenja još će se saslušati najmanje 69 svjedoka, te izvesti i nekoliko vještačenja.
