Muškarac (43) sinoć je upao u stan bivše partnerice u Kozari putevima u Zagrebu i napao je sjekirom. Pritom je teško ozlijedio djevojčicu (1,5), koja je unatoč naporima liječnika preminula u zagrebačkoj bolnici. Muškarac je zatim bježao zaobilaznicom, bacio se pod kamion i na mjestu poginuo.
Pročitajte i ovo
Žena se i dalje bori za život. Stravičan slučaj šokirao je javnost. Nažalost, Hrvatska se nagledala nezamislivih zločina.
Ubio troje djece pa pokušao ubiti sebe
"Sve što sam pokušavao raditi posljednjih godinu i pol nije uspijevalo, a čak mi niti moja braća iz masonske lože nisu htjela pomoći. Na kraju mi nisu ni htjeli odgovarati na telefonske pozive.
Samo su mi moji najbolji prijatelji pomagali koliko su mogli. Ali sad, sad je kraj! Zato zbogom."
Zlokobne riječi ispisane na društvenim mrežama bile su uvod u jedan od najstrašnijih zločina u hrvatskoj povijesti. Neshvatljiva vijest dočekala je Hrvate tog jutra 25. rujna 2021. - policija je u stanu u Zagrebu pronašla troje mrtve djece.
Horor u luksuznom stanu
Oproštajnu poruku napisao je Harald Kopitz (57), bivši uspješni menadžer, u unajmljenom luksuznom stanu u zagrebačkim Mlinovima. I prije nego što je objavio status, oko 22 sata 24. rujna djecu je otuširao te stavio 30 tableta lijeka Diazepam u topli kakao, koji su djeca popila. Otrovao je dječaka od četiri i blizance od sedam godina. Nešto poslije ponoći napisao je status, a zatim pokušao ubiti i sebe. Policija je u stan došla oko 2 sata u noći. Zbog prizora koji su zatekli stručna pomoć pružena je i njima. Ubojicu su prebacili na liječenje u KB Sestara milosrdnica.
U vrijeme zločina majka ubijene djece nije bila u Zagrebu, a ona su vikend provodila s ocem.
"Ostao sam bez posla, prijetili su mi da će me izbaciti iz stana koji sam bio iznajmio. Zakuhalo mi je u glavi. Pukao sam", tako je navodno govorio u istrazi.
Vještačenjem provedenim u Bolnici za osobe lišene slobode utvrđeno je da je u trenutku zločina bio ubrojiv.
Bio je to zločin koji je zaprepastio Hrvatsku. O njemu su pisali i austrijski mediji, agencija AP, vijest su prenijeli i Washington Post, US News, ABC News...
Harald Kopitz (57) 7. lipnja 2022. nepravomoćno je proglašen krivim. Za svako ubijeno dijete dobio je 27 godina zatvora te mu je izrečena jedinstvena kazna od 50 godina. Peteročlano sudsko vijeće presudu je donijelo nakon samo nekoliko sati vijećanja.
Harald Kopitz krajem listopada ubio se u zatvoru u Lepoglavi.
Nije to bilo prvi put da roditelji u Hrvatskoj dižu ruku na svoju djecu.
Ubojstvo djeteta (3) i hladnokrvan pogled
Chiara Pašić. Ovo ime urezalo se u pamćenje svima koji su u svibnju 2017. barem površno pratili medije. Stravičnu priču bilo je teško zaobići. Puljanka je, uz pomoć tada maloljetne pomoćnice, jastukom ugušila svojeg trogodišnjeg sina.
Tijelo dječaka potom su stavile u kolica, prekrile ga i odvezle na plažu do obale pokraj napuštene bivše vojarne i bacile ga u more.
Chiara je potom otišla na policiju i prijavila sinov nestanak. Priča puna rupa pulskim istražiteljima odmah je postala sumnjiva. Pritiskali su je, dok se naposljetku nije slomila i odvela policajce do mjesta na kojem su ostavile tijelo.
U veljači 2020. Vrhovni sud potvrdio je odluku o kazni zatvora od 33 godine, čime je ona postala pravomoćna. Uz zatvor, izrečena joj je i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. Maloljetnica je upućena u odgojnu ustanovu.
