Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Novinar britanskog Guardiana rekonstruirao je gdje se sve tijekom 15-ak godina bijega skrivao jedan od najtraženijih haških optuženika Ratko Mladić.


U prilično opširnom tekstu novinara Juliana Borgera, britanski list The Guardian objavio je dosad nepoznate detalje skrivanja optuženika za ratne zločine Ratka Mladića tijekom 15-ak godina bijega od pravde.

Vezani članci Slika nije dostupna Ratko Mladić: Da nije bilo Haškog suda, ja bih bio na vječnim lovištima Slika nije dostupna Srebreničke majke razočarane i šokirane presudom Stanišiću i Simatoviću

Po završetku rata, vojni čelnik bosanskih Srba sklonio se u bunker u Han Pijesku, a od 1997. godine, kada su NATO-ovi vojnici stacionirani u BiH ozbiljnije shvatili naredbu o lovu na ratne zločince, pobjegao je preko Drine u Srbiju, kojom je tada još uvijek dirigirao Slobodan Milošević.

>> Brammertz: Kada završimo s Karadžićem, Mladićem i Hadžićem posao je gotov

Guardian je iz razgovora s Mladićevom rodbinom i prijateljima te iz transkripata Haškog tribunala rekonstruirao gdje je sve Mladić boravio i kako je živio do uhićenja u svibnju 2011. godine. Vjerovao je tek nekolicini sebi bliskih ljudi, živio je u izolaciji i bijedi, a šutnju drugih osiguravao je prijetnjama.

U srpnju 1997. godine vojnik Milan Gunj dobio je neobičan telefonski poziv u Beogradu da čim prije dođe u vojno odmaralište na Rajcu. Tamo je na samom ulazu zatekao desetak muškaraca, a jedan od njih bio je Mladić. 'Uhvatila me panika. Bio sam prestrašen, osjetio sam nelagodu. Znao sam da je pod optužbom Haškog tribunala za neka djela', rekao je Gunj tijekom suđenja.

Mjesec dana poslije, opet u gluho doba noći, Mladićeva se svita pojavila u Stagarima kod Kragujevca, gdje se nalazi jedno veće vojno odmaralište opremljeno sportskim terenima i bazenima s lovištem na jelene u blizini. Prema riječima generala Đorđa Ćurčina, tipičan dan s Mladićem izgledao bi ovako: 'Razgovarali smo, šetali smo kroz šumu, igrali smo šah. Igrali smo i karte i stoni tenis. Zatim bismo ručali, ponovo odlazili u šetnju kroz šumu i još malo razgovarali'.

Čuvao ga poseban odred tjelohranitelja

U Beogradu je samo za njega bio formiran poseban odred od desetorice tjelohranitelja, koji su brinuli o njegovoj sigurnosti. Imao je čak i osobnog kuhara i konobara.

Jedno je vrijeme provodio u obiteljskoj kući u beogradskoj Ulici Blagoja Parovića, odakle je često odlazio na nogometne utakmice i u restorane.

Bio je odlučan da se neće predati živ

'U noći kada je uhićen Slobodan Milošević (1.4.2001.), Mladić je bio u svom stanu, koji je iste noći napustio', ispričao je Ćurčin dodajući da je u tom trenutku Mladić bio odlučan da se živ predati neće.

Uz pomoć Miloševićevih prijatelja, kojih je u to vrijeme, a tada je na vlasti bio kasnije ubijeni Zoran Đinđić, još bilo u vrhu srbijanske vojske, Mladić je prebačen u podzemni bunker u sklopu jedne vojne bazu kod Valjeva. No, s obzirom da su Đinđićevi ljudi polako počeli preuzimati kontrolu, Mladiću je savjetovano da napusti bunker, što je on isprva odbijao.

Vojska ga otjerala iz bunkera

Nastala je svojevrsna pat pozicija - vojska je bazu nadlijetala helikopterima uz pomoć kojih je simulirala napade, pokušavajući ga na taj način otjerati. On je bazu u konačnici početkom lipnja napustio, nakon čega je, prema Guardianu, započela 'manje komforna' faza njegova bijega od pravde.

Mreža Mladićevih pomagača svela se na šačicu starih ratnih prijatelja, na čelu s bivšim pukovnikom Jovom Đogom, koji je organizirao najam niza stanova u Beogradu. 'Dok je bio u Novom Beogradu, nije izlazio, donosili su mu hranu i novine, a obitelj ga nije smjela posjećivati', rekao je Mladićev odvjetnik Miloš Šaljić.

Pomno birani stanovi

Nešto kasnije, jedan neimenovani srbijanski dužnosnik koji je sudjelovao u lovu na Mladića, opisao je kako su unajmljeni stanovi pomno birani. 'Morali su biti u velikim zgradama, u kojima nije bilo nadzornih kamera. Kat iznad i kat ispod uvijek je morao biti prazan.'

Po stanovima se seljakao nekoliko mjeseci, da bi se zatim skrasio u nekoliko kuća u kojima se osjećao sigurno. Ti su objekti bili u beogradskoj Ulici Jurja Gagarina, u blizini koje se dugi niz godina skrivao i Radovan Karadžić. Informacija da su se njih dvojica eventualno susreli u Beogradu nema.

Vojnički discipliniran

Čitavo vrijeme skrivanja Mladić je rijetko izlazio, bio je vojnički discipliniran, zahtjevan prema ljudima koji su brinuli o njemu. Ujutro bi pio mlijeko s medom, redovito se bavio gimnastikom, inzistirao je na konzumaciji isključivo svježe hrane. Voće i povrće moralo se nabavljati uvijek na drugom mjestu zbog straha da ga netko tim putem ne bi otkrio.

Vodio je brigu i o svom izgledu, brijao se svaki dan, iznimno je pazio na higijenu zuba - bilo ga je strah da će ga eventualni odlazak zubaru razotkriti.

Nakon Đinđićeva ubojstva njegova se mreža pouzdanika počela osipati. Dok su isprva njegovi tjelohranitelji znali spavati u njegovoj neposrednoj blizini, kasnije je tek jedna osoba znala gdje se točno nalazi, a zaštitari ga više nisu pratili.

Vojnici ubijeni 'samo zato što su ga vidjeli'

Postoje informacije da su 2004. godine neko vrijeme skrivao u vojnom bunkeru na Topčideru. Ondje su dvojica vojnika ubijena navodno samo zato što su ga vidjela. Godine 2005. vratio se u spomenutu Gagarinovu ulicu, ali u jedan drugi stan. U prosincu iste godine prebačen je u selo Ljuba pored Sremske Mitrovice, gdje je jedan od njegovih zaštitnika imao vikendicu.

U veljači 2006. pojavio se u stanu svog šurjaka Krsta Jegdića., a o tome gdje je bio kasnije postoje različite verzije. Službeno, otamo je direktno pobjegao u Lazarevo, u kojemu je na kraju i uhićen. No, postoje i sumnje da je neko vrijeme živio u Gackom, na sjeveroistoku Bosne.

Ono što se sa sigurnošću zna je da je Mladić svoj život bjegunca okončao u Lazarevu. Pronašli su ga narušenog zdravlja, navodno je pretrpio moždani udar, zaključuje Guardian.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook