2 tisuće kilometara dugim cijevima ispod Zagreba teku otpadne vode – kišnica, voda s ulica, iz naših sudopera, kada, umivaonika i toaleta. Ovi ljudi se o njima brinu, čiste i održavaju kanalizacijski sustav najvećeg grada u Hrvatskoj.
Posao su teško prihvatili, ali su morali. Zahida je na to, kad je imao samo 16 godina, natjerao otac. Danas je sretan jer ima stalan posao i redovitu plaću, i 34 godine rada u zagrebačkoj kanalizaciji. 'Nisam htio ići u školu, pa je tata rekao da moram raditi. Isti posao radili su i moji ujaci, stric, otac i brat', kaže Zahid koji se zbog ovog posla 1977. preselio iz BiH.
Nekad su imali beneficirani radni staž, ali kada je čišćenje kanala lopatama postala iznimka, a čišćenje strojevima pravilo ta prednost im je ukinuta. Ono što je ostalo je imidž među građanima. 'Gledaju te s prijezirom, kao da smrdiš, to je recimo najgore. Ili tu i tamo nam znaju reći 'smrdeki' i 'govnari' i to, a kad se njima zaštopa, onda te trebaju. Onda kao da su boga vidjeli kad trebate doći odštopati ili odpumpati', priča Renato koji u zagrebačkoj Odvodnji radi punih 18 godina.
Direktor Odvodnje često na terenu s radnicima
U podzemlje Zagreba spustila se i novinarka Provjerenog, Ana Blažević, unatoč velikom smradu. 'Je li lakše disati kroz nos ili usta? Morate mi brzo reći', pitala je direktora Odvodnje Ranka Gregorina u naletu smrada, dok su pričali u jednom od kanala. 'Svejedno je, naviknut ćete se', odgovorio je direktor koji se ne drži samo svog ureda.
Radnici kažu da često provodi vrijeme s njima, pa tako i u kanalima. 'Morate vidjeti u kojim uvjetima rade vaši djelatnici, jedino ih tako možete kvalitetno cijeniti', objašnjava Gregorin svoju naviku. Kojim potezima radnici smanjuju rizik svog posla i kako se ekipa Provjerenog nosila s uvjetima na snimanju, doznajte u video prilogu.