Djevojčica za kojom je plakala cijela zemlja
Velike plave oči ove djevojčice sada gledaju samo sa fotografija. Dvoipogodišnja Nikoll iz Nove Gradiške preminula je 4. travnja 2021., na sam Uskrs, u zagrebačkoj Klaićevoj. Ono što su vidjeli potreslo je i same liječnike.
Nikoll je u zagrebačku bolnicu prebačena iz Nove Gradiške s nagnječenjem mozga i ozljedama po cijeloj glavi.
Liječnici su odmah su posumnjali da je pretučena. Stariji ožiljci po tijelu svjedočili su da joj to nije bio prvi put.
Vijest o tome da je u Klaićevu bolnicu primljena djevojčica s teškim ozljedama glave podigla je javnost na noge. Klupko se brzo počelo raspetljavati. Djetetova majka prvo je liječnicima rekla da ne zna što se dogodilo, a zatim da je malena pala.
Otac već prijavljivan zbog nasilja
Obitelj je otprije bila poznata Centru za socijalnu skrb. Djevojčica je godinu dana bila kod udomitelja jer su roditelji rekli da se ne mogu brinuti o njoj. No poslije su ipak podnijeli zahtjev da im se vrati. Centar iz Nove Gradiške to im je odobrio jer su se navodno i uvjeti u obitelji poboljšali. Njezin otac više je puta bio prijavljivan zbog nasilja u obitelji, no ne prema djeci. Ministarstvo je odmah poslalo inspekciju, a ravnatelj Centra je smijenjen.
Prema zaključku kontrolnog upravnog nadzora nad radom Centra za socijalnu skrb Nova Gradiška koji je provelo Ministarstvo socijalne skrbi, objavljenom u veljači 2022., i djelatnici Centra postupali su nezakonito, nepravovremeno i nestručno.
I prije nego što je djevojčica preminula njezini otac i majka već su bili iza rešetaka.
Na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu 4. svibnja 2022. nepravomoćno su proglašeni krivima za smrt djevojčice. Majka je osuđena na 13, a otac na 7 godina zatvora.
Šesterostruko ubojstvo na Kajzerici
Prizor iz horor-filmova ugledali su i policajci koji su 1. kolovoza 2019. u 21:30 dobili više dojava o pucnjavi u Cimermanovoj ulici na zagrebačkoj Kajzerici. Na mjestu događaja, u obiteljskoj kući, pronašli su šest ubijenih osoba i jednu živu bebu. Mrtvi su ležali dvije muške, tri ženske osobe i jedno dijete (10).
U potragu za ubojicom bili su uključeni svi rodovi policije, uključujući specijalnu policiju. Grad Zagreb cijelu je noć bio pod blokadom.
"Najednom su samo nahrupili. Neki pod sirenama, neki bez njih, ali jurili su kao da nema sutra. Vjerojatno su uopće zaboravili upaliti bljeskalice", prepričali su očevici potragu za pomahnitalim ubojicom u glavnom gradu.
U kasnim noćnim satima, oko 3:30, locirali su ga u Brezovici. Naredili su mu da se preda.
Dovezao se autom i krenuo u pokolj
"Krim policija dala je konkretan položaj lociranjem telefona, tako da su timovi odmah krenuli prema toj poziciji. Zatekli su vozilo, u tom trenutku nisu znali je li osoba unutra. Izvršili su pregled auta. S obzirom na to da ga nisu pronašli u vozilu, zauzeli su područje i počeli s pozivanjem. Nisu ga odmah uočili. Tijekom pozivanja čuo se hitac i pretpostavlja se da je to trenutak u kojem si je oduzeo život", ispričao je tada u Dnevniku Nove TV tijek potrage Alen Klabot, zapovjednik specijalne policije koji je rukovodio cijelom operacijom.
Ubojica se na mjesto pokolja u Kajzerici dovezao automobilom. Parkirao se ispred dvorišta te u kuću krenuo s pištoljem. Na pragu kuće ubio je svoju bivšu partnericu i njezina 10-godišnjeg sina. Nakon toga krvavi je pohod nastavio u prostorijama kuće, gdje je ubio preostale članove obitelji, ženine roditelje, njezinu sestru i sestrina dečka.
Nakon nekoliko sati bijega, u obruču policije, sam si je presudio.
