U sporu oko Ljubljanske banke i njenih starih deviznih štediša u Hrvatskoj trebalo bi uvažiti oba aspekta problema, civilno-pravni i sukcesijski, a spor bi se mogao riješiti na više načina - arbitražom, posredništvom ili mirenjem, ocjena je slovenske pravnice Simone Drenik.
Ona je voditeljica pravne službe slovenskog ministarstva vanjskih poslova i jedna od dviju agentica-zastupnica koje je slovenska vlada registrirala na arbitražnom sudu koji će odlučivati o graničnom prijeporu između Hrvatske i Slovenije.
>> BiH čeka odluku Europskog suda o Ljubljanskoj banci
Kako je objavila Slovenska tiskovna agencija STA, Drenik je u prilogu u jednom stručnom časopisu za pravna pitanja ocijenila da je slovensko-hrvatski spor oko Ljubljanske banke i njenih neisplaćenih štediša u Hrvatskoj "hibridne" naravi, odnosno da bi za njegovo razrješenje trebalo uvažiti dva pravna aspekta: aspekt odnosa banke i njenih klijenata, ali i pitanje tko će preuzeti jamstva za štedne uloge jer je u bivšoj federaciji za devizne depozite građana jamčila federacija.
U sporu oko Ljubljanske banke i deviznih depozita njene filijale u Hrvatskoj u vrijeme bivše Jugoslavije do sada je Hrvatska polazila od pretpostavke da je riječ o imovinsko-pravnom, odnosno civilnom odnosu slovenske banke i njenih štediša, a Slovenija da je za devizne depozite građana u bivšoj zajedničkoj državi jamčila bivša Narodna banka Jugoslavije, te da problem zato nije moguće riješiti bilateralno nego treba doći do multilateralnog dogovora svih slijednica bivše države oko toga tko preuzima jamstva za staru deviznu štednju.
No, bez uvažavanja oba pravna aspekta, i civilno-pravnog i sukcesijskog, te dogovora država nasljednica koje moraju pregovarati u "dobroj" vjeri to pitanje ne može biti riješeno, niti štediše mogu doći do svojih uloga u Ljubljanskoj banci, ocijenila je u svom prilogu u pravnom časopisu "Poduzetništvo i rad" slovenska pravnica.
Države sljednice nekadašnje Jugoslavije imaju u konkretnom slučaju Ljubljanske banke dužnost da po međunarodnom pravu sklope ugovor o preuzimanju jamstava za nekadašnje devizne depozite, pri čemu to mogu biti bilateralni sporazumi ili jedinstven multilateralni sporazum, ocijenila je Drenik. Ona smatra da bi se do rješenja spora moglo doći arbitražom, posredovanjem treće strane ili postupkom mirenja.
Drenik i slovenskim sudovima preporučuje da u mogućim budućim postupcima koje se odnose na tužbe protiv Ljubljanske banke uvaže hibridnu prirodu tog pravnog pitanja. U nekim slučajevima o kojima su u Sloveniji podnesene tužbe štediša protiv stare Ljubljanske banke, štediše su tužbe dobili, ali se ne mogu naplatiti jer stara Ljubljanska banka nema imovine. Njena je aktiva naime prije 15 godina prenesena na Novu Ljubljansku banku (NLB).
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
