Iako je jako mlada, Ana već radi na doktoratu i to na temu zidina. Kako bi bio što kvalitetniji, nije joj bilo teško otići čak ni na drugi kraj svijeta - u Kinu, ali i Berlin i Haag. Ova mlada grafičarka sve je traženija, a u umjetničkim krugovima od nje se mnogo očekuje.
Pročitajte i ovo
Bolja Hrvatska
Kad ne izrađuje nagrađivanu tjesteninu, radi u vrtu, a prepreka mu nisu ni godine ni autizam: "Takvo se dijete rađa valjda jednom u 1000 godina"
Bolja Hrvatska
Katarina ima posuđenu protezu: ''Kad čovjeku zatreba da mu je vratim, morat ću je vratiti''
Za sebe kaže da je likovnjak u duši. Odmalena je toliko voljela crtati da nikoga nije izenadila likovnom akademijom. 'Htjela sam biti svašta, ali eto, put me naveo da idem za onim što me najviše vuče, što najviše volim', kaže Ana Sladetić.
>> Oni su Bolja Hrvatska 2012. godine!
Na akademiji je proglašena najboljom diplomanticom 2009., dobila je čak tri rektorove nagrade, Grand prix na 30. salonu mladih i nekoliko stipendija. 'Kad bih osvojila to bi za mene bilo da se još više da pokušam raditi i truditi se, ne sad da ću biti zadovoljna i da ću prestati, nego tek sad se trebam dokazati pošto sam osvojila i trebam još više raditi', napominje Ana.
'Stvarno, koliko se ona trudi i radi, stvarno zaslužuje sve te stipendije i nagrade koje je osvojila do sada', kaže Anina prijateljica Martina.
'Iskreno, samo bih htio da nastavi ovako kako je krenula', rekao je Anin dečko Miran Šabić. On je također slikar s kojim djeli atelje, a pohvalio se da nagrade proslave posebnim ritualom. 'Pa imamo tradicionalni ples kod osvajanja nagrade, kad god netko osvoji nagradu, onda plešemo zajedno.'
Anu smo uhvatili između dvije stipendije u dva grada - Stuttgartu iz kojeg se vratila i Parizu u kojeg uskoro putuje. 'Putovanja su izuzetno inspirirajuća i kad upoznaš puno različitih i kultura i običaja mislim da te to samo može upotpuniti', kaže Ana.
Kad je u Hrvatskoj, opušta se u igri s nećakom Nikolom koji tetu obožava. Ali za razliku od njega, svoju kreativnost rijetko na papir prenosi bojama. 'Oduvijek sam radila radove crnobijele. Crtež sam po sebi je najizvorniji oblik misli i neizbrisiv je, tako da mi je to kao istinsko nešto što imam u sebi i to mogu prenijeti drugima', kaže Ana.
A u sebi, srećom po publiku i struku, ima još mnogo sjajnih ideja, koje trenutno uglavnom koristi za rad na doktoratu.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook