'Tako se dobro osjećam, draga, tako pun života, tako sretan, a sve zato što je i tebi stalo do mene', piše Rommel u jednom od pisama, kako prenosi Bild. 'Vjerojatno ću imati vremena početkom srpnja... Mogao bih doći u Weingarten na osam dana. Nježno te ljubim i pozdravljam, tvoj Erwin koji će te vječno voljeti', poručuje Rommel Walburgi.
Iako Bild nacističkog feldmaršala, proslavljenog u brojnim bitkama u Sjevernoj Africi tijekom 2. svjetskog rata, svojim čitateljima prikazuje kao beznadnog romantika koji se kao mladi časnik zaljubio u 18-godišnju prodavačicu povrća i slao jos strasna pisma, stvarnost je bila ponešto drukčija. Ako je veza Rommela i Stemmer doista postojala, jer postoje i oni koji u to sumnjaju, onda budući gospodar Afrike nije bio toliko romantičan koliko prevrtljiv, varajući ženu kojoj je obećao brak, ali je bila daleko, s drugom, koja mu je bila 'pri ruci' i kojoj je napravio dijete, da bi se ona u konačnici ubila kad je shvatila da joj se ne namjerava vratiti.
>> Njemačka potvrdila zabranu tiskanja izvadaka Mein Kampfa
Erwin Rommel, rođen 1891., na nagovor svojeg strogog oca odlučio se za vojnu karijeru i u srpnju 1910., s 18 godina, prijavio se za mlađeg časnika u 124. pješačku regimentu Wuerttemberga u gradiću Weingartenu. Ubrzo je poslan u časničku školu Koenigliche Kriegsschule u Danzigu (današnjem Gdanjsku), koju je, ne s osobitim uspjehom, završio 1911. Tijekom boravka u Danzigu na jednom je balu u časničkom restoranu upoznao mladu 17-godišnju Lucie Mariju Mollin, vitku tamnokosu studenticu jezika, s kojom je uskoro počeo vezu. Tu su vezu tajili od njezinih roditelja zbog razlika u društvenom statusu, ali i vjeri - ona je bila katolkinja, on protestant - ali su se tajno jedno drugom zakleli da ćer se jednog dana vjenčati.
U siječnju 1912. u činu potporučnika poslan je natrag u svoju postrojbu u Weingartenu, gdje je bio zadužen za obuku novaka. Budući da je Danzig bio stotinama kilometara daleko, svaki je dan pisao duga pisma Lucie, počinjući svako s 'Moja najdraža Lu' i završavajući s 'Tvoj Erwin'. Bila su to ljubavna pisma, a 28. ožujka iste godine napisao joj je - 'Strašno se radujem tvojem dugom pismu. Nadam se da ćeš mi doista iskazati ljubav'. Kako njezina majka ne bi otkrila vezu, pisma je slao na poste restante u Danzigu, a ne na njezinu kućnu adresu.
No, nekako u isto vrijeme upoznao je tad 18-godišnju Walburgu i, očito podložan onoj narodnoj 'daleko od očiju, daleko od srca', započeo vezu s njom, koja je godinu dana poslije rezultirala rođenjem izvanbračne kćeri Gertrud.
Nema, međutim, dokaza da je Rommel ikad razmišljao o tome da postupi 'pravilno' i oženi Walburgu, svjestan činjenice da bi brak sa siromašnom prodavačicom voća bio otrov za njegove ambicije za napredovanjem u vojsci. Rommel je znao da će se činjenica da ima nezakonito dijete gledati kao nesretna pogreška - postojao je čak i izraz za to - kavaliersdelikt (gospodinova pogreška) - ali da bi brak s osobom takvog statusa zapravo bio kraj ozbiljne vojne karijere. Zato je Walburgi rekao da će dijete priznati i skrbiti za njega, ali nju neće ženiti, istodobno sve priznavši Lucie.
>> Hitlerova slika 'Noćno more' na aukciji
Ona mu je oprostila preljub i 1916. udala se za njega, rodivši mu 12 godina poslije sina Manfreda, jedino zakonito dijete Erwina Rommela. Walburga je sve to vrijeme živjela u nadi da će joj se Erwin ipak jednom vratiti, no kad je čula da će dobiti dijete s Lucie, u listopadu 1928, nepuna dva mjeseca prije Manfredovog rođenja, počinila je samoubojstvo. Tajna veza Rommela i Walberge bila je tajnom sve do smrti kćeri Gertrud 2000. godine, kad je korespondenciju budućeg generala i njegove ljubavnice otkrio njegov unuk Josef Pan.
'On se jako brinuo za moju majku i često je vodio na službene putove, a pozivao ju je i u svoju kuću', rekao je Bildu Pan, prodavać voća i povrća u Bavarskoj. General Rommel doista je ostao u bliskoj vezi sa svojom nezakonitom kćeri, koja je u njegovom domu bila čest gost, ali su je svi ukućani zvali 'rođaaka Gertrud'. Rommel je 1944. bio primoran počiniti samoubojstvo, jer ga se krivilo za sudioništvo u zavjeri da se ubije Hitler, iako to nikad nije u potpunosti potkrijepljeno dokazima. (Hina)
