Društvenim mrežama širi se status dugogodišnje radnice u sustavu socijalne skrbi Valerije Kanđere u kojemu ona opisuje probleme s kojima se nosi, zajedno s kolegama.
Pročitajte i ovo
"Kada bih mogla, sve bih rekla, ali ne smijem, vezana sam profesionalnom tajnom. Kada bih mogla, sve bih napisala, ali ne mogu, vezana sam vlastitom savješću. Al' kao i nedavno kada smo zauvijek izgubili jednu majušnu djevojčicu, opet bih kriknula. Samo krik se pretvorio u vapaj", napisala je u utorak na društvenim mrežama.
Žurno izdvajanje djece potrebno unaprijed pripremiti
"Za sutra (srijeda, op. a.) imamo - s policijskim službenicima i sa stručnim radnicima ustanove - dogovoreno žurno izdvajanje petero djece iz jedne obitelji. Iako je riječ o žurnom izdvajanju, sve se mora unaprijed pripremiti, a ustanovu koja ih je po zakonu dužna primiti u svako doba dana i noći, najavljeno i nenajavljeno, ipak smo unaprijed o svemu obavijestili, ta riječ je o petero male djece, ne o pet paketa. I dobili suglasnost", navodi Kanđera.
"A onda danas (utorak, op. a.), u 15:16 (radno nam je vrijeme do 15:30) dolazi mail iz ustanove da su na svom današnjem stručnom sastanku zaključili da nemaju mjesta i da djecu ne mogu primiti. Jedina ustanova koja ih je dužna primiti. Naravno da smo prethodno danima zvali i slali dopise svim drugim ustanovama i stručnom timu za udomiteljstvo - odasvud negativan odgovor. Nema mjesta. Bili smo spremni, nevoljko, ali spremni i na razdvajanje djece. Nema mjesta. Mail s današnjom odbijenicom pristiglom tik potkraj radnog vremena šaljemo nadležnom ministarstvu, odgovora nema. Zovemo telefonom u 15:22, poklapa se slušalica", napisala je.
"Što bismo trebali napraviti? Ranim jutrom kada se uobičajeno provodi mučan postupak žurnog izdvajanja ipak dovesti djecu u ustanovu, sukobiti se s kolegama koji ionako ni o čemu ne odlučuju i petero djece kao pet paketa ostaviti im pred vratima? Ili bismo trebali s petero djece kao s pet paketa ujutro čekati početak radnog vremena ministarstva pa ih ondje ostaviti? Možda rješenje ove nemile situacije ima novoosnovani Zavod za socijalnu zaštitu ili da rješenje potražimo u Povjerenstvu za pritužbe građana koje je u osnivanju?
Možda netko tko iz 'spasilačke građanske inicijative' stručne radnike centara za socijalnu skrb proglašava uhljebima i ubojicama ima stručni prijedlog što bismo trebali napraviti? Možda netko od njih želi petero djece kao pet paketa udomiti u svom domu?" pita se Kanđera na Facebooku.
"Stvarnost u kojoj žive djeca nesretnih roditelja"
"Ili ćemo možda svi zajedno čekati novi tragičan ishod i onda oplesti s ponižavajućim komentarima po društvenim mrežama? Ovo je naša stvarnost. Ovo je realitet u kojem živim i radim. Ovo je stvarnost u kojoj žive nesretna djeca nesretnih roditelja u zemlji u kojoj se na sav glas ponavlja kako se sve radi 'u najboljem interesu djeteta', u zemlji u kojoj se osnivaju zavodi, agencije i povjerenstva, a za skrb o djeci 'nema mjesta'", navodi.
"Jako sam tužna, ljuta i zabrinuta. Sve smo napravili po pravilima struke i izmoždenog sustava socijalne skrbi pa bi mi savjest trebala biti mirna, sve je uneseno u aplikaciju, mogu nas posjetiti komisije iz raznih komora, udruga i agencija i svaki papir naći će ispunjen na svom mjestu. Formu se traži, forma je zadovoljena, krivca nema. A nema ni mjesta", zaključuje psihologinja u svojoj objavi na Facebooku.
Nema mjestu za djecu
U komentarima na objavu navodi i kako ovo nije prvi put da za djecu nema mjesta te da su nedavno doslovno mjesecima tražili smještaj za tri djevojčice. Na kraju su ga našli, ali nakon "dugotrajne i iscrpljujuće" potrage.
"Ne zaboravite da u CZSS-u u kojem ja radim svaka socijalna radnica godišnje ima oko 200 obitelji, a jedan psiholog (od nas troje) radi s četiri ili pet socijalnih radnica. Mi jednostavno nemamo luksuz baviti se potragom za smještajem tjednima ili mjesecima jer svaki dan stižu novi i novi slučajevi. Naravno da nisu svi jednako složeni, ali morate za svaku osobu ili par odvojiti barem sat ili sat i pol za prvi razgovor", objasnila je.
