Galerija
Neboder od 17 katova u zagrebačkom kvartu Travno nije jedini koji muku muči s problematičnim, neurednim i asocijalnim pojedincima. Ima u Hrvatskoj mnogo takvih primjera, no dozna se samo za neke od njih. I u ovom slučaju, gdje žena koja živi na 14. katu zgrade svojim nemarom o stanu zadaje probleme ostalim suvlasnicima, proteklo je više od 30 godina prije nego što je to dospjelo u javnost i mnoge zgrozilo onime što je isplivalo na površinu. Izmijenilo se u tom neboderu više predstavnika suvlasnika, svi su mislili da će problem riješiti netko drugi, a trenutni predstavnik gospodin Branko Podhraški napokon je uspio pomaknuti stvar s mjesta. Priča je dobila medijski prostor i počeli su mu se javljati ljudi diljem Hrvatske.
„Nakon objave priče javili su mi se neki od ostalih medija, kao i ljudi iz Zadra i Šibenika koji su rekli da su imali takve slučajeve te da su postupali kao i mi – prijavljivali sanitarnoj inspekciji i policiji. Ali onda su došli do zaključka da treba otići liječniku obiteljske medicine koji vodi tog problematičnog stanara i on bi, kako su mi rekli, trebao pomoći nakon što vidi u kakvim uvjetima živi njegov pacijent“, prepričao nam je Podhraški nove informacije koje je dobio od ljudi koji su mu se javili.
Da je to djelomično zaista i točno, ali ne i proceduralno izvedivo u svakoj situaciji, potvrdio nam je i predsjednik Udruge stanara Hrvatske Milan Jokić.
„To je posao u koji trebaju ući svi relevantni subjekti“, rekao nam je Jokić. „Ovdje se mora voditi samo vlastitim snagama. Susjedi stanari trebali bi podnijeti kaznenu prijavu sudu protiv te osobe. Ovdje je problem što nema vlasnika. Sud treba iznijeti rješenje da se osoba, ako je asocijalna, prijavi“, osvrnuo se na slučaj nebodera u Travnom. „Slično je bilo u Rijeci, ali slučaj je riješen zahvaljujući suradnji. Centar za socijalnu skrb je zajedno s liječnikom obiteljske medicine pronašao rješenje. Našla se grupa ljudi koja je zaključila što se treba učiniti, pozvali su liječnika i slučaj priveli kraju. Koliko je to napravljeno u proceduralnom smislu – to ne znamo. A za pokretanje procedure potrebno je imati zapisnike sanitarne inspekcije, policije, Centra za socijalnu skrb, žive svjedoke...“, rekao nam je Jokić te zaključio da Hrvatskoj zapravo nedostaje zakon o stanovanju i da na tom području vlada velika pravna praznina.
Slučaj nebodera u Travnom nikako nije usamljen
Koliko zapravo ovakvih i sličnih slučajeva ima diljem Hrvatske, imamo priliku dosta često vidjeti u medijima. Magazin Provjereno u rujnu 2017. godine objavio je priču o čovjeku koji je godinama u Puli živio u smeću i susjedima tako zagorčavao život. U stan je navukao 180 kubika smeća. Živio je bez struje i vode, a fekalije bacao kroz prozor. Desecima susjeda zagorčavao je život. Najgore je od svega što niti jedna institucija za taj problem nije imala rješenje. Ipak, nakon priče Provjerenog stanari su uspjeli barem u jednom. Ostvarili su presedan i sudskim putem istjerali susjeda iz zgrade, no problem je samo djelomično riješen. Naime, Damir je nakon toga ostao bez krova nad glavom. I sad se, kao i uvijek, postavlja pitanje – gdje u sustavu konstantno zapinje?
Podsjećamo i na slučaj koji je zgrozio Hrvatsku. Pedesetogodišnji Ivica živio je u smeću i vlastitim fekalijama u zgradi u zagrebačkom kvartu Dugave. Stanari tvrde da je bio susjed iz pakla, no on je bez problema pustio kamere u svoj stan. Stotine opušaka po podu, nad kojima leti roj muha, crvi na ostacima hrane u zakorjelim loncima, kada i WC školjka zaštopani od fekalija. Prizor koji je ekipa Provjerenog zatekla u stanu u zagrebačkom naselju Dugave i otpornijima bi okrenuo želudac. Susjedi kažu - sodoma i gomora. Nakon dugotrajne borbe s neurednim navikama Ivice, koji tvrdi kako je za sve djelomično kriva i njegova majka koja je u stan navukla otpad koji je prodavala na Hreliću, stvari su za stanare krenule nabolje. „Oduzeta mu je poslovna sposobnost. Naime, susjeda ga je našla u polumrtvom stanju i nagovorila ga je da dopusti da ga se smjesti u Crkvu sv. Majke Terezije u Jukićevoj ulici. Stan je navodno preuzeo sud“, rekao nam je predstavnik stanara te zgrade. I on je potvrdio kako institucije ne rade svoj posao. A po njegovu mišljenju, temeljenom na iskustvu, institucije bi itekako efikasno mogle djelovati.
I tako, dok se prisjećamo ovih slučajeva i razgovaramo s onima koji su direktno u njih uključeni, kao i dok analiziramo one nove i pokušavamo pomoći u njihovom rješavanju, nameće se zaključak kako se pod jedan veliki zajednički nazivnik može svesti - neefikasnost institucija.
