Deseci svjetskih znanstvenika dolaze svake godine od 2000. u zabačenu rusku Sjeveroistočnu znanstvenu postaju na rijeci Kolimi u Sibiru kako bi proučavali klimatske promjene na Arktiku. No ne i ove godine.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu, njemački Institut Max Planck za biogeokemiju zamrznuo je sredstva za plaće zaposlenicima te znanstvene postaje i za održavanje instrumenata koji mjere kako se brzo topi permafrost i koliko se pritom otpušta metana.
To će vjerojatno uzrokovati prekid kontinuiranog mjerenja koje se provodi od 2013. i otežati razumijevanje globalnog zagrijavanja, rekao je Peter Hergersberg, glasnogovornik Udruženja Max Planck, koje financira njemačka država.
Ruski kolege na Sjeveroistočnoj znanstvenoj postaji trude se da postaja nastavi raditi, rekao je. Odbio je reći koliko je novca uskraćeno.
Reuters je razgovarao s više od dvadeset znanstvenika o utjecaju rata u Ukrajini na znanost u Rusiji. Mnogi su izrazili zabrinutost za njezinu budućnost nakon što su suspendirani deseci milijuna dolara novca sa Zapada namijenjenog ruskoj znanosti zbog europskih sankcija Moskvi.
Stotine partnerstava ruskih i zapadnih institucija zamrznuto je ako ne i posve raskinuto, rekli su znanstvenici, a invazija je poništila godine posvećene izgradnji međunarodne suradnje nakon raspada SSSR-a 1991. godine.
Mnogi komunikacijski kanali su zatvoreni, a istraživački posjeti odgođeni su do daljnjega.
Projekti pogođeni suspenzijom zapadne pomoći uključuju izgradnju visokotehnoloških istraživačkih centara u Rusiji, poput ionskog sudarivača i neutronskog reaktora za što je Europa obećala 25 milijuna eura.
Takva tehnologija pokrenula bi generaciju istraživanja koja bi mogla pridonijeti razvoju područja koja se kreću od fundamentalne fizike do razvoja novih materijala, goriva i lijekova, rekli su znanstvenici.
Zamrznuto je i 15 milijuna eura predviđenih za kreiranje materijala s niskim ugljičnim otiskom i baterija koje su potrebne u energetskoj tranziciji u cilju borbe protiv klimatskih promjena, pošto je Europska unija prošli mjesec obustavila svu suradnju s ruskim tvrtkama.
Emocionalno, mogu razumjeti ovu suspenziju, rekao je Dmitrij Ščepaščenko, ruski znanstvenik za okoliš koji proučava šume u svijetu i suradnik je Međunarodnog instituta za primijenjenu sistemsku analizu u Austriji od 2007. godine.
Ali kad je riječ o znanosti općenito, rekao je: Ovo je situacija u kojoj svi gube. Globalna pitanja kao što su klimatske promjene i bioraznolikost... teško da se mogu riješiti bez ruskog teritorija, bez stručnosti ruskih znanstvenika.
Zamrznuti novac
Kada se raspao Sovjetski Savez, ruska potrošnja na znanost jako se smanjila i mnogi znanstvenici, na tisuće, preselili su se u inozemstvo ili su posve napustili svoja područja istraživanja.
Osjećali smo kao znanstvenici da se naš rad ne cijeni, rekao je znanstvenik koji proučava permafrost Vladimir Romanovski, koji je svoja istraživanja preselio u Faribanks na Aljaski 1990-ih.
Gotovo da nije bilo novca, osobito za rad na terenu.
Rusko financiranje znanosti od tada se poboljšalo, ali i dalje je daleko manje nego na Zapadu. Godine 2019. Rusija je potrošila 1 posto BDP-a na istraživanja i razvoj ili oko 39 milijardi američkih dolara, prilagođeno za valutne i cjenovne varijacije, po podacima OECD-a.
Većina tog novca potrošena je na istraživanja na području fizike kao što su svemirska tehnologija i nuklearna energija.
