Licemjerje EU leži u tome što upravo ona ne poštuje haški sud

Njime sud traži da Ured visokog predstavnika za zajedničku sigurnost i vanjsku politiku Javiera Solane obrani generala Gotovine iz EU arhiva dostavi 95 dokumenta iz kolovoza 1995. Riječ je o dnevnicima europskih promatrača, čiji je mandat bio monitorirati stanje na oslobođenom području u svim segmentima i o tome izvještavati Bruxelles. Nitko nema iluzija da promatrači, ili 'sladoledari' kako ih se u Hrvatskoj nazivalo zbog bijelih odijela, izvješća nisu slali i vladama te tajnim službama svojih zemalja. Sub poena izdana 12 dana prije početka suđenja generalima na zahtjev Gotovinine obrane nosila je oznaku tajnosti.

Pročitajte i ovo Kolumna Ivane Petrović 'Oluja' je glavni instrument kočenja Hrvatske Ima jedna krhka točka dogovora Slovenija je zadržala adut kojim opet može 'upaliti crveno'

>> Haag od Europske Komisije traži dnevnike

Licemjerje Europske unije - ne poštuje nalog suda, a blokira Hrvatsku zbog tzv. topničkih dnevnika

Riječ je o dokumentima koji su neprijeporno postojali i na traženje kojih se EU više od godine jednostavno oglušuje. Stoga je obrana sad sudu podnijela zahtjev za izdavanjem nove javne sub poene u kojem dodatno traži da se, s obzirom na neoglašavanje Europske Unije, provede istraga o nedostavljenim dokumentima, kako bi oni što prije stigli u Haag. Ovim je licemjerje 'interesa pravde' /termin kojim eurodužnosnici često barataju/ dosegnulo svoj vrhunac. Europska Unija ovim dovodi u pitanje glavne stečevine na kojima počiva njezin ustroj. Ne poštuje nalog suda, a istodobno putem glavnog haškog tužitelja, točnije jedne strane u postupku, blokira hrvatske pregovore o poglavlju pravosuđa. I to s pitanjem tzv. topničkih dnevnika oko kojih se Hrvatska znoji i koprca dok je Britanija i sateliti vