Ruski predsjednik Vladimir Putin završio je razgovore s kineskim kolegom Xi Jinpingom. Dvojac je istaknuo svoje prijateljske odnose, koji navodno nikad nisu bili bolji, a Kremlj je pozdravio kineski mirovni plan za okončanje rata u Ukrajini, iako je naglašeno da ne vjeruju da će ga Zapad prihvatiti.
"Taj je plan set načela iz kojih mi ne vidimo puno. Što znači priznavanje suverenosti zemalja? Ukrajina je priznata suverena zemlja u međunarodno priznatim granicama, a ne onima koje joj nameće Ruska Federacija. Osnovni cilj toga plana iz kojeg je teško išta iščitati jest da Kina diže svoje ambicije na novu razinu. Ako želi biti globalna sila broj jedan, mora biti sposobna rješavati globalne krize. I više nego ovaj plan pokazuje to senzacionalni sporazum Saudijske Arabije i Irana, u kojemu je još senzacionalnije što je ostvaren bez pokroviteljstva SAD-a", komentira novinar Dnevnika Nove TV Marko Stričević.
Kina od rata u Ukrajini profitira jer se njime iscrpljuje SAD kao njezin glavni geopolitički neprijatelj, ali i sama Ruska Federacija. Stoga je za očekivati da nije zainteresirana da Rusija bude poražena, već da se rat što dulje otegne. Osim toga donosi joj korist i kupnja fosilnih goriva kojih se odrekao zapad po nižim cijenama, tako da je Vladimiru Putinu ovaj posjet od puno većeg značaja. Od početka invazije smatrano je uspjehom kad bi mu u posjet došao predsjednik neke male afričke države, a ne čelnik velesile, objašnjava Stričević.
Pročitajte i ovo
"Ako se gledaju potezi Putinove vlasti u posljednjih 15 godina, jasno je da želi okrenuti Rusiju od Europe prema Aziji. Ovaj je sastanak pokazao da je uz demonstraciju jedinstva i dobrih odnosa, između dvije azijske sile došlo i do promjene odnosa snaga u korist Kine. Pitanje je dugoročno koliko Rusija može dobiti, a koliko izgubiti tim prijateljstvom."
Interes Kine nije vezati se za Rusiju pod svaku cijenu
Zapad je optužio Kinu da ovim posjetom daje diplomatsko pokroviteljstvo agresiji na Ukrajinu, ali Stričević ističe kako interes Kine nikako nije vezati se za političara koji je izoliran niti braniti ga pod svaku cijenu.
"Kina svoj utjecaj temelji na ekonomskom razvoju i zato valja imati na umu da je trgovinska razmjena Kine s Ruskom Federacijom četiri puta manja nego s Europskom unijom, a ako tome pridodamo SAD, osam puta. Kina ima veću trgovinsku razmjenu s Malezijom nego s Rusijom. Kada je riječ o njihovoj međusobnoj granici, u Rusiji već desetljećima postoji rašireno uvjerenje da Kina želi na ovaj ili onaj način Ruskoj Federaciji uzeti teritorije u Sibiru i na Dalekom istoku. Osim pograničnih sporova, tu je i borba za utjecaj u postsovjetskim republikama. Postoje nacionalistički krugovi u kineskoj partiji koji se posebno bave tim pitanjima. Ministarstvo za nacionalne resurse objavilo je da bi se na kartama osam toponima u Rusiji, među kojima i Vladivostok, trebalo nazivati po starim imenima iz 19. stoljeća", kaže Stričević.
Pročitajte i ovo
Zajedničko priopćenje čelnika uključivalo je poznate optužbe protiv Zapada i obasipanje toplim riječima o međusobnom prijateljstvu, pa se analitičari pribojavaju da je to prvi korak ka postizanju antizapadnog sporazuma dviju autokratskih zemalja, ali novinar tvrdi da ne možemo vjerovati svemu što čujemo. "Kineska je vlast maksimalno hermetična, sve što izjave mora se iščitavati između redaka. Ne znamo niti ćemo znati što zapravo misle. Isto je i s Rusijom. Njihova politika temelji se na negovorenju istine, istina se smatra znakom slabosti."
Ucjenjuje li Kina SAD?
Ipak, iako njihovo prijateljstvo možda dolazi s figom u džepu, ono i dalje može i treba zabrinuti Zapad. Xi je tijekom susreta istaknuo kako su odnosi s Rusijom ključni za svjetski poredak u kojem bez dvojbe žele ojačati svoju poziciju.
"Ovo se može promatrati kao demonstracija kineske potpore Ruskoj Federaciji, ali i kao poruka SAD-u da ublaži pritisak na Kinu ako ne želi da se ona snažnije poveže s Rusijom. Kina ima neka konkretna očekivanja od SAD-a, recimo da joj ukine tehnološke sankcije. Ako SAD nastavi s oštrom protukineskom politikom, ako nastavi protjerivati kineske kompanije sa svojeg tržišta, riskira, kako je nedavno upozorio profesor ekonomije na njujorškom sveučilištu Branko Milanović, da se dio tih hi-tech kompanija okrene Rusiji", upozorio je Stričević na još jednu perspektivu.
Za kraj, ne treba zanemariti ni simbolični odgovor na ovaj susret koji je stigao u obliku nenajavljenog posjeta japanskog premijera Fumija Kishide Ukrajini.
"U ovom se trenutku, nažalost, čini da je nova hladnoratovska podjela svijeta jako bliska realnosti. Ne znam koliko je to dugoročno. Ovisit će o tome koliko će trajati rat u Ukrajini i unutarpolitičkoj situaciji u Ruskoj Federaciji. Rusiji prijeti ne samo vojni poraz nego i ekonomska situacija koja bi mogla utjecati na smjenu vlasti, a ne treba zanemariti ni separatističke težnje unutar Federacije", zaključio je Stričević.