Došao na policiju i rekao: "Pobio sam obitelj"
Damir Voškion (46) 8. studenog 2007. u obiteljskoj kući u Rohregerovoj ulici u Puli ubio je oca (79), brata (40), njegovu suprugu (36) i njihovo dvoje djece - sedmogodišnju kćer (7) i dvomjesečnog sina. Oca je Damir zatukao čekićem, a ostale je ubio hicima iz pištolja. Majka je čudom preživjela. Toga dana bila je na operaciji koljena u Lovranu.
Kao motiv ubojstva policija je u početku spominjala poremećene obiteljske odnose. No razlog je bio nešto posve drugo. Kako se doznalo na suđenju, Damir Voškion u trenucima masakra bio je u stanju paranoidne psihoze.
Na suđenju je pročitan njegov šokantni iskaz. Ispričao je da ga je obitelj tri puta tjerala iz kuće, da su ga mrzili i brat i njegova žena. Mjesecima je planirao ubojstvo svoje obitelji. U tu je svrhu za 600 eura kupio pištolj i 50 metaka. Bio je uvjeren da mu truju hranu i uopće nije izlazio iz stana. Zbog straha od trovanja stavio je lokot na smočnicu i hladnjak.
Htio je ubiti još jednog muškarca, ali ga nije zatekao kod kuće
Negdje oko 19 sati 8. studenog krenuo je u krvavi pohod. Oca je tukao željeznim građevinskim čekićem koji je naoštrio brusilicom. Krvi je bilo posvuda. Potom se otišao oprati i presvući.
Njegov brat došao je u kuću. Mimoišli su se.
"Nakon što je prošao pored mene, okrenuo sam se i pucao mu u zatiljak. Brat se srušio na pod. Nakon toga otišao sam na kat u bratov stan i zatekao njegovu suprugu kako sjedi na kauču. Pucao sam joj u glavu, ne sjećam se koliko puta. Potom sam ubio i djecu", ispričao je.
Htio je ubiti još jednog čovjeka, ali ga nije zatekao kod kuće. Sam je otišao na policiju i rekao da je ubio svoju obitelj.
"Oni mi nisu vjerovali i poslali su me van. U tom sam trenutku izvadio metke iz džepova. Tek su me tada ozbiljno shvatili", pročitala je njegove riječi sutkinja.
U sudnici je prikazana šokantna snimka očevida suludog masakra. Samo su oni boljih živaca mogli sve odgledati.
Voškionu je određena prisilna hospitalizacija.
Hladnokrvno roditeljima pucao u leđa
U listopadu 2019. Vrhovni sud odbio je žalbu Tina Šunjerge, a prihvatio onu DORH-a i time pravomoćno osudio ubojicu roditelja na 40 godina zatvora.
Put prema dugotrajnom zatvoru Tina Šunjerge (19) počeo je u subotu navečer, 25. ožujka 2017. u mjestu Čista Velika kraj Vodica. Već su ga neko vrijeme živcirale roditeljske kazne. Prigovaranje zbog loših ocjena i drogiranja doživljavao je kao maltretiranje.
Prvo je ubio majku Silvanu (45). Vraćao se iz polja s njom i svojim prijateljem, kojem je rekao da sjedne na suvozačevo mjesto. Dok je ona razgovarala s njim, Šunjerga je repetirao pištolj i pucao joj u zatiljak. Prijatelj (koji će kasnije biti osuđen na tri godine jer nije prijavio zločin) je pobjegao, a Tin se odvezao do kuće.
Pustio je vodu iz slavine kako otac Marino (45) ne bi čuo repetiranje pištolja. I njemu je pucao u zatiljak. Policiju je zvao brat ubijene, kojem je bilo sumnjivo što se nitko ne javlja na telefon. Prvo je pronađeno tijelo Marina, pripadnika specijalne policije, a nekoliko sati kasnije nađena je mrtva žena.
Nakon zločina otišao na zabavu
Policija je brzo izdala upozorenje građanima, tražio se crni Mercedes E klase, šibenskih registracija ŠI611FR.
"To se vozilo dovodi u vezu s današnjim događajem u Čistoj Velikoj", objavili su.
Tin Šunjerga nakon ubojstva otišao je na rođendansku zabavu. Tamo se zabavljao, drogirao, čak je i pucao iz pištolja kako bi podigao atmosferu. Crnim Mercedesom odvezao se i u Zagreb pa se vratio u Vodice. Uhićen je u nedjelju oko 19 sati u centru Tribunja, gdje je naletio na policijsku blokadu.
