Današnji elektronski nosevi nisu na razini zadatka, tvrdi Takeuchi, i manjka im preciznosti. To je zato što e-nosevi koriste štapiće kvarca, dizajnirane tako da vibriraju na različitim frekvencijama, kad se vežu za traženi miris, piše New Scientist. No, to nije sustav bez prostora za pogrešku, jer neke čestice slične molekularne težine, mogu se vezati za štapiće i dati lažno pozitivno očitanje.
Takeuchi vjeruje kako ništa ne može nadmašiti biologiju u razlikovanju biomolekula, poput tragova bolesti u našem dahu. Stoga su on i njegov tim razvili živući senzor za miris. Koristili su nezrela jajašca afričke žabe Xenopus laevis, zbog njihovog, u znanstvenom svijetu, dobro poznatog mehanizma izražavanja proteina. Modificirane stanice tim je postavio između elektroda i pratio promijene u strujnom krugu, prilikom interakcije različitih molekula s tako pripremljenim receptorom. Ono što su otkrili, jest da se tom metodom mogu razaznati biomolekule gotovo identičnog biosastava.
'Vjerujemo kako zajednička sposobnost njuha može otvoriti novu vrstu odnosa između čovjeka i robota', zaključio je Takeuchi.
