Od Karipskog mora do Indijskog oceana, nekoliko europskih država i država članica NATO-a još uvijek upravlja teritorijima daleko izvan svojih granica, udaljenima tisućama kilometara. U sve napetijoj globalnoj sigurnosnoj situaciji postavlja se pitanje postoji li mehanizam za njihovu obranu.
Države NATO saveza oslanjaju se na Članak 5. u slučaju napada. Međutim, klauzula o kolektivnoj obrani ne primjenjuje se svugdje, a njezin geografski opseg zapravo je definiran u mnogo manje poznatom Članku 6.
Naime, da bi se Članak 5. aktivirao, oružani napad mora se dogoditi "na teritoriju bilo koje od stranaka u Europi ili Sjevernoj Americi (...), na teritoriju Turske ili na otocima pod jurisdikcijom bilo koje od stranaka u sjevernoatlantskom području sjeverno od Rakove obratnice".
Iz toga proizlazi da se na velik dio europskih prekomorskih teritorija sigurnosno jamstvo NATO-a ne odnosi, piše Euractiv.
Za razliku od članka 5. NATO-a, članak 42.7 Ugovora EU-a nije klauzula o međusobnoj obrani, već klauzula o međusobnoj pomoći. Ona pak nema geografskog ograničenja.
Ako se aktivira, jamči da su "sve države članice EU-a obvezne pomoći svim 'sredstvima u svojoj moći' državi članici koja je pretrpjela oružani napad na svom teritoriju", potvrdila je za Euractiv glasnogovornica Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) Anitta Hipper.
Uzajamna pomoć EU-a sve je više predmet političke rasprave u Bruxellesu. Nekoliko država članica ostaje oprezno u pogledu njezinih potencijalnih implikacija, posebno rizika da bi eksplicitnije oslanjanje na mehanizme uzajamne obrane EU-a moglo ubrzati planirano djelomično povlačenje SAD-a.
Očekuje se da će diplomati EU-a ovog tjedna provesti simulaciju primjene članka 42.7, koji je još uvijek politički definiran, a ne jasno testiran.
Prekomorski teritoriji EU-a
Među članicama EU-a, Francuska je država s najviše prekomorskih teritorija. Izvan područja djelovanja članka 5. NATO-a, Pariz kontrolira Francusku Gvajanu u Južnoj Americi, dom ESA-ine europske svemirske luke. Također i Guadeloupe, Martinique, Saint-Martin i Saint-Barthélemy na Karibima, a u Indijskom oceanu Réunion i Mayotte.
Sigurnost tih teritorija isključivo je odgovornost francuskih oružanih snaga, ali kako je dio Europske unije, svaki oružani napad mogao bi potaknuti Pariz da aktivira mehanizam uzajamne pomoći EU-a.
Nizozemska također drži karipske teritorije, uključujući Arubu, Curaçao, Sint Maarten, Bonaire, Sint Eustatius i Sabu.
"Odredba poput članka 5. nije potrebna saveznicima da bi zatražili ili pružili (vojnu) pomoć u slučaju oružanog napada na bilo koji od tih teritorija", rekao je glasnogovornik nizozemskog Ministarstva vanjskih poslova.
Za razliku od francuskog slučaja, Aruba, Curaçao i Sint Maarten autonomne su države unutar Kraljevine Nizozemske. Na pitanje o članku 42.7, ministarstvo je reklo da odredba govori sama za sebe i "treba je shvatiti kao izraz solidarnosti između država članica EU-a".
Na pitanje o opsegu pomoći EU-a, glasnogovornik je potvrdio da je Grenland dio teritorija Kraljevine Danske i stoga je obuhvaćen klauzulom o uzajamnoj pomoći. Osim toga, Grenland se nalazi znatno iznad Rakove obratnice, što ga čini prihvatljivim i za NATO-ovu zaštitu u okviru njegova geografskog položaja.
Španjolska je još jedna zanimljiva studija slučaja u vezi s člankom 6. Čini se da se njezine enklave Ceuta i Melilla u sjevernoj Africi nalaze u sivoj zoni jer se nalaze izvan Europe i Sjeverne Amerike. Španjolski premijer Pedro Sánchez rekao je da je Španjolska članica NATO-a više od 40 godina te naglasio da su Ceuta i Melilla Španjolska. Ako se o primjenjivosti članka 5. NATO-a može raspravljati, ne postoji takva dvosmislenost u vezi s klauzulom EU-a o međusobnoj pomoći.
Prekomorski teritoriji izvan EU-a
Ujedinjeno Kraljevstvo, članica NATO-a koja nije članica EU-a, zadržala je 14 prekomorskih teritorija. Prostiru se duž Kariba, Atlantskog i Tihog oceana. Većina se također nalazi izvan osnovnog geografskog okvira članka 5. NATO-a.
Nedavna geopolitička rasprava, međutim, ponovno ih je stavila u središte pozornosti. To uključuje ponovnu pozornost na spor oko Falklandskih otoka.
Britanski prekomorski teritoriji, koji ne spadaju pod Članak 5. NATO-a, oslanjaju se isključivo na London za svoju zaštitu.
SAD se također suočava s geografskim pitanjem. Havaji leže južno od Rakove obratnice. Teritoriji poput Portorika, Guama, Američkih Djevičanskih Otoka i Američke Samoe također su izvan tradicionalnog sjevernoatlantskog okvira ugovora. Stoga su izvan strogog geografskog opsega članka 5., ali i dalje mogu računati na najveću NATO-ovu vojsku za svoju sigurnost.
Ovaj jaz u sigurnosti prekomorskih teritorija odražava nasljeđe europskih država s globalnim teritorijalnim otiskom, čak i dok njihovi kolektivni obrambeni sustavi ostaju utemeljeni na okvirima osmišljenim za užu Europu. Zbog toga je odgovornost za prekomorske teritorije ponekad nejasna u slučaju krize.
-
Usred noćiIstok Hrvatske pogodio jak potres: "Čulo se kao vlak"
-
Inspektorat zatvorio ilegalno grobljeVIDEO Strašan napad na novinarsku ekipu Dnevnika Nove TV: "Ovo ste vi stavili, ovo je namješteno!"
-
pravomoćna presudaTragedija koja je potresla Hrvatsku: Robert Žaja oslobođen optužbe za smrt sestara Filipović