Mjesto je u tim dramatičnim satima nadlijetao helikopter, odjekivali su pucnjevi. Šunjerga je pokušao bježati. Policija je pucala u gume. Izvukli su ga iz automobila i uhitili.
U svibnju 2018. proglašen je krivim za dva teška ubojstva iz bezobzirne osvete na posebno okrutan način i osuđen na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora. Prilikom izricanja presude Tin Šunjerga nije niti trepnuo okom.
Maturantica je ušla u kamion. Tad je zadnji put viđena živa
7. lipnja 2011., oko 10 sati ujutro, Antonija Bilić (17), maturantica srednje Trgovačke škole iz sela Kričke kraj Drniša, ušla je u kamion. Kasnije će se doznati da je kamion vozio muškarac protiv kojeg su u nekoliko dražava vođeni postupci zbog pokušaja silovanja. Ime mu je bilo Dragan Paravinja. To je bilo zadnji put da je djevojka viđena živa.
Nakon nestanka djevojke njezine sestre digle su na noge cijelu Hrvatsku. Antoniju Bilić tražili su i policija i obični građani. Tražilo se i njezina krvnika, u Hrvatskoj i u BiH. Antoniju je zadnju živu vidio umirovjeni policajac. Ispričao je kako je ušla u kamion s plavom ceradom. Vozač tegljača napravio je atipično okretanje na tom dijelu obilaznice, a zatim se vratio i zaustavio. Antonija je otvorila vrata i popela se u kabinu.
Signal Antonijina mobitela lociran je kod Karlovca šest sati nakon što je ušla u kamion.
No policajac se zabunio. Kamion nije imao plavu ceradu, već je kabina bila plava, a cerada sive boje. Policija je 22. lipnja kod Svetog Roka zaustavila plavi kamion koji se poklapao sa snimkama i signalom mobitela. Ubrzo su saznali da je kamion vozio Dragan Paravinja (48). Krenula je potraga.
Naknadno nađene kosti
Granicu Hrvatske i BiH Paravinja je prešao ilegalno tako što je preplivao Savu. Opkolili su ga 24. lipnja u Donjim Srđevićima u Republici Srpskoj. U kući su našli i oproštajno pismo u kojem je Paravinja napisao da nije kriv i da mu namještaju ubojstvo. Policiji je pobjegao i iz te kuće. Uhićen je 2,5 km od mjesta gdje je posljednji put viđen, obiteljske kuće njegova ujaka, prema obroncima planine Motajice.
Prilikom ispitivanja priznao je kako je Antoniju Bilić zadavio i bacio je u Krku. Kasnije je govorio da su ga na priznanje prisilili. No u njegovu kamionu istražitelji su pronašli tragove kose, krvi i sline koji pripadaju nestaloj djevojci.
Iako je osumnjičeni bio iza rešetaka, nije se znalo gdje je tijelo djevojke.
Potraga za Antonijom Bilić bila je najopširnija i najkompleksnija u hrvatskoj povijesti. Isušivalo se jezero Brljan, pretraživalo se obližnje akumulacijsko jezero, područje uz cestu Drniš - Split te tok rijeke Krke od Manojlovačkoga slapa do hidrocentrale Miljacka.
Tek u studenom 2012. kod kamionskog ugibališta u selu Fulaje, na području Josipdola, pronađene su ljudske kosti. Poslane su na analizu u Zagreb. Sumnje su se obistinile. Ostaci su pripadali Antoniji Bilić.
Zločini u sinjskom kraju
Dok se 3. ožujka 2002. godine oko 3 sata u noći pješice vraćala s koncerta Zabranjenog pušenja, nestala je Anđela Bešlić (16), učenica sinjske srednje škole. Nakon više od mjesec dana mnogi su optužili policiju zbog površne potrage. Tijelo nesretne djevojke našao je slučajni prolaznik u kamenjaru niti kilometar od njezine obiteljske kuće. Tijelo je bilo u lošem stanju, djevojku su identificirali pomoću otiska prsta.
Nekoliko dana poslije policiji se predao Ivan Bulj, lokalni političar i vlasnik radiopostaje.
Kako su pisali neki mediji, predao se u strahu da će ga ubiti netko iz članova obitelji koji su organizirali paralelnu istragu.
Djevojku je ubio tupim predmetom. Sumnjičilo ga se i za silovanje, no to nije bilo moguće dokazati. Dobio je 27 godina, ali mu je Vrhovni sud smanjio kaznu na 22.
