Ivica Todorić jučer je bio posebno aktivan na svom blogu. U dvije objave osvrnuo se na odluku suda o blokadi imovine njegovih bivših savjetnika te još jednom kritizirao donošenje lex Agrokora.


Nakon što je Županijski sud u Zagrebu prihvatio zahtjev izvanredne uprave Agrokora da se osim Ivici Todoriću blokira imovina i svim njegovim bivšim suradnicima protiv kojih je otvorena istraga, na blogu se oglasio i sam Todorić.

Kaže kako odluku suda smatra svojom velikom pobjedom.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

Odluku Županijskog suda na zahtjev Ante Ramljaka smatram svojom velikom pobjedom! Svi oni koji su o meni mjesecima govorili laži o navodnim pronevjerama milijardi kuna sada mogu lako utvrditi i moju imovinu, i načine njezina stjecanja, ali i sve transakcije kojima me žele kriminalizirati. Odluka Županijskog suda u Zagrebu da prihvati odštetni zahtjev Ante Ramljaka u iznosu od 1,6 milijardi kuna koje, zbog navodne štete Agrokoru, potražuje od mene i mojih suradnika samo je još jedan dokaz o tome da sam cijelo vrijeme govorio istinu i iznosio točne podatke. Nikada iz Agrokora nisam otuđio niti jedan jedini euro, sav novac utrošen je isključivo za razvoj i poslovanje Agrokora. Odluka Županijskog suda o blokadi moje imovine najbolje pokazuje i čime točno raspolažem - nakon desetljeća vođenja i stvaranja najveće privatne kompanije moja je imovina javna - četvrtina kuće u kojoj inače žive četiri obitelji, nekoliko poljoprivrednih zemljišta i prazni bankovni računi.

Za to vrijeme Ramljak i kompanija iz otetog Agrokora izvlače stotine milijuna kojima plaćaju isljednike i financijske forenzičare, odnosno plaćaju svoje pouzdane partnere. Neka već jednom netko zatraži da se točno utvrdi gdje je taj silni novac! Naravno, utvrdit će da je svaki cent utrošen za rast Agrokora. Niti jedan jedini euro nije završio na mojim privatnim računima. Odštetni zahtjev i odluka Županijskog suda u Zagrebu tako je, ustvari, moja velika pobjeda jer je vrlo lako utvrditi tijek novca i dokazati da se radi o samo još jednoj predstavi za javnost u režiji Ante Ramljaka i Martine Dalić.

Todorić je jučer bio posebno aktivan na blogu pa je tako još jednom kritizirao lex Agrokor poručivši kako je "razlog nacionalizacije od početkautemeljen na izmišljenim tvrdnjama i kao alibi za Lex i privatni deal"

Objavu pročitajte u nastavku:

Jedan od ključnih elemenata optužbi protiv mene jest da Agrokor ima velikih problema sa likvidnošću neposredno prije vladinog preuzimanja kontrole nad kompanijom. U dijelu „Pregled poslovnih operacija u 2016.“ konsolidiranog financijskog izvješća za 2016. (KFI 2016), Agrokorov menadžment je adresirao ove navode sljedećom tvrdnjom: „S obzirom na smanjene prihode koji su bila kompenzirani ekvivalentom smanjivanja operativnih troškova kao i na vrlo značajan teret obaveza, likvidnost grupe bila je vrlo značajno ograničena.” (KFI 2016, strana 1).

Na drugoj strani dokumenta KFI 2016 menadžment iznosi dodatne detalje o tome kako je prema njihovom mišljenju Agrokorova financijska pozicija bila do te mjere narušena da je Agrokor morao pokrenuti proces Izvanredne uprave kroz tzv. Lex Agrokor. Sukladno toj priči, najveći uzrok povećanja gubitaka u 2016. bilo je značajno povećanje operativnih troškova s obzirom na opterećenja na imovini, postrojenjima, opremi i nematerijalnoj imovini; promjeni vrijednosti financijskih instrumenata; te priznavanju ranije neprijavljenih operativnih i financijskih troškova. „Ove okolnosti, kao i prepravke opisane u bilješci 2 su za krajnju konsekvencu imale dovođenje duga do neodržive razine, uzrokovale su insolventnost novčanog tijeka u pojedinim biznisima grupe što je dovelo do pokretanja procesa Izvanredne uprave sukladno novom Zakonu.“

Međutim, sagledavajući detalje Agrokorovog KFI 2016 vrlo brzo postaje razvidno da ništa od te „logike“ nema smisla.

