Nisu svi koji se dosad nisu cijepili pristaše teorija zavjere. Neki su još sumnjičavi zato što je nova vrsta cjepiva razvijena tako brzo, zato što kruže brojne dezinformacije i neki ljudi jednostavno ne znaju kome vjerovati.
Ti ljudi su najčešće otvoreni za nove spoznaje – osobito ako osoba od njihovog povjerenja pokuša unijeti reda u taj kaos i prenese im znanstvene spoznaje o cijepljenju. Ali, što učiniti ako iznošenje argumenata više ne pomaže, jer su otac ili teta uvjereni da znaju istinu.
COVID 19 nije tako strašan? Ostanite mirni!
Zvuči jednostavno, ali je strahovito teško: ostati miran čak i kad baka ili ujak počnu širiti svoju teoriju o čipu u cjepivu još prije prve čaše kuhanog vina.
Sačuvati mir ne znači da ne treba proturječiti neznanstvenim tvrdnjama. Ali, tko brzo izgubi smirenost teško će doprijeti do svoga sugovornika – svaka nova riječ je besmislena, a i božićno ozračje će prilično brzo biti pomućeno, savjetuje Deutsche Welle te donosi savjete za što bezbolnije nošenje s takvim "objašnjenjima".
Socijalna psihologinja Pia Lamberty i autorica Katharina Nocun u svojoj knjizi "Fake Facts" pišu o različitim razlozima zašto ljudi rado vjeruju nekim pričama teoretičara zavjere. Razlozi mogu biti razočaranje, strahovi ili preopterećenost.
Pročitajte i ovo
Teorije zavjere tim ljudima mogu služiti kao sredstvo u borbi protiv tih poteškoća kako se ne bi morali izravno baviti neugodnim ili nezgodnim osjećajima. Osim toga brzo se nađe nekoga tko je dogovoran za vlastitu nesreću: političare, farmaceutske koncerne ili medije koji navodno po nalogu odozgor svi govore isto. Emocionalni deficit se odmah lakše podnosi.
Važno je, kaže psihologinja Sarah Kuhn sa Sveučilišta u Baselu, da se drugu stranu ne sramoti i ne etiketira kao glupu. To neće spasiti ni majku od močvare ideologija zavjere niti obiteljsku božićnu proslavu. "Kako možeš vjerovati u takve besmislice", neće pomoći, kaže Kuhn.
U obiteljskom krugu važno je pokazati građansku hrabrost i ukazati na opasnost koju sa sobom nose teorije zavjere. One mogu potaknuti mržnju, nesnošljivost i antisemitizam.
Izraziti vlastite osjećaje
Izražavanje vlastitih osjećaja u ja-formi jedna je od osnova konfliktnih razgovora. Između "Ja se osjećam povrijeđen" i "Ti si me povrijedio" jako je velika razlika. Ovo drugo je jasna optužba koja će vrlo vjerojatno izazvati obrambenu reakciju.
"Važno je označiti konkretno ponašanje ili izjavu koja me vrijeđa", kaže Sarah Kuhn. Za razliku od karakteristika osobnosti, ponašanja i izjave se mogu promijeniti. Osoba tako ima šansu reagirati na kritiku, a da se kao čovjek ne osjeća odbačenom.
Privremeno prestati raspravljati o koroni
Božić je. Moramo li uopće razgovarati o pandemiji, cjepivu i Billu Gatesu? "Ako se neki razgovor razvije u tom smjeru čovjek bi trebao razmisliti i pitati se ima li resurse za to", kaže Kuhn.