Iz zatvora bi trebao izaći 10. travnja 2024.
Vraćala se s koncerta i nestala
Kristina Šušnjara 5. siječnja 2008. godine kasno poslijepodne iz Trilja je išla naći se s prijateljicom u Sinju. Dan poslije roditelji su prijavili njezin nestanak. Nakon tri dana potrage tijelo djevojke našao je slučajni prolaznik šetajući psa, no ozljede su bile tako teško da je bilo nemoguće identificirati djevojku. To je bilo moguće tek nakon obdukcije.
Dan poslije pronalaska tijela u policiju je došetao Luka Pezelj. Priznao je da je povezao Kristinu, ali je tvrdio da je njezina smrt bila nesretan slučaj. Policija nije povjerovala.
Pritisnut dokazima, priznao je zločin. Kristini je na koljeno stavio ruku. Ona ju je odmaknula, opirala se, a on je iz pretinca izvadio francuski ključ. Izudarao ju je po glavi, a kada je shvatio da ju je ubio, skinuo joj je odjeću, spalio je i riješio se tijela.
Dobio je 31 godinu zatvora.
"Vjeruješ li u Sotonu?"
"To kad se dogodilo, on je došao kući, popio čašu mlijeka i otišao leći. Ne razumijem da to netko može napraviti, popiti čašu mlijeka i otići leći", rekao je svojedobno pred kamerama Nove TV Mladen Mlađan, otac sisačkog monstruma, hladnokrvnog trostrukog ubojice Srđana Mlađana.
Srđan Mlađan poslije prvog ubojstva učinio je upravo to. Bez povoda je, kao 16-godišnjak, u siječnju 1998. u Petrinji ubio svoju vršnjakinju. Ona je sjedila na školskim stepenicama, a on joj je, skrivajući automatsku pušku, prišao.
"Vjeruješ li u Sotonu?" navodno ju je pitao.
Na glavu je navukao fantomku. Iz torbe je izvukao pušku i djevojci pucao u potiljak. Došao je kući u Sisak kao da se ništa nije dogodilo.
Tada, sa samo 16 godina, već je imao dugu povijest nasilničkog ponašanja. Krađe, demoliranja učionica, pucnjave...
Mjesec dana kasnije, u veljači 1998., mještane sisačkog naselja Željezara šokirala je hladnokrvna likvidacija 63-godišnjeg umirovljenika. Na ulasku u garažu na potpuno identičan način kao i djevojku iz Petrinje ubojica je u žrtvu ispalio nekoliko hitaca u leđa.
Vještaci su utvrdili kako su oba ubojstva počinjena iz istog oružja. Ljudi iz tog kraja u strahu su se povlačili u kuće.
Ni nakon više od 150 obavijesnih razgovora istražitelji nisu bili bliže odgovoru tko je hladnokrvni ubojica. Sve do pljačke banke na području Siska. Osumnjičeni za pljačku bio je samozatajni mladić iz Petrinje Srđan Mlađan.
Pušku sakrivao na groblju
Kriminalističkom obradom utvrđeno je kako je u obližnjoj videoteci u posuđivao film naslova ''Rođeni ubojice'', u kojem u prvoj sceni muškarac i iz neposredne blizine djevojci puca u glavu. Policija ga je odlučila privesti.
Otac je prilikom pretresa priznao da je imao automatsku pušku, koja je nestala 1997. Iz nje se pucalo i u obiteljskom dvorištu, gdje su pronađene i čahure.
Vještačenjem je utvrđeno kako su iz te puške ubijeni i djevojka i umirovljenik. Mlađan je pušku i rezervnu odjeću sakrivao na groblju.
12 godina za dva ubojstva odrađivao je u zatvoru u Požegi, odakle je zbog dobrog vladanja puštan vikendom. Vraćao se svaki put. Do vikenda u veljači 2002. godine.
Skrivao se u stanu u Zagrebu. Ulaskom u haustor opasni bjegunac susreo se i s policajcem, kojeg je ubio i potom se dao u bijeg. Mlađan je zatim oteo tročlanu obitelji na zagrebačkom Borongaju.
Talačka kriza uspješno je riješena nakon višesatnog pregovaranja. Za trostruko ubojstvo, pljačku banke i otmicu Mlađan je osuđen na 27 godina zatvora.