Kao prvo, konsolidirani neto novčani tijek iz operativnih aktivnosti prije izmjena u radnom kapitalu operacija Agrokor grupe u 2016. godini iznosi 2,1 mld kn (KFI 2016, str.14). Nakon korekcija radnog kapitala i poreza, neto novčani tijek dobiven iz operativnog poslovanja iznosi 404 mil HRK. Stoga, operativni novčani tijek grupe bio je materijalno pozitivan i mogao je biti iskorišten da pokrije oko 40% neto investicijskog programa grupe u 2016. (u iznosu od 943 mil HRK). Ostatak je bio pokriven povećanjem uvećanog neto duga (521 mil HRK, dakle manji od novčanih sredstava i novčanih ekvivalenata grupe za kraj godine 2016. u iznosu od 573 mil HRK). U suštini da smo uistinu imali teških problema s likvidnošću, kako nas optužuje gospodin Ramljak, mi bismo mogli uvijek samo usporiti s novim investicijama. Mi, naravno, nismo to imali u planu, iz razloga što je razvoj naše kompanije za interese naše države uvijek bio u samom ishodištu naše poslovne strategije. Međutim, kao što je bilo vidljivo iz izvještaja o novčanom tijeku Agrokora, bilo je očito da likvidnost grupe držimo pod kontrolom.

Drugo, do 31.12.2016., kompanija je izvještavala o dugotrajnom dugu od 27,1 milijardi od ukupnih dugovanja u iznosu od 40,1 milijardi HRK (KFI str 93.). Prema Agrokorovim izvještajima o dospijeću duga samo 2,3 mld HRK kompanijskih dugoročnih obaveza stizalo je na naplatu u 2018. godini. Stoga se kratkoročnim posudbama u iznosu od 13 milijardi HRK, sredstva duga koja su mogla biti uskraćena u krizi dosegla su maksimalan iznos od 15,3 mld HRK. Istovremeno, kompanija se riješila trenutne imovine vrijednosti 12,2 mld HRK što je rezultiralo omjerom pokrivenosti od 85%. Usporedbe radi, u financijskom izvještaju za 2016., Nestle je izvijestio o trenutnoj imovini vrijednosti 32 mld CHF i ukupnim trenutnim obavezama od 37,5 mld CHF što je omjer pokrivenosti od 85,3%. Teško da je ovo dokaz „katastrofalne“ likvidnosti o kakvoj Vlada insinuira u slučaju Agrokora.

Treće, čimbenici navedeni kao glavni razlozi gubitka u 2016. godini od strane menadžmenta Agrokora uglavnom su nenovčane naravi (posebno opterećenja, promjene vrijednosti financijskih instrumenata, prepravke navedeni u bilješci 2). Iako nenovčane stavke mogu, u određenim okolnostima, imati utjecaj na likvidnost grupe, takvi efekti najčešće ovise o tome da su kreditori barem svjesni pogoršanja strukture kapitala u kompaniji. U slučaju Agrokora, većina (navodnih) računovodstvenih gubitaka i svakako prepravke iz bilješke 2 KFI 2016 prepoznati su od strane menadžmenta Agrokora tek u rujnu 2017. Kako takvi računovodstveni unosi nenovčanih sredstava iz rujna 2017. mogu imati bilo kakav utjecaj na likvidnost grupe u travnju 2017. i „dovesti do pokretanja procesa Izvanredne uprave sukladno zakonu“, daleko je od razuma.

Ovo nikako nije trivijalna ili akademska stvar – priča o tome zašto je Agrokor stavljen pod državno upravljanje od ključne je važnosti za cijeli slučaj usmjeren protiv mene i za opravdanje nacionalizacije te je od početka utemeljen na izmišljenim tvrdnjama da financijski položaj grupe nije bio održiv. Kao što sam mnogo puta objasnio na ovom blogu, Agrokor je 2016. bio snažan i strateški vrlo dobro pozicioniran za prikupljanje svježih novčanih sredstava kroz određene IPO mjere i za kreiranje materijalnih sinergija kroz spajanje operacija Konzuma i Mercatora. Ova prilika za Hrvatsku i cijelu regiju uništena je zavaravajućim mjerama države, quid pro quo političkim potezima, igrama za premoć i pohlepom umjesto brigom za hrvatsko gospodarstvo. Kako je novi menadžment Agrokora u njihovom iščekivanom financijskom izvještaju za 2016. godinu toliko nedosljedno i površno naveo razloge uvođenja Izvanredne uprave to sve samo zaokružuje ovu cijelu priču.