Usporedbe radi, Njemačka, Japan i SAD troše po 3 posto BDP-a na znanost. U SAD-u to je 2019. iznosilo 612 milijardi američkih dolara.
Ruska znanost dobila je ipak poticaj od partnerstava u projektima sa znanstvenicima u inozemstvu. Rusija i SAD na primjer predvode međunarodni konzorcij koji je lansirao Međunarodnu svemirsku postaju 1998. godine.
Čelnik ruske svemirske agencije Roscosmos rekao je ovaj mjesec da će suspendirati sudjelovanje u svemirskoj postaji dok se ne ukine sankcije uvedene zbog invazije na Ukrajinu.
Ruski znanstvenici pomogli su i sagraditi Veliki hadronski sudarivač u Švicarskoj, poznatiji kao CERN. Godine 2012., sudarivač je omogućio povijesno otkriće Higgsova bozona, koji je do tada bio samo stvar teorije.
Znanstvena suradnja s Europom nastavila se bez prekida nakon što je Rusija anektirala Krim 2014. godine. No upravno vijeće CERN-a objavilo je prošli mjesec da suspendira novu suradnju s Rusijom.
Samo Njemačka dala je u zadnje tri godine gotovo 110 milijuna eura za više od 300 njemačko-ruskih projekata. Još 12,6 milijuna eura novca EU-a dodijeljeno je ruskim organizacijama za 18 projekata koji se fokusiraju pitanja koja se kreću od praćenja klime na Arktiku do zaraznih bolesti životinja.
Kemičar Pavel Trošin nedavno je dobio novac od ruske države za svoje sudjelovanje u rusko-njemačkom projektu nove generacije solarnih ćelija za komunikacijske satelite. Ali, s obzirom da je njemačka strana sada suspendirana, projekt visi u zraku.
Zajednički projekti trebali bi se provoditi na korist cijelog svijeta i isključivanje ruskih znanstvenika... zaista je kontraproduktivno, rekao je Trošin, koji radi u Ruskom institutu za fizikalnu kemiju.
Nikada ne bih očekivao nešto takvo. Za mene je to šokantno. Jako sam uzrujan.
Arktički projekti ugašeni
Među važnijim istraživačkim projektima koji su obustavljeni su projekti proučavanja klimatskih promjena na ruskom Arktiku.
Dvije trećine permafrosta nalazi se u Rusiji, pa su podaci odande ključni, rekao je ekolog sa Sveučilišta Sjeverne Arizone Ted Schuur, član znanstvene mreže za proučavanje utjecaja ugljika iz permafrosta na klimatske promjene.
Ako režete praćenje promjena permafrosta u Rusiji, zapravo režete naše razumijevanje globalnih promjena permafrosta.
To je znanstvenicima alarmantno dok se zbog globalnog zatopljenja topi dugo zamrznuto tlo koje sadrži po procjenama 1,5 bilijuna metričkih tona organskog ugljika, dvostruko više od količine koja se već nalazi u atmosferi.
Kako se permafrost topi, organski materijal zarobljen u ledu raspada se i otpušta plinove s učinkom staklenika poput metana i CO2. Znanstvenici se boje da bi klimatske promjene zbog toga mogle izmaknuti kontroli.
Znanstvenici mogu koristiti satelite za praćenje promjena u okolišu zbog topljenja permafrosta, ali ne mogu pratiti ono što se događa ispod površine, za što su potrebna istraživanja na terenu, rekao je Schuur.
Ruski znanstvenici godinama prikupljaju i dijele podatke od istraživanja permafrosta, ali zapadni znanstvenici nisu sigurni hoće li ti komunikacijski kanali ostati otvoreni. Ti skupovi podataka također su nepotpuni zbog ograničenog financiranja zbog čega se ne može pokriti tu golemu regiju.
Arktička ekologinja Sue Natali, s američkog Centra za istraživanja klime Woodwell, rekla je da su zamrznuti njezini planovi za jačanje ruskih kapaciteta praćenja.
Instrumenti koji su trebali ove godine onamo otići zaustavljeni su, rekla je, jer su planirana putovanja njezinih kolega otkazana.
