Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Medicinska sestra Lajos Zoltan Jecs koja je dio tima Liječnici bez granica stacionirana u Kunduzu koji je u petak bombardiran, ispričala je kako je izgledala noć horora kada je napadnuta bolnica.


Medicinska sestra Lajos Zoltan Jecs nalazila se u bolnici Liječnika bez granica u afganistanskom gradu Kunduz, kada su je bombardirali, pretpostavlja se američke zračne snage.

Vezani članci Hitna pomoć, ilustracija Pao na ulici više puta i teško ozlijedio glavu: U bolnici se bore za njegov život Slika nije dostupna AMERIČKO OBJAŠNJENJE Niz pogrešaka doveo do bombardiranja bolnice u Kunduzu

'Spavala sam u našoj sigurnoj sobi u bolnici. Oko 2 sata ujutro, probudio me zvuk jake eksplozije. Isprva nisam znala što se događa. Tijekom proteklog tjedna čuli smo bombardiranje i eksplozije, ali uvijek su bile dalje. Ova je bila drugačija, blizu i glasna.

Isprva je bilo konfuzije i prašine uokolo. Dok smo pokušavali shvatiti što se događa, događalo se još bombardiranja.

Nakon 20 ili 30 minuta, čula sam kako me netko doziva. Bio je to medicinski brat iz Hitne. Teturao je s velikom ranom na ruci. Bio je prekrivan krvlju, s ranama na cijelom tijelu.

U tom trenutku moj mozak nije mogao shvatiti što se događa. Na sekundu sam stajala mirno, šokirana.

SKANDAL U AMERIČKOJ VOJSCI Obama kaže da se radi o 'tragičnom slučaju'

On je dozivao pomoć. U sigurnoj sobi, imamo ograničene zalihe osnovnih medicinskih potrepština, ali nije bilo morfija da zaustavi bol. Napravili smo što smo mogli.

Ne znam nakon koliko dugo, ali mislim da je možda nakon pola sata bombardiranje prestalo, izašla sam s koordinatorom projekta kako bismo vidjeli što se dogodilo.

Ono što smo vidjeli je razorena bolnica. Ne znam što sam osjećala, ponovno samo šok.

Izašli smo potražiti preživjele. Nekoliko ih je već stiglo do sigurne sobe. Jedna po jedna osoba se počela pojavljivati, ranjena, uključujući neke od naših kolega.

Pokušali smo ući u jednu od zgrada koja je bila u plamenu. Ne mogu ni opisati što je bilo unutra. Nema riječi s kojima bi se opisala grozota. Na jedinici za intenzivnu njegu, šest je pacijenata gorjelo u svojim krevetima.

Potražili smo osoblje koje je trebalo biti u operacijskoj dvorani. Bilo je grozno. Pacijent na operacijskom stolu bio je mrtav, usred razorene prostorije. Nismo mogli pronaći osoblje. Kasnije smo otkrili da su se uspjeli sakriti i pronaći sigurno mjesto.

U blizini smo provjerili kako izgleda odjel za pacijente. Srećom, taj dio nije taknut. Brzo smo provjerili jesu li svi dobro. I u sigurnom bunkeru svi su bili dobro.

Zaputili smo se u ured. Bio je pun, pacijenti, ranjeni, svi su plakali.
Bilo je ludo. Morali smo organizirati plan za masovno zbrinjavanje u uredu, provjeriti koji su liječnici živi i koji mogu pomoći. Napravili smo hitnu operaciju za jednog našeg liječnika. Nažalost, umro je na operacijskom stolu. Dali smo sve od sebe, ali to nije bilo dovoljno.

Cijela je situacija bila veoma teška. Vidjeli smo kako nam umiru kolege. Naš farmaceut... Noć prije razgovarala sam s njim i planirali smo zalihe, a on je umro u našem uredu.

Prvi trenuci bili su kaos. Preživjelo je dovoljno osoblja pa smo mogli pomoći ozlijeđenima s težim ranama. Ali bilo je i mnogo onih kojima nismo mogli pomoći. Nekako je sve bilo veoma jasno. Tretirali smo ljude koji su trebali pomoć, i nismo donosili odluke. Kako smo mogli donositi odluke u takvom strahu i kaosu?

Pojedini moji kolege bili su u prevelikom šoku, plakali su i plakali. Pokušala sam neke ohrabriti da nam pomognu, dati im nešto na što bi se mogli koncentrirati, kako bi im odagnala misli od horora. Ali neki su bili toliko šokirani da nisu mogli ništa raditi. Nije lako vidjeti odrasle ljude, svoje prijatelje kako nekontrolirano plaču.

Ja tu radim od svibnja i vidjela sam mnogo teških medicinskih situacija. Ali potpuno je drugačija priča kada su ti ljudi vaši kolege, vaši prijatelji. To su ljudi koji su naporno radili mjesecima, non-stop proteklih tjedan dana. Nisu išli kući, nisu vidjeli svoje obitelji, samo su radili u bolnici kako bi pomagali ljudima... a sada su mrtvi. Ti ljudi su prijatelji, bliski prijatelji. Nemam riječi kojima bih to izrazila. To je neizrecivo.

Bolnica je bila moje radno mjesto i moj dom nekoliko mjeseci. Da, to je samo zgrada. Ali je i puno više od toga. To je zdravstvena skrb za Kunduz. Sada je više nema.

Ono što je od tog jutra u mom srcu jest da je to potpuno neprihvatljivo. Kako se to moglo dogoditi? Koja je korist od toga? Uništiti bolnicu i toliko života, za ništa. Ne mogu pronaći riječi za to', cijelo je svjedočanstvo Lajos Zoltan Jecs objavljeno na portalu Liječnici bez granica.

Podsjetimo, u zračnom udaru kojeg su najvjerojatnije izvele američke koalicijske snage ubijeno je u subotu najmanje 19 zaposlenika i pacijenata bolnice u Kunduzu na sjeveru Afganistana, među kojima i troje djece, objavila je nevladina udruga Liječnici bez granica (MSF) koja vodi bolnicu. Američka vojska priznala je da je izvodila vojne operacije 'u blizini' bolnice gađajući talibanske pobunjenike koji su pucali na američko vojno osoblje i da istražuje slučaj. Američki predsjednik Barack Obama obećao je da će biti provedena istraga o bombardiranju liječnika.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook  

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju