OECD-ova studija je pokazala da će od industrijski razvijenih zemalja Njemačka među prvima osjetiti posljedice demografskog starenja društva a time i problem manjka radne snage. Tako će se do 2020. broj radno sposobnog stanovništva smanjiti za 7 posto što bi moglo uzrokovati gospodarsku stagnaciju a dugoročno i recesiju. Od industrijski razvijenih zemalja jedino još Japan i Italiju čekaju slični problemi s manjkom radne snage.
Manjak visokokvalificirane radne snage njemačko gospodarstvo osjeća već i danas. Prema informacijama udruge poduzetnika u telekomunikacijskim djelatnostima- Bitcom, samo toj grani trenutačno nedostaje 20.000 stručnjaka. Slično javlja i Udruga njemačkih inženjera (VDI) koja tvrdi da njemačko gospodarstvo trenutno drži otvorenim 20.000 radnih mjesta koje ne može popuniti jer na tržištu rada nema dovoljno inženjera.
Bonski Institut za budućnost rada (IZA) ide još dalje i procjenjuje da bi u sljedećih deset godina potreba za inženjerima mogla porasti na 20.000 godišnje. Znači bez uvoza stručnjaka njemačkom gospodarstvu, koje uveliko živi od umješnosti svojih inženjera, za deset godina bi nedostajalo 200.000 strojara, elektroničara i brodograditelja s fakultetskom diplomom.
Predstavnici gospodarstva, koji od samog početka gospodarskog oporavka plediraju na političare da omoguće pojačani uvoz radne snage, jedini izlaz vide u otvaranju granica za radnu snagu iz inozemstva.
Iako novi zakon o strancima, prvi put nakon uvođenja zabrane uvoza radne snage 1973., omogućava zapošljavanje stručnjaka iz zemalja koje ne pripadaju Europskom gospodarskom prostoru (EEA), uvjeti za njihovo zapošljavanje još uvijek su vrlo zahtjevni i do sada nisu pridonijeli pojačanom zapošljavanju stranih stručnjaka. Tomu uveliko pridonosi i uvjet po kojemu su poslodavci uvezenim stručnjacima dužni platiti neuobičajno visoku godišnju brutto plaću od 85.000 eura.
Predsjednik Udruge njemačkih industrijalaca (BDI) Dieter Hundt stoga traži snižavanje granice prihoda za početnike na uobičajnih 45.000 eura godišnje plaće. Gospodarstvo također traži da se stranim apsolventima njemačkih sveučilišta omogući ostanak u zemlji i nakon završenog studija. To je međutim i novim zakonom iz 2005. regulirano tako da nakon završenog studija mladi akademci smiju produljiti boravak za godinu dana i ukoliko pronađu posao u struci smiju i ostati.
U nekim dijelovima nižekvalificiranog sektora također se osjeća kronični manjak radne snage. Javna je tajna da bez jeftine i uglavnom na crno zaposlene radne snage iz istočnoeuropskih zemalja, privatna njega bolesnih i starijih u Njemačkoj više uopće ne bi funkcionirala.
No sve da se i njemačka politika odluči otvoriti granice, nevolje poslodavaca neće biti riješene preko noći. Osnovni problem, kako tvrde stručnjaci, je u nedovoljnoj atraktivnosti Njemačke za strane stručnjke. Tradicionalno imigrantske zemlje poput SAD-a ili Kanade ali i Velike Britanije nude daleko povoljnije uvjete za vrhunske stručnjake. Pri tom se ne spominju samo više plaće nego i opća društvena atmosfera u kojoj su dobrodošli stranci koji nešto pridonose zemlji u kojoj žive.
U Njemačkoj je pojam stranaca povezan sa socijalnim poteškoćama i deficitima na polju integracije. Desetljećima su stranci bili tretirani kao radnici-gosti (gastarbajteri) koji u Njemačkoj borave samo privremeno. Sada kada već i treća generacija prvih imigranata živi u Njemačkoj politika je postala svjesna propusta koji su počinjeni u prošlosti. Zasada nitko ne očekuje događaje poput onih u pariškim predgrađima ali u nekim socijalnim žarištima poput berlinske gradske četvrti Neukoeln situacija je na rubu ekscesa. To je pokazao i nedavni apel nastavničkog osoblja jedne tamošnje škole koje je zbog konstantnog šikaniranja od strane učenika, uglavnom useljenika, odbilo daljnji rad.
Široj javnosti bi politički bilo teško objasniti zašto Njemačka ponovno uvozi radnu snagu ako se zna da je unatoč očitom oporavku njemačkog tržišta rada još uvijek 3,8 milijuna građana nezaposleno. Osim toga, stopa nezaposlenosti od 17 posto među strancima koji žive u Njemačkoj više je nego dvostruko veća nego kod domaćeg stanovništva. Stranci također dvostruko češće primaju socijalne pomoć od Nijemaca.
Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) koja se tradicionalno vidi kao zaštitnik "malog čovjeka", za razliku od demokršćana koje se doživljavaju kao zaštitnici poduzetnika, umjesto nove imigracije predlaže pojačano investiranje u dodatno školovanje nezaposlenih ili radnika koji su postali tehnološki višak. SPD istodobno optužuje gospodarstvo da je predugo iz financijskih razloga zapostavljalo usavršavanje i stručno obrazovanje.
"Industrija sama sebi pokušava pojednostaviti stvar: prvo štedi na usavršavanju a kad zagusti htjela bi se poslužiti stručnjacima u inozemstvu kao da je u samoposluživanju", smatra potpredsjednik SPD-ovog zastupničkog kluba Ludwig Stiegler.
No čak i sindikati, najveći zaštitnici interesa njemačkih radnika, uviđaju da će srednjoročno, ukoliko Njemačka želi zadržati vodeću gospodarsku poziciju u svijetu, biti prisiljena uvoziti radnu snagu. Predsjednik Njemačke udruge sindikata (DGB) Michael Sommer doduše smatra da se u prvom planu mora nalaziti usavršavanje i naobrazba one radne snage koja stoji na raspolaganju u Njemačkoj ali je isto tako svjestan da bez manjeg ili većeg otvaranja granica neće biti moguće riješiti problem nedostatka kvalificiranih radnika. On stoga predlaže uvođenje sistema bodovanja, slično kao i u Kanadi ili Australiji, koji na kraju omogućuje odabir najboljih kandidata za neko radno mjesto u Njemačkoj.
Jedno je sigurno: masovnog uvoza radne snage kao u šezdesetima više neće biti. Njemačka je odlučila postupiti pragmatično i odabrati samo one koji su joj zaista potrebni. Novi element u njemačkoj imigraciji je svakako i pojam "integracijske prognoze" koji govori o tomu do koje je mjere useljenik sposoban i prije svega spreman uklopiti se u njemačko društvo. Ono što se novim useljavanjem u svakom slučaju želi izbjeći je stvaranje novih paralelnih društava koja su u nekim dijelovima Njemačke već stvarnost.
Helikopteri u akciji
U Podravini
na graničnom prijelazu