Američka vlada nije dala nikakve jasne smjernice o suradnji s ruskim institucijama, za razliku od Europe.
Glasnogovornik State Departmenta rekao je Reutersu: Mi ne mislimo da je ruski narod odgovoran (za sukob) i vjerujemo da je kontinuirana izravna suradnja s ruskim narodom neophodna, uključujući na području znanost i tehnologije.
Znanost kao kolateralna žrtva
Ruska zaklada za znanost koju financira država imala je 2021. proračun od 213 milijuna američkih dolara, a projekti su se oslanjali na partnerstva s Indijom, Kinom, Japanom, Francuskom, Austrijom i Njemačkom, među ostalima.
Glasnogovornik zaklade nije odgovorio na pitanje Reutersa o tome kako će se obustava europske suradnje odraziti na njezin posao, kazavši samo da će zaklada „nastaviti podržavati vodeće timove znanstvenika i njihove istraživačke projekte”.
Europski znanstvenici pomagali su izgradnji ruskih istraživačkih centara uključujući neutronski reaktor i ionski sudarivač kod Sankt Peterburga, rekao je Martin Sandhop, koordinator tog projekta koji financira EU pod nazivom CremlinPlus.
Centri će pridonijeti poticanju istraživanja u područjima kao što su fizika elementarnih čestica, biokemija i znanost o materijalima.
No sada su suspendirani planovi za produljenje projekta i Sandhopov tim preusmjerava stručnjake i opremu u europske institucije.
Neutronski detektori potrebni za planirani reaktor odlaze na primjer u Lund u Švedskoj.
Čak i ako Rusija uspije završiti produljeni projekt, nije jasno koliko će vrijediti posao bez alata zapadnih institucija za analizu podataka.
Fizičar Efim Hazanov s Instituta za primijenjenu fiziku u Nižnjem Novgorodu, kod Moskve, rekao je da će to što nemaju pristup europskoj opremi naštetiti njegovu radu u kojem se koristi visokoenergetskim laserom za proučavanje pitanja kao što je struktura prostor-vremena u vakuumu, što bi moglo poboljšati naše razumijevanje svemira.
Hazanov je jedan od tisuća ruskih znanstvenika koji su potpisali otvoreno pismo, objavljeno u neovisnom znanstvenom časopisu na internetu Troitskij Variant, u kojem se upozorava da se Rusija „osudila na međunarodnu izolaciju” napavši Ukrajinu.
Mnogi ruski znanstvenici također su pobjegli iz zemlje, rekao je Aleksandar Sergejev, direktor Ruske akademije znanosti, po Interfaxu.
Prosvjedno pismo „mi smo protiv rata” privremeno je uklonjeno s interneta nakon što je Rusija 4. ožujka donijela zakon koji čini kažnjivim „lažne vijesti” o kampanji u Ukrajini.
Tog je dana objavljeno pismo na internetskoj stranici državnog Ruskog sindikata rektora u kojem se izražava potpora ruskoj invaziji, koje je potpisalo više od 300 vodećih znanstvenika, koji su od tada suspendirani iz članstva u Europskom sveučilišnom udruženju.
Premda novac izvana čini tek mali dio ruske potrošnje za znanost, ruski znanstvenici oslanjali su se na njega kako bi projekti i njihove karijere opstali.
Ta bespovratna sredstva za zajednička istraživanja puno su pomagala Rusima, rekao je ruski geograf Dmitrij Streletskij sa Sveučilišta George Washington u Washingtonu.
Iznenađen sam samo da EU cilja znanstvenike, što nije prava meta.
-
TRAGEDIJA U ŠPANJOLSKOJOtac zaboravio kćer odvesti u vrtić, a kada je majka shvatila što se dogodilo, bilo je prekasno
-
Preko nje prešlo više autaMisterij užasa na A1: Smrt mlade pješakinje na autocesti šokirala i iskusne policajce
-
Životno svjedočanstvoSkoro dva desetljeća radio je kao poštar, a onda je u 40. godini odlučio otići za svećenika
