"Sudsko vijeće je zaključilo da je Prates iz nižih pobuda sudjelovao u podmuklom ubojstvu Stjepana Đurekovića te se stoga njegovo djelo mora okvalificirati kao umorstvo, a ne kao suučesništvo u umorstvu", objasnio je predsjednik sudskog vijeća Bernd von Heintschel Hanegg. Prates na ovu nepravomoćnu odluku ima pravo žalbe.
Pročitajte i ovo
Nije se pokajao
Čučao u grmlju s puškom dok je Trump igrao golf: Saznao je kaznu za pokušaj atentata
Najavili žalbu
Sutkinja zaustavila Trumpov plan, u Ministarstvu bijesni: "Posljednju riječ neće imati ona koja donosi zakone s klupe"
Poslušajte pjesmu
VIDEO Mile Kekin objavio navijačku pjesmu: "Kad domovina zove, moramo se dati!"
NIJE JOJ BILO SPASA
Smrt djevojčice nakon rutinske operacije, obitelj traži odgovore: "Zašto smo ostali bez djeteta?"
Drama u Nepalu
Autobus pun svatova sletio niz padinu s visine od 200 metara: Najmanje 13 mrtvih i 34 ozlijeđenih
Sudsko vijeće time je u potpunosti prihvatilo zahtjev optužbe koja je tijekom iznošenja završne riječi prije tjedan dana zatražilo da se Pratesa umjesto za suučesništvo u ubojstvu osudi za ubojstvo, te da ga se osudi na doživotnu zatvorsku kaznu.
Šesto sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Bernda von Heintschel-Henegga ustvrdilo je da je Prates, koji je prema vlastitom iskazu iz materijalnih pobuda djelovao kao suradnik jugoslavenske "Službe državne bezbednosti" (SDB), između svibnja 1982. i lipnja 1983. od tadašnjeg višeg djelatnika SDB-a Josipa Perkovića saznao da bi Đureković trebao biti smaknut kao "državni neprijatelj".
Prates je, kako je nadalje objašnjeno u presudi, pri izvršenju plana za ubojstvo iskoristio osobno poznanstvo i povjerenje koje je uživao kod Đurekovića. Od prvobitne nakane da Đurekovića ubije sam Prates se odustalo, a sam čin ubojstva izvršila su trojica nepoznatih počinitelja. Prates je nekoliko mjeseci prije Đurekovićeva ubojstva Josipu Perkoviću predao ključeve svoje tiskare koju je Đureković koristio za tiskanje hrvatskog emigrantskog tiska. Sud je ustvrdio da je Prates 28. srpnja 1983. Đurekovića namamio u prostorije tiskare u Wolfratshausenu pokraj Muenchena gdje su ga dočekali izvršitelji te ga ubili hicima iz vatrenog oružja i udarcima u glavu.
Sud je je zaključio da je Đureković ubijen po nalogu tadašnjeg predsjednika predsjedništva SFRJ Mike Špiljka zbog toga što se strahovalo da bi Đureković, koji je do svoje emigracije obnašao visoke dužnosti u vodstvu Ine, mogao otkriti financijske malverzacije provedene u ovoj tvrtki i u koje je, kako se navodi, bio umiješan i sin Mike Špiljka, Vanja Špiljak.
Iako je Vanja Špiljak pred sudom u Muenchenu prije nekoliko tjedana opovrgao bilo kakvu povezanost s ubojstvom Đurekovića, sudsko vijeće se u potpunosti oslonilo na iskaz svjedoka optužbe Vinka Sindičića, Vice Vukojevića te Bože Vukušića koji su iznijeli detalje prema kojima iza ubojstva stoji sam jugoslavenski državni vrh.
U prošlotjednom izricanju završne riječi, obrana optuženog Pratesa tražila je oslobađajuću presudu i novčanu naknadu za vrijeme provedenu u pritvoru. Prates se branio tvrdnjama da nije znao da se na Đurekovića priprema atentat.
Predsjedavajući sudac von Heintschel-Hanegg danas je iznova kritizirao ponašanje Republike Hrvatske tijekom suđenja Pratesu zbog "nesuradnje" i "nepokazivanja interesa" za ovaj slučaj. On je ustvrdio da je takvo ponašanje neprimjerno za jednu državu koja želi postati članicom Europske unije.
Suđenje Krunoslavu Pratesu započelo je u ožujku 2006. ali je nakon nekoliko tjedana prekinuto i odgođeno do daljnjega zbog nemogućnosti pristupa dokaznom materijalu i svjedocima za što je tužiteljstvo i sudsko vijeće krivilo pravosuđa Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Suđenje je nastavljeno u veljači ove godine iskazom Vinka Sindičića.
Suđenje Krunoslavu Pratesu izazvalo je veliko zanimanje među brojnim pripadnicima hrvatske dijaspore u Bavarskoj.