Iza rešetaka se u listopadu 2019. i oženio.
Preživjele žrtve njegovih zločina, svjedoci, mještani Petrinje, svi strahuju što slijedi nakon njegova izlaska iz zatvora 2027. godine.
Slučaj škrinja
Dojava o pronađenom tijelu u zamrzivaču obiteljske kuće u selu Pavlovcu u Međimurju prerasla je u jedan od najšokantnijih slučaja u hrvatskoj povijesti, o kojem su pisali i svjetski mediji. Policajci su tog 16. veljače 2019. pred sobom imali dvije informacije. Obavijest o pronađenom tijelu i gotovo dva desetljeća staru prijavu o nestanku Jasmine Dominić. Nije dugo trebalo da se zbroje dva i dva.
"Kako postoji sumnja da je u zamrzivaču pronađeno tijelo ženske osobe rođene 1977. godine, čiji je nestanak prijavljen 16. 8. 2005. godine, te je počinjeno kazneno djelo ubojstva, u subotu, 16. veljače u večernjim satima je uhićena 45-godišnjakinja sa šireg područja općine Mala Subotica", rekli su iz policije.
Kasnije se doznalo bila je to Smiljana Srnec, sestra nestale Jasmine Dominić. U danima i mjesecima koji su uslijedili doznalo se i puno više - kako je obitelj godinama živjela kraj leša u zamrzivaču.
Jasmina je nestala tijekom kolovoza 2000. godine, a njezin nestanak službeno je prijavljen policiji 16. 8. 2005. godine.
Tijekom suđenja svjedoci su govorili da je Srnec govorila kako je Jasmina živa, javlja se i da je u Francuskoj, iako su Jasminini dokumenti pronađeni u obiteljskoj kući. Psihijatrijska vještačenja pokazala su da Srnec ima niži prag tolerancije te može reagirati impulzivno i agresivno.
Tko je ubio Jasminu?
Odvjetnik je pak uoči izricanja presude govorio kako se od uhićenja traže dokazi tko je ubio Jasminu, no oni nisu pronađeni, kako nema dokaza da je Smiljana govorila da je u kontaktu s Jasminom. Nije utvrđeno ni kada je kazneno djelo počinjeno, rekao je, ustvrdivši kako nije točno da je Jasmina ubijena u ljeto 2000. Kaže kako državno odvjetništvo nije istražilo mogućnost je li netko drugi počinio kazneno djelo.
"Želim reći da nisam kriva. Nisam ubila sestru. Ostala sam bez nje", govorila je i sama Srnec na sudu, brišući suze.
I nije jedina koja je plakala tijekom suđenja. Suze su pobjegle i jednom rođaku koji je svjedočio o odnosu sestara, a bilo je onih kojima je u sudnici pozlilo nakon što su vidjeli slike s obdukcije.
Smiljana Srnec dobila je 15 godina zatvora, po zakonu iz 2000. godine. Vrhovni sud potvrdio je tu kaznu. Podnijela je ustavnu tužbu protiv presude Vrhovnog suda RH i Županijskog suda u Varaždinu.
Od heroja do zločinca
Ivan Korade bio je među prvima koji su ušli u oslobođeni Knin. General koji je još 1992. na ratištu ostao bez ruke u kolovozu 1995. postavio je hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi. U ožujku 2008. specijalna policija upala je u vikendicu u kojoj se skrivao. Počinio je samoubojstvo.
U Velikoj Veterničkoj i Vitešincu krajem tog ožujka 2008. pronađena su četiri mrtva tijela. Policija je u javnost izlazila sa šturim informacijama. U međuvremenu je raspisana i tjeralica za generalom Ivanom Koradeom jer bi, kako je tada formulirano, mogao imati neka saznanja o ubojstvima.
Korade je i prije toga bio poznat po nasilju. Nizao je afere i ekscese, a zbog skandala ga je i Franjo Tuđman rano umirovio.
Bila je to nezapamćena potraga. Javnost ju je bez daha danima pratila. Za Koradeom je tragalo 3600 policajaca. Bili su uključeni svi rodovi policije, Zagorje su nadlijetali helikopteri, a odbjegloga generala tražili su i psi.
