Irska spisateljica Louise O'Neill zapažena po svojim romanima koji se bave feminističkim temama predstavit će u srijedu, 29. travnja u Samoboru svoju knjigu "Sama si to tražila" u kojoj se bavi seksualnim nasiljem, društvenim predrasudama i tretmanom žrtve.
11:22
6
Zelenaški ugovor
Provjereno istražuje nevjerojatan slučaj: U teškoj nuždi ljekarne prodala velikom igraču - novac nikad nije dobila, a on i dalje posluje!
Zabranjeno
Ove predmete nikad ne smijete imati u automobilu: Prijeti vam visoka kazna ako vas policija uhvati
Ozbiljne prijetnje
UZNEMIRUJUĆI SADRŽAJ Ovo je mail o bombama koji je poslan školama: "Idem koracima Koste K., mi ćemo ići do kraja"
O'Neill je rođena 1985. godine u gradu Clonakilty, a odrasla u West Corku, koji često utječe na atmosferu i teme u njezinim djelima. Studirala je engleski jezik na Trinity College Dublin, nakon čega je radila u modnoj industriji te je to iskustvo kasnije oblikovalo njezin književni rad, osobito u prikazima pritisaka na izgled i položaj žena u društvu.
Širu je književnu pozornost stekla romanom Only Ever Yours (2014.), distopijskim djelom koje kritizira kulturu objektivizacije žena. Roman Asking for It (2015.) na hrvatski jezik preveo je Matija Pospiš, a objavio zagrebački nakladnik Hena Com Knjige koje se pamte. Ovaj joj je roman donio međunarodnu prepoznatljivost. Za svoj rad dobila je niz priznanja, uključujući Irish Book Awards, a njezina djela često se čitaju i analiziraju u obrazovnom kontekstu te potiču javne rasprave o rodnoj ravnopravnosti, kulturi silovanja i društvenim normama.
Uoči dolaska Louise O'Neill u Hrvatsku o njezinu romanu i temama vezanim za položaj žena u društvu, razgovarala je Hinina novinarka Kristina Gaćarić.
U romanu "Sama si to tražila" protagonistica Emma je lijepa i popularna tinejdžerica iz malog mjesta u Irskoj, pomalo glasna, neobuzdana kada je riječ o alkoholu i seksualnim odnosima, a eksperimentirala je i s drogom. Ništa od toga za nju nije predstavljalo problem sve dok nije postala žrtva grupnog silovanja, čiji su detalji podijeljeni na društvenim mrežama. Njezina je agonija počela kada je odlučila prijaviti počinitelje. Tada se gotovo cijela zajednica okrenula protiv nje, a obitelj se našla u teškom stanju.
Jeste li prikazom Emme željeli razbiti mit o "savršenoj žrtvi" i pokazati da svaka žrtva zaslužuje povjerenje i empatiju neovisno o ponašanju i načinu odijevanja te zašto je to i danas važno?
Kada je roman objavljen, činjenica da je Emma bila pomalo "nesimpatična" smatrana je gotovo radikalnim izborom. Namjerno sam tako odlučila jer sam pokušavala dovesti u pitanje ideju "savršene žrtve". Taj mit je opasan i naštetio je prevelikom broju žrtava seksualnog nasilja. Nije važno je li žrtva pila ili je nosila kratku suknju, nije važno je li prije napada imala mnogo seksualnih partnera, a svakako nije važno sviđa li nam se ili ne. Ona i dalje zaslužuje suosjećanje i dobrotu, zaslužuje da je se sasluša i da joj se vjeruje. S porastom mizogine retorike na internetu i takozvane manosfere, ta je poruka i danas iznimno važna.
Knjigu ste napisali prije 11 godina. Mislite li da se društvo od tada promijenilo u odnosu na teme koje otvara?
Roman je objavljen neposredno prije pokreta MeToo i činilo se kao da je društvo tada prošlo kroz seizmičku promjenu. Mnogo se toga promijenilo od 2015., mislim da smo svjesniji pojmova poput kulture silovanja i okrivljavanja žrtve, a žene posebno sve manje pristaju na seksizam. No, možda smo to i mogli očekivati, jer uz svaku društvenu promjenu često dolazi i brza reakcija protiv postignutog napretka. Nažalost, vjerujem da tome svjedočimo upravo sada pa roman poput "Sama si to tražila" djeluje još relevantnije.
Jedna od najvećih snaga romana je način na koji prikazujete unutarnju zbunjenost protagonistice, ona se osjeća i kao žrtva i kao netko tko je "uništio" živote svojih napadača. Kako ste uspjeli tako uvjerljivo prikazati tu psihološku složenost?
Puno sam istraživala. Čitala sam memoare žrtava seksualnog nasilja, surađivala sam s Centrom za seksualno nasilje u Corku kako bih bila sigurna da to iskustvo prikazujem što vjernije i autentičnije. Kao žena, imam vlastita iskustva, kao i mnoge moje prijateljice. Sve sam to iskoristila kako bih oblikovala narativ knjige.
U kojoj su se mjeri društvene mreže i pritisci koje stvaraju promijenili od vremena kada je knjiga objavljena?
Ništa ne čini knjigu tako brzo zastarjelom kao društvene mreže koje se u njoj pojavljuju. Knjiga je napisana 2014., pa sam pisala o Facebooku kao aplikaciji koju tinejdžeri koriste, a već za dvije godine to je bilo potpuno zastarjelo. Instagram, a posebno TikTok posljednjih godina, podigli su stvari na potpuno novu razinu. Uvijek sam nastojala govoriti o društvenim mrežama nijansirano, priznajući i dobro koje su donijele. MeToo ne bi postojao u obliku u kojem je postojao bez društvenih mreža, kao ni pokret Black Lives Matter. Na mnogo načina bile su alat za društvenu pravdu i promjenu. No, ne može se poreći da su također prouzročile mnogo štete, osobito među mladima. Utjecaj koji su imale na našu pažnju i živčani sustav teško je uopće procijeniti.
Česta tema u vašim romanima je položaj žena u društvu. Odakle dolazi taj fokus u vašem radu?
Mislim da većina pisaca ima teme kojima se stalno vraća pa ni ja nisam iznimka. Žena sam koja živi u svijetu u ženskom tijelu, sa svime što to nosi.
Što biste najviše voljeli da čitatelji ponesu iz vaših knjiga?
Želim da čitatelji zastanu, zaustave se i razmisle o svijetu oko sebe, o stvarima koje smo prihvatili kao "normalne" kao i o načinima kako i mi postajemo suučesnici. Želim da preispituju sve, uključujući i vlastito ponašanje, i da se bore za promjene. To nam sada treba više nego ikad.
Na čemu trenutačno radite i hoćete li uskoro objaviti novu knjigu?
Moj sedmi roman "Whatever Happened to Madeline Stone?" izlazi ovaj mjesec, a tematizira koliko su rane 2000-e bile toksične u načinu na koji su tretirane slavne žene. Dok će moji prvi memoari, "A Bigger Life", biti objavljeni u rujnu.
Dolazite u Hrvatsku kako biste promovirali svoj rad. Što vam znače susreti s čitateljima iz različitih zemalja?
Povlastica je moći doći u Hrvatsku i voditi razgovore s čitateljima. Uvijek me zanima kakva je kultura u različitim zemljama i kako čitatelji doživljavaju knjigu kroz prizmu vlastitog odgoja i iskustava. Jedva čekam upoznati hrvatske čitatelje i čuti što imaju za reći o romanu "Sama si to tražila".