"Bila je to treća potvrđena presuda, nekako i očekivana nakon svega ranije rečenog. Slobodan Praljak obratio se sudu, nastalo je komešanje, nije bio upaljen mikrofon pa se na galeriji slabo čulo što je kazao", kazala nam je reporterka Nove TV Tatjana Krajač, koja je zajedno s Ivanom Petrović pratila objavu presude BiH šestorci u Haagu.
Pročitajte i ovo
"Popio je tekućinu i nastao je muk. Uslijedilo je komešanje, kako u sudnici, tako i na galeriji, koje je kulminiralo kada je odvjetnica generala Praljka sucu rekla - 'moj klijent kaže da je jutros popio otrov'.
Sam Praljak je to rekao, ali se od komešanja nije čulo, a sudac ga očito nije ni razumio. U tom trenutku većina ljudi na galeriji bila je u šoku. Sjedili su tamo članovi obitelji nekih od optuženika, bila je tamo hrvatska veleposlanica, predstavnici žrtava, novinari iz cijele regije.
Kamere su na ekranima puštale sliku sudaca, no ne i osuđenika. S galerije se prije spuštanja zastora vidjelo nešto više.
No, prvo su van istrčali novinari, neki i prije nego se spustio zastor, kasnije su izašli i ostali. U sudnicu i na galeriju nije dopušteno unositi ni kamere ni računala niti mobitele. Sve to stoji zaključano u pretincima kod ulaza ili u lobiju gdje je bio press centar.
Vrlo brzo nakon što je izricanje presude prekinuto otvorila su se glavna vrata ulaza u zgradu suda i svi su očekivali da će tamo doći vozilo hitne pomoći. No nije dolazilo.
Vozilo je došlo nakon petnaestak minuta na stražnja vrata suda i dosta dugo čekalo na ulazak u podzemnu garažu. Iz vozila se iznosio krevet, ali i dosta medicinske opreme. Sve smo to uspjeli pokazati i u programu Nove TV, jer smo s ekipama bili na svim lokacijama uživo.
Za to vrijeme komešanje je nastavljeno u lobiju suda. S jedne strane novinari, s druge predstavnici žrtava, a negdje u sredini rodbina i prijatelji osuđenika. Bilo je i dobacivanja između predstavnika žrtava i osuđenika. Veleposlanica je gotovo sat vremena čekala bez ijedne relevantne informacije o tome što se događa, sve dok nije zatražila prijem kod predsjednika suda.
U sud je ušao veliki broj vatrogasaca, policajaca, forenzičara, stručnjaka za otrove i eksplozive. Vani je stajala krim-policija. Područje je nadlijetao i helikopter.
Kada je vozilo hitne pomoći izašlo iz kruga zgrade suda, službene osobe suda kazale su novinarima i okupljenima da Slobodan Praljak prima potrebnu skrb i da je odvezen u bolnicu.
Već tada se po hodnicima suda moglo čuti šaputanje da je preminuo na sudu i da je iz zgrade u bolnicu otišlo tijelo, a ne živ čovjek.
Ubrzo nakon toga nastavljeno je izricanje presude, ali ne u istoj, već u manjoj dvorani gdje nisu mogli svi akreditirani pristupiti. Nije bilo prijenosa, vjerojatno iz straha da se opet nešto ne bi dogodilo. Kada je počeo nastavak izricanja presude stigla je i vijest o smrti generala Praljka.
Prijatelji, kao i predstavnici žrtava sve su to doznali naknadno, kad je završilo izricanje presude. Neki su se organizirali i pred zgradom suda zapalili svijeće, pomolili se i ostavili cvijeće. Veleposlanica je još nekoliko puta ulazila i izlazila iz zgrade suda.
Svima je na pameti bilo samo jedno pitanje, kako je moguće u međunarodnu instituciju sud koji je pod kontrolom UN-a, unijeti otrov?
