Na Facebooku je otvorena grupa In memoriam posvećena bešćutno ubijenom 23-godišnjem studentu elektrotehnike Aleksandru Abramovu s Cresa.
U veoma kratkom roku grupa je sakupila više od 5 tisuća članova, mladih ljudi koji se opraštaju od tragično preminulog, prijatelja, poznanika ili jednostavno od dečka koji je umro ostavljen na cesti nakon što je brutalno pretučen.
Vezani članci
Ponovno se na internetu okupljaju mladi ljudi koji se zgražaju nad činjenicom da neki od njihovih vršnjaka mogu na tako brutalan način presuditi drugom mladom životu.
Policija je danas privela dvojicu osumnjičenika za zločin, a treći je navodno preko Bosne i Hercegovine pobjegao u Srbiju. Sumnja se da ima dvojno državljanstvo. Privedeni su danas poslijepodne izvedeni pred istražnog suca, a policija i dalje traga za osumnjičenikom u bijegu. Napadači na nesretnog mladića za sobom su ostavili brojne tragove.
Motiv napada još nije poznat, ali prema pisanju medija uslijedio je nakon verbalnog sukoba ispred jednog riječkog fast fooda i to oko toga 'tko je prvi na redu'. Nakon toga Aleksandar je pokušao pobjeći, ali nije stigao daleko. Napadači su ga sustigli i okrutno mu presudili zadavši mu toliko udaraca da mu, kada je na mjesto događaja stigla pomoć, više nije bilo spasa.
Prema pisanju Novog lista jedan od počinitelja ovog okrutnog zločina sam je nazvao Hitnu pomoć nakon što su pobjegli s mjesta na kojem su ostavili Aleksandra da se uguši u vlastitoj krvi. Navodno je, prema pisanju tog lista s istog broja telefona pola sata kasnije netko nazvao da provjeri je li pomoć stigla.
>> Treći osumnjičenik za ubojstvo pobjegao u Srbiju?
Na žalost, ovo nije jedini ovakav slučaj koji je u svega nešto više od godinu dana potresao Hrvatsku. Frustracije, nezadovoljstvo ili čista obijest počele su mlade ljude pretvarati u ubojice, a njihove vršnjake u tragično preminule žrtve. Više je nego jasno svim mladim ljudima koji se okupljaju na brojnim grupama na internetu gdje izražavaju svoju sućut obiteljima tragično preminulih ili se opraštaju od svojih prijatelja svijećama na trgovima i u mračnim ulicama da je nešto 'veoma trulo u hrvatskom društvu'.
U travnju prošle godine 23-godišnji A.U. kojem uskoro treba početi suđenje u Rijeci iz čiste je obijesti u hladnu Rječinu bacio 33-godišnjeg Vitomira Jovičića Simkea. Da stvar bude gora, to se dogodilo pred brojnim svjedocima. Policija je danima nakon pronalaska tijela slučaj vodila kao utapanje, a Simkeov je krvnik pobjegao u Italiju. No na kraju je ipak pronađen. Zašto nitko od svjedoka brutalnog bacanja u Rječinu nije reagirao nikada neće biti poznato.
U listopadu prošle godine 16-godišnjeg Josipa Klasnića iz Andrijaševaca brutalno je pretukla skupina njegovih vršnjaka. Motiv napada koji je također završio tragičnom smrću nikada nije potpuno rasvijetljen, privedeno je 11 Josipovih školskih kolega, a budući su svi bili maloljetni sudski je postupak bio tajan.
1. lipnja prošle godine skupina je maloljetnika u Zagrebu pretukla Luku Ritza koji je s prijateljem čekao autobus. Nesretni je Luka nekoliko dana kasnije od posljedica premlaćivanja preminuo u bolnici. Zbog tromosti policije Lukine ubojice i predugo su bile na slobodi, a nakon što su uhvaćeni njegovi su krvnici kasnije izjavili da su ga istukli jer im je bilo dosadno?!
Lukini roditelji Suzana i Reno od tada pokušavaju senzibilizirati državu i odgovorne institucije na problem koji očigledno imamo među generacijama koje odrastaju. No do sada je odaziv nikakav ili veoma mali.
'Suze ne mogu zaustaviti... Vidi teško mi je opisati osjećaje tuge i bola. Trudili smo se, da nakon Luke nitko i nikada ne osjeti bol i tugu koju smo mi osjetili... Država i državne institucije ostale su nijeme. Molim te, da Aleksandrovim roditeljima, obitelji i prijateljima preneseš našu najiskreniju sućut... Ako itko u ovoj zemlji zna kako se osjećaju, znamo nažalost mi. Šaljemo vam svu snagu ovog svijeta da preživite.
U mislima i srcu, sa svima vama Suza i Reno Ritz....', napisala je jednom od Aleksandrovih prijatelja majka Luke Ritza.
Koliko je još besmisleno izgubljenih života potrebno da se trgnemo i svi zajedno počnemo 'liječiti društvo' u kojem živimo. Senzibiliziranje društva općenito, a i onda i svih institucija koje bi se trebale aktivno baviti ovakvim slučajevima nužno je kao prvi korak. Rigorozne kazne počiniteljima ovako strašnih zločina, bez obzira na njihovu dob, koje bi bile jasna poruka kako se takva (zlo)djela neće i ne smiju tolerirati, te promjene zakona koji to onemogućavaju. I jasna osuda okoline. Vrijeme je da prestanemo okretati glavu jer svih nas se tiče svaki od ovih slučajeva. Jer sudeći po broju mladih koji za tragično stradalima tuguju ima još mnogo zdrave snage kojoj, i pomoću koje, možemo utrti neki novi, bolji i plemenitiji put.
Pravila objave komentara