Dijete, ilustracija - 1
Dijete, ilustracija - 1 Foto: Getty Images

Na društvenim mrežama pojavio se status psihologinje koja je opisala sve probleme s kojima se nose njezine kolege u Centru za socijalnu skrb i ona.


Društvenim mrežama širi se status dugogodišnje radnice u sustavu socijalne skrbi Valerije Kanđere u kojemu ona opisuje probleme s kojima se nosi, zajedno s kolegama.

Vezani članci Antun Ilijaš - 1 Predsjednik Komore socijalnih radnika o rezultatima nadzora u Novoj Gradiški: "Danas smo primili izvješća kolegica. Zašto dugo traje? Ne bih to rekao, traje iz objektivnih okolnosti" Marija Pletikosa Državna tajnica osudila napad na socijalne radnike u Kaštelima: ''Pojačale su se tenzije, suzdržite se od nasilja''

"Kada bih mogla, sve bih rekla, ali ne smijem, vezana sam profesionalnom tajnom. Kada bih mogla, sve bih napisala, ali ne mogu, vezana sam vlastitom savješću. Al' kao i nedavno kada smo zauvijek izgubili jednu majušnu djevojčicu, opet bih kriknula. Samo krik se pretvorio u vapaj", napisala je u utorak na društvenim mrežama.

Žurno izdvajanje djece potrebno unaprijed pripremiti

"Za sutra (srijeda, op. a.) imamo - s policijskim službenicima i sa stručnim radnicima ustanove - dogovoreno žurno izdvajanje petero djece iz jedne obitelji. Iako je riječ o žurnom izdvajanju, sve se mora unaprijed pripremiti, a ustanovu koja ih je po zakonu dužna primiti u svako doba dana i noći, najavljeno i nenajavljeno, ipak smo unaprijed o svemu obavijestili, ta riječ je o petero male djece, ne o pet paketa. I dobili suglasnost", navodi Kanđera.

"A onda danas (utorak, op. a.), u 15:16 (radno nam je vrijeme do 15:30) dolazi mail iz ustanove da su na svom današnjem stručnom sastanku zaključili da nemaju mjesta i da djecu ne mogu primiti. Jedina ustanova koja ih je dužna primiti. Naravno da smo prethodno danima zvali i slali dopise svim drugim ustanovama i stručnom timu za udomiteljstvo - odasvud negativan odgovor. Nema mjesta. Bili smo spremni, nevoljko, ali spremni i na razdvajanje djece. Nema mjesta. Mail s današnjom odbijenicom pristiglom tik potkraj radnog vremena šaljemo nadležnom ministarstvu, odgovora nema. Zovemo telefonom u 15:22, poklapa se slušalica", napisala je.

"Što bismo trebali napraviti? Ranim jutrom kada se uobičajeno provodi mučan postupak žurnog izdvajanja ipak dovesti djecu u ustanovu, sukobiti se s kolegama koji ionako ni o čemu ne odlučuju i petero djece kao pet paketa ostaviti im pred vratima? Ili bismo trebali s petero djece kao s pet paketa ujutro čekati početak radnog vremena ministarstva pa ih ondje ostaviti? Možda rješenje ove nemile situacije ima novoosnovani Zavod za socijalnu zaštitu ili da rješenje potražimo u Povjerenstvu za pritužbe građana koje je u osnivanju?
Možda netko tko iz 'spasilačke građanske inicijative' stručne radnike centara za socijalnu skrb proglašava uhljebima i ubojicama ima stručni prijedlog što bismo trebali napraviti? Možda netko od njih želi petero djece kao pet paketa udomiti u svom domu?" pita se Kanđera na Facebooku.

"Stvarnost u kojoj žive djeca nesretnih roditelja"

"Ili ćemo možda svi zajedno čekati novi tragičan ishod i onda oplesti s ponižavajućim komentarima po društvenim mrežama? Ovo je naša stvarnost. Ovo je realitet u kojem živim i radim. Ovo je stvarnost u kojoj žive nesretna djeca nesretnih roditelja u zemlji u kojoj se na sav glas ponavlja kako se sve radi 'u najboljem interesu djeteta', u zemlji u kojoj se osnivaju zavodi, agencije i povjerenstva, a za skrb o djeci 'nema mjesta'", navodi.

"Jako sam tužna, ljuta i zabrinuta. Sve smo napravili po pravilima struke i izmoždenog sustava socijalne skrbi pa bi mi savjest trebala biti mirna, sve je uneseno u aplikaciju, mogu nas posjetiti komisije iz raznih komora, udruga i agencija i svaki papir naći će ispunjen na svom mjestu. Formu se traži, forma je zadovoljena, krivca nema. A nema ni mjesta", zaključuje psihologinja u svojoj objavi na Facebooku.

Nema mjestu za djecu

U komentarima na objavu navodi i kako ovo nije prvi put da za djecu nema mjesta te da su nedavno doslovno mjesecima tražili smještaj za tri djevojčice. Na kraju su ga našli, ali nakon "dugotrajne i iscrpljujuće" potrage.

"Ne zaboravite da u CZSS-u u kojem ja radim svaka socijalna radnica godišnje ima oko 200 obitelji, a jedan psiholog (od nas troje) radi s četiri ili pet socijalnih radnica. Mi jednostavno nemamo luksuz baviti se potragom za smještajem tjednima ili mjesecima jer svaki dan stižu novi i novi slučajevi. Naravno da nisu svi jednako složeni, ali morate za svaku osobu ili par odvojiti barem sat ili sat i pol za prvi razgovor", objasnila je.