Kada se policijski obruč stegnuo oko njega, Korade je otvorio rafal. Ranio je jednog policajca (32). Pucao je i po njegovim kolegama koji su ga pokušali izvući. Ranjeni policajac kasnije je preminuo od ozljeda. 20 minuta poslije specijalna policija upala je u vikendicu u kojoj je boravio. Bio je mrtav.
Dva tjeda poslije predsjednik Stipe Mesić peterostrukom ubojici oduzeo je sva odlikovanja.
Trostruki ubojica i Nobel za mir
"Tri su osobe ubijene u dvije pucnjave koje su se danas popodne dogodile u samom centru Splita - u blizini crkve svetog Frane te na Šperunu", glasila je udarna vijest 11. siječnja 2020.
Splitska policija zamolila je sve građane koji žive na tom području grada da se sklone s ulica. "Sve raspoložive policijske snage su na terenu i tragaju za počiniteljem", rekli su u policiji. Internetom je u to vrijeme kružila i snimka mladića koji s automatskom puškom hoda po Splitu. Hvatalo ga je 150 pripadnika temeljne, prometne, interventne i specijalne policije uz pomoć Antiterorističke jedinice Lučko.
Filip Zavadlav navečer je uhićen. Dan poslije u kontejneru je pronađen kalašnjikov iz kojeg je ubojica pucao. DORH je brzo objavio detalje masakra: S ciljem bezobzirne osvete prema većem broju osoba iz narkomanskog miljea koji su iznuđivali, prijetili i fizički napadali njegova brata i njega osobno ilegalno je nabavio automatsku pušku s većom količinom streljiva.
U zatvor mu stizala pisma
Suđenje se odvijalo pod pojačanim mjerama sigurnosti, a Zavadlava su u sudnicu znali uvoditi i sa pancirkom i okovanog lancima. Policija je donijela sigurnosnu procjenu da postoji opasnost od osvete s obzirom na to da je jedna od žrtava Filipa Zavadlava bio član Torcide.
U dijelu javnosti Zavadlav je dobivao podršku, stizala su mu i ljubavna pisma, a na suđenju je govorio da negira počinjenje djela.
"Čuo sam da su neke osobe bile maltretirane od žrtava, radi se o neprilagođenim osobama i nasilnicima. Nisam kriv, tražim da me oslobodite optužbe i da me se nominira za dodjelu Nobelove nagrade za mir", ustvrdio je Zavadlav.
Na splitskom Županijskom sudu nepravomoćno je za ubojstvo trojice muškaraca proglašen je krivim i osuđen na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora.
Zatukao ženu u kafiću, ubio je u trgovini
U Hrvatskoj svakih 15 minuta jedna žena doživi neki oblik nasilja. U 2020. godini ubijeno je 19 žena, a 2021. još 14. Još su svježa sjećanja na ubojstvo koje je nedavno šokiralo Hrvatsku. U kafiću u centru Rijeke u veljači 2020. muškarac (36) je usred bijelog dana zatukao ženu (67). Tukao ju je rukama i nogama, lice joj smrskao do neprepoznatljivosti. Zatim je pobjegao. I gol šetao gradom. Prije nego što ju je ubio sa ženom je u kafiću pio kavu.
Ništa mirniji nije bio ni tijekom ispitivanja u Županijskom državnom odvjetništvu. Urlao je, a u jednom trenutku pokušao se otrgnuti i pobjeći kroz prozor. Interventni policajci jedva su ga svladali.
Brzo je iz riječkog istražnog zatvora u prebačen u zatvorsku bolnicu u Zagrebu.
Krajem studenog prošle godine muškarac je došao naoružan u trgovinu u Splitu. Pred očima kupaca nožem je izbo djelatnicu, svoju bivšu partnericu s kojom ima dijete. S teškim ozljedama ženu su prebacili u bolnicu, no preminula je.
Njega su dva muškarca koja su se u to vrijeme zatekla u trgovini zadržala do dolaska policije.
-
Dan žalostiGrađevinski inženjer objasnio zašto se srušila nadstrešnica u Novom Sadu: "Zato je panika"
-
Počinju ispitivanja odgovornihŠokantna ispovijest inženjera koji je radio na nadstrešnici: "Nije istina što kaže ministar, slao sam dopise kad sam ovo vidio u betonu..."
-
Nevjerojatna tugaTina (9) i Sara (5) čekale su vlak s djedom u Novom Sadu kada se dogodila tragedija: "Nestrpljivo sam ih čekao..."
