Pojava ebole u Demokratskoj Republici Kongo je zabrinjavajuća. Već se tjednima širi neotkriveno u dijelu svijeta gdje građanski rat otežava suzbijanje virusa, a vrsta ebole o kojoj je riječ je rijetka pa postoji manje alata za zaustavljanje virusa koji ubija oko trećine zaraženih.
Ovo je kritičan trenutak u epidemiji, gdje postoji neizvjesnost o tome koliko se proširila, ali već postoji gotovo 250 sumnjivih slučajeva i 80 smrtnih slučajeva.
Većina epidemija ebole obično je mala, ali stručnjake proganja epidemija iz 2014. do 2016. godine. Tada je 28.600 ljudi u zapadnoj Africi zaraženo u najvećoj ikad zabilježenoj epidemiji bolesti.
No, proglašenje izvanrednog stanja, odnosno javnozdravstvene krize od međunarodnog značaja što je učinila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ipak ne znači da smo u ranim fazama pandemije slične covidu.
Rizik koji ebola predstavlja za cijeli svijet i dalje je malen. Čak i tijekom izbijanja epidemije od 2014. do 2016. u Ujedinjenom Kraljevstvu bila su samo tri slučaja, a svi su bili zdravstveni radnici koji su se dobrovoljno javili za pomoć.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
"Ali to odražava da je situacija dovoljno složena da zahtijeva međunarodnu koordinaciju", kaže dr. Amanda Rojek s Instituta za pandemijske znanosti Sveučilišta u Oxfordu.
Uostalom, još uvijek postoji značajna prijetnja susjednim zemljama poput Ugande, Južnog Sudana i Ruande, koje se smatraju visokorizičnima zbog bliskih trgovinskih i putnih veza.
U Ugandi je već potvrđeno da dvije osobe imaju virus, od kojih je jedna umrla.
Bundibugyo predstavlja niz izazova
Ebola je teška i smrtonosna bolest, iako je, srećom, rijetka. Virusi ebole prirodno inficiraju životinje, uglavnom voćne šišmiše, ali ljudi se mogu zaraziti ako dođu u bliski kontakt.
Ovu epidemiju uzrokuje vrsta ebole Bundibugyo – jedna je od tri vrste za koje se zna da uzrokuju epidemije, ali je relativno nepoznata. Bundibugyo je prije izazvao samo dvije epidemije, 2007. i 2012. godine, u kojima je umrlo oko 30 posto zaraženih ljudi.
Pročitajte i ovo
Bundibugyo predstavlja niz izazova. Ne postoje odobrena cjepiva ili lijekovi za njega, iako postoje neki eksperimentalni, za razliku od drugih vrsta virusa ebole.
Čini se da testovi za utvrđivanje je li netko zaražen ne djeluju dobro. Početni rezultati za virus ebole u epidemiji bili su negativni, a bili su potrebni sofisticiraniji laboratorijski alati kako bi se potvrdila umiješanost Bundibugya.
"Rješavanje ovog problema jedna je od najznačajnijih briga u ovoj epidemiji", kaže profesorica Trudie Lang sa Sveučilišta u Oxfordu.
Smatra se da se simptomi pojavljuju između dva i 21 dana nakon što je netko zaražen.
U početku su poput gripe - vrućica, glavobolja i umor. Ali kako ebola napreduje, dolazi do povraćanja, proljeva i zatajenja organa. Neki pacijenti razvijaju unutarnje i vanjsko krvarenje.
Pročitajte i ovo
Bez odobrenih lijekova osmišljenih za ciljanje ovog virusa, liječenje se oslanja na optimiziranu potpornu njegu. Rana njega povećava šanse za preživljavanje.
Ebola se širi putem zaraženih tjelesnih tekućina poput krvi i povraćanja, iako se to obično ne događa dok se ne pojave simptomi.
Prvi poznati slučaj bila je medicinska sestra koja je razvila simptome 24. travnja. Od tada su trebala tri tjedna da se potvrdi da se događa izbijanje zaraze.
"Prijenos se odvija već nekoliko tjedana, a izbijanje je otkriveno vrlo kasno, što je zabrinjavajuće", rekla je dr. Anne Cori s Imperial Collegea u Londonu.
To znači da zdravstveni dužnosnici zaostaju u zaustavljanju epidemije u odnosu na željene rezultate, za koju WHO kaže da ukazuje na potencijalno puno veću epidemiju od one koja se trenutno otkriva i prijavljuje.
Mobilnost povećava rizik
Glavna metoda bit će brzo identificiranje tko je zaražen i kome su mogli prenijeti virus.
Također će se uložiti napori da se spriječi širenje ebole putem bolnica i drugih centara za liječenje, koji će se baviti pacijentima kada su najzarazniji. Također će se osigurati siguran pokop svima koji preminu, a čije tijelo ostane zarazno.
Ovo će biti izazov zbog broja već zaraženih, a situaciju dodatno pogoršava činjenica da se epidemija događa u ratom razorenom dijelu DR Konga, u kojem je više od 250.000 ljudi raseljeno iz svojih domova, piše BBC.
"Mnoga od pogođenih područja su rudarski gradovi s vrlo mobilnim stanovništvom. Ta mobilnost povećava rizik jer se ljudi kreću između zajednica i preko granica", kaže Lang.
"DR Kongo ima opsežno iskustvo u suočavanju s izbijanjem ebole, a odgovor je danas znatno jači nego što je bio prije deset godina", kaže dr. Daniela Manno s Londonske škole higijene i tropske medicine.
Može li se ova epidemija brzo obuzdati ili će se ponoviti ono što se dogodilo prije nešto više od desetljeća, ovisit će o sadašnjem odgovoru.
