Još godinama nakon što je bio svjedok tragediji Titanica, Jacka su proganjali krici i vapaji putnika koji se nisu uspjeli spasiti dok je Titanic tonuo kroz ledeno more na dno sjevernog Atlantika. 'Krici iz ledene vode pretvorili su se u jedno neprestano zavijanje', zapisao je Jack. 'Zvučali su poput skakavaca u ljetnoj večeri. Ti stravični vapaji trajali su 20 ili 30 minuta, nakon toga više nitko nije mogao izdržati hladnoću', stoji u Jackovim memoarima.
Pročitajte i ovo
Jackovi su memoari desetljećima bili zaboravljeni, a sljedeći mjesec, na stotu godišnjicu tragedije, bit će objavljeni kao knjiga imena 'Priča preživjelog', piše Daily Telegraph.
Jack se s Titanica spasio ulovivši se za prevrnuti čamac za spašavanje, promatrajući kako tone 'nepotopivi'. Njegov otac, vlasnik jedne željeznice u Americi, jedan je od 1,514 nestalih te noći.
Jackovi su memoari posebni zbog nevjerojatnih opisa koje je Jack zabilježio. 'Noć je bila vedra, zvijezde su sjajile poput dijamanata, no Mjesec se nije vidio . Mnogo sam vremena proveo na oceanu, no nikada nisam vidio tako mirno more', zapisao je i nadodao kako je roditeljima zaželio laku noć oko 23:45, te je tada osjetio da se brod lagano nagnuo, 'kao da ga je netko odgurnuo' i tada su motori prestali raditi. Jack i njegov otac otišli su provjeriti što se dogodilo, putnici su ostali mirni, čak i nakon što im je jedan od graditelja broda rekao kako ne vjeruje da će Titanic izdržati više od sat vremena.
Jack je zapisao kako su se ljudi oko 00:45 sati okupili na palubi, svi u prslucima za spašavanje. Gudački kvartet je i dalje svirao, časnici su bili na svojim mjestima. Odjednom su sve žene poslali na ukrcaj u čamce za spašavanje, tako se spasila i Jackova majka, no oca više nikada nije vidio. 'Ljudi su bili u nevjerici, izgubili su svaku nadu', opisao je kako su se ljudi osjećali.
Uskoro se brod nagnuo i Jack je odlučio skočiti u vodu. 'Hladnoća je bila zastrašujuća, kada sam zaronio, izgubio sam dah od šoka. Plivao sam najbrže što sam mogao kako bih se maknuo što dalje od broda.' Još je nekoliko puta potonuo, no uspio se popeti na jedan čamac za spašavanje koji se prevrnuo.
'Najgore u cijeloj toj tragediji je to što se ostali čamci koji su bili dopola puni nisu vratili po ljude koji su upali u more. Bili su samo nekoliko stotina metara udaljeni od njih i čuli su njihove vapaje, no nisu se vratili. Moglo je biti spašeno još nekoliko stotina putnika', stoji u memoarima.
Niti nakon Titanica, Jacka život nije mazio. Započeo je karijeru, i bio vrlo uspješan u svom poslu, no poginuo mu je sin, ubrzo zatim i supruga nakon čega je Jack, u 50. godini života počinio samoubojstvo.