Kontradiktorni i zavaravajući argumenti menadžmenta o Agrokorovoj likvidnosti za 2016. dodatno su prikazani i raznim drugim dijelovima izvještaja. KFI str. 17: „U roku od 12 mjeseci od otvaranja postupka izvanredne uprave, uz mogućnost produljenja za daljnja 3 mjeseca, izvanredni povjerenik uz suglasnost vjerovničkog vijeća može predložiti namirenje vjerovnika nagodbom. Postupak sklapanja nagodbe definiran je Zakonom, te njen ishod nije bilo moguće razumno procijeniti do datuma ovog izvješća.“ No, samo dva odlomka kasnije, kompanija navodi sljedeće: „Povjerenik očekuje uspješno sklapanje nagodbe. Sukladno tome financijski izvještaji pripremljeni su i predstavljeni na osnovi vremenske neograničenosti poslovanja.“ Ovakva kombinacija izjava je zaprepašćujuća. Ako se ishod ne može razumno procijeniti – kako povjerenik može razumno očekivati uspješno sklapanje nagodbe? Ponavljam, radi se o nekim od najvažnijih pretpostavki cijelog financijskog izvještaja, koje su očigledno kontradiktorne i zavaravajuće.

Naposljetku, tablica dospijeća obaveza na 93. strani KFI koja je ključna za ocjenu likvidnosti Agrokora, materijalno je pogrešna, što se može potvrditi kroz dva jednostavna argumenta:

Prvo, izgleda kako trenutni menadžment vjeruje da Agrokor, od 31.12.2016., ima negativni kapital od 14,3 mld HRK (još jedna nečuvena izmišljotina, kojom ću se baviti u drugoj objavi). Vrlo je izgledno da bi kompanija s takvom negativnom financijskom pozicijom kršila ugovorne odredbe obaveze vezane za značajne dijelove svojih dugovanja. U slučaju takvog kršenja, dospijeće duga postaje trenutno. Takvi efekti bi svakako bili neizmjerno bitni čitateljima financijskih izvještaja. No, PwC, kao revizor kompanije, u mišljenju s rezervom 4 svoje revizije navode:

„Kao što je opisano u bilješci 30 uz konsolidirane financijske izvještaje, Grupa je morala ispuniti restriktivne uvjete vezano uz posudbe čije kršenje može rezultirati određenim ograničenjima za Grupu. Kao rezultat prepravljanja financijskih izvještaja prethodnih razdoblja, Uprava nije još dovršila s time povezanu pravnu analizu, kako bi procijenila potencijalni učinak na klasifikaciju posudbi na dan 31. prosinca 2016. godine i ranijih razdoblja. U nedostatku podataka potrebnih za procjenu da li je Grupa ispunila ograničenja iz restriktivnih uvjeta, nismo se mogli uvjeriti u pravilnu raspodjelu između kratkoročnih i dugoročnih posudbi u objavljenim financijskim razdobljima. Dodatno, nismo se mogli uvjeriti u točnost i potpunost podataka vezanih uz ročnost financijskih obveza koje je potrebno objaviti sukladno zahtjevima MSFI 7, Financijski instrumenti: Objavljivanje.“

Eto nas – unatoč premašivanju roka za objavu godišnjeg financijskog izvješća, Agrokorov menadžment očito nije imao vremena procijeniti utjecaj uvjeta dugovanja na dospijeće financijskih obaveza. Sve ovo unatoč tome što je cijelo pitanje likvidnosti kompanije u srži optužbi protiv mene i što svi očekuju prave informacije o stvarnom financijskom statusu Agrokora za to razdoblje. Čini se kako Ramljak nije niti pokušao doći do preciznih brojki.

Drugo, čini se kako su KFI 2016 iz rujna 2017. sastavljeni kad je već bilo poznato da će Agrokor biti pod državnim upravljanjem kroz Lex Agrokor. Sukladno članku 29(4) zakona, „Nedospjele tražbine dospijevaju otvaranjem postupka izvanredne uprave.“ Drugim riječima, pokretanjem postupka Izvanredne uprave, sva dugovanja grupe dospijevaju po sili zakona. Kako Agrokor, u tim uvjetima, može izvijestiti o dugoročnim obavezama od 27,1 mld HRK s tablicom dospijeća od samo 2,3 mld HRK dugoročnih obaveza kompanije koje dospijevaju u 2018. jednostavno je nerazumljivo. Uzimajući jasne zakonske odredbe, menadžment bi trebao cijeli dug kompanije prikazati kao trenutni. No čini se kako je Anti Ramljaku lakše okriviti mene za lažiranje izvještaja nego da sam pripremi dosljedna i zakonska financijska izvješća.