Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei (86) ima spreman plan za bijeg iz zemlje u slučaju da se masovni prosvjedi otmu kontroli, a njegove sigurnosne snage mu otkažu poslušnost.
Val prosvjeda potaknut teškom ekonomskom situacijom proširio se proteklog tjedna gradovima diljem Irana, uključujući sveti grad Kom. Prosvjednici optužuju snage sigurnosti, koje čine Čuvari islamske revolucije, paravojska Basij, policija i vojska, za korištenje brutalne sile, uključujući bojevo streljivo, suzavac i vodene topove.
Sve te snage pod izravnim su zapovjedništvom Hameneija, koji je vrhovni izvor moći u Islamskoj Republici i nadređen je vojsci, sudstvu i medijima. Plan bijega aktivirao bi se upravo ako Hamenei procijeni da mu te snage otkazuju poslušnost.
Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da je SAD spreman priskočiti u pomoć prosvjednicima u Iranu ako vlasti u Teheranu nasilno odgovore na aktualne masovne demonstracije.
Detalji rute za bijeg
Prema obavještajnom izvješću u koje je imao uvid The Times, ruta za bijeg iz Teherana već je isplanirana za Hameneija i njegov najuži krug suradnika ako se suoči s prijetnjom svrgavanja.
Ajatolah kani napustiti Teheran s najužim krugom od dvadesetak pomoćnika i članova obitelji u trenutku kada procijeni da vojska i sigurnosne snage gube kontrolu, dezertiraju ili odbijaju izvršavati naredbe o gušenju nemira, a ako najvjerojatnije odredište spominje se Moskva, piše i The Times of Israel.
Beni Sabti, koji je desetljećima služio u izraelskoj obavještajnoj službi nakon što je pobjegao iz Irana osam godina nakon Islamske revolucije, tvrdi da bi Hamenei pobjegao u Moskvu jer "za njega nema drugog mjesta". Hamenei se, kaže, "divi Putinu, dok je iranska kultura sličnija ruskoj kulturi".
Uzor je poznat
Plan je navodno osmišljen po uzoru na bijeg njegova saveznika, svrgnutoga sirijskog vođe Bašara al Asada, koji je u prosincu 2024. godine zrakoplovom pobjegao iz Damaska u Moskvu netom prije nego što su oporbene snage ušle u glavni grad.
Planiranje rute za bijeg uključuje "prikupljanje imovine, nekretnina u inozemstvu i gotovine kako bi olakšali svoj siguran prolaz", rekao je izvor, a poznato je da Hamenei kontrolira golemu mrežu imovine, dijelom kroz jednu od najmoćnijih organizacija u Iranu, Setad, sustav poludržavnih zaklada poznatih po financijskoj netransparentnosti.
Prema istrazi Reutersa iz 2013. godine, ukupna vrijednost te imovine, koja uključuje nekretnine i tvrtke, procjenjuje se na čak 95 milijardi dolara, a sva imovina je u vlasništvu i pod izravnom kontrolom Hameneija.
Mnogi od njegovih najbližih suradnika, poput tajnika iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Alija Laridžanija, koji je svojedobno upozorio Trumpa da se ne miješa u unutarnje poslove Teherana, već imaju članove obitelji koji žive u inozemstvu, uključujući SAD, Kanadu i Dubai.
"Paranoičan i opsjednut preživljavanjem"
Prema psihološkom profilu koji je izradila jedna zapadna obavještajna agencija, Hamenei je slabiji, i mentalno i fizički od prošlogodišnjeg 12-dnevnog rata s Izraelom. Od tada se rijetko pojavljuje u javnosti, a nije se oglasio ni tijekom posljednjih dana prosvjeda. Tijekom rata skrivao se u bunkeru, što je dodatno potaknulo njegovu "opsesiju preživljavanjem".
Procjena ga opisuje kao "paranoičnog" vođu, što je osobina koja je oblikovala i njegov plan za napuštanje Irana. "S jedne strane, vrlo je ideološki motiviran, ali s druge je pragmatičan u onome što vidi – taktički kompromis za dugoročni veći cilj. On je dugoročni mislilac", navodi se u procjeni.
Hamenei je preživio pokušaj atentata 1981. godine, u kojem je izgubio kontrolu nad desnom rukom. Taj događaj, navodi se u procjeni, učvrstio je njegovo uvjerenje o "božanskoj misiji" da vodi Iran u borbi protiv Izraela i Zapada te da pod svaku cijenu očuva režim.
Protiv "osovine otpora"
Ajatolah sebe vidi kao vođu šijitskih muslimana diljem svijeta, čime opravdava golema ulaganja u takozvanu "osovinu otpora": Hezbolah u Libanonu, Hamas u Gazi te šijitske pokrete i paravojske u Iraku, Siriji i Jemenu.
No, slom tih frontova u ratu s Izraelom potaknuo je Irance da preispitaju ulaganje u vanjske saveznike umjesto u vlastiti narod, koji se bori s rekordnom inflacijom i sve lošijim životnim uvjetima.
