Radhika Coomaraswamy iz Sri Lanke, posebna izaslanica za djecu i oružani sukob posjetila je Sudan.
'Vidjeli smo fenomen djece koja se ne mogu reintegrirati u društvo i ne samo to, oni ponovo uzimaju oružje i odlaze u borbu', rekla je Radhika.
UNICEF je pomogao u demobilizaciji nekoliko tisuća djece vojnika u južnom Sudanu od 2001. godine.
Radhika je rekla da će UNICEF provesti studiju o djeci vojnicima u južnom Sudanu u gradu Juba, koji je uništen u građanskom ratu, te na taj način pokušati saznati kako im najbolje pomoći.
'Upoznali smo mnogo mladih ljudi, siročadi, i mnogo njih se zapravo želi vratiti ratovanju', rekla je na press konferenciji.
'Žele se vratiti u vojne postrojbe jer su navikli to raditi. S puškom imaju svoj status u društvu' , kaže Radhika.
'Ako ne sagradimo društvo u Jubi, ako ne osiguramo obrazovanje, sport, rekreaciju za društvo u Jubi, djeca vojnici se neće ostaviti puške' , dodala je.
Još jedan izvještaj koji govori o djeci vojnicima je onaj organizacije Save the Children koji optužuje Sudansku vladu da u vojsku prima 8 - godišnju djecu, a 8.000 djece se još uvijek koristi kao pobunjenike u militantnim grupama diljem zapadne Afrike.
Trenutno prema procjenama, u svijetu ima otprilike 300.000 djece vojnika. Djeca uče brže od ostalih, poslušnija su, rijeđe dezertiraju, lakše ih je zbuniti i voljnija su boriti se bez droga.
Mogu se lakše uvjeriti da će se zaštititi od neprijateljskih metaka ako se nakite amajlijama ili oboje tijelo posebnom bojom. A lakše ih je drogirati ako je potrebno smanjiti njihov strah i inhibicije.
Ne očekuju plaću i često se zadovoljavaju hranom, ulogom ili oružjem.
Ako ih se na početku prisili da ubiju rođake ili zapale vlastito selo, svjesni su da se više ne mogu vratiti kućama, nego da život moraju predati u ruke gerilaca i lutalica.
Stoga ih se može socijalizirati da budu okrutniji od odraslih i izazovu više straha među stanovništvom.
Pokazalo se da djeca vojnici nisu samo prolazna pojava kako se još do nedavno nagađalo.
Oni su simptomi propalih država u kojima vlada metež, u kojima su naraštaji djece pretvoreni u siročad koja postaju lak plijen gerilskih vođa.
Da bi se tome stalo na kraj, bit će nužno postaviti državnu kontrolu. No, ako se i ostvari taj politički imperativ, predstoji teška zadaća resocijalizacije. Kad se djecu rano socijalizira za ubijanje, mogu li ona uopće naučiti poštivati tuđe živote, davati i primati ljubav, te slušati glas svoje svijesti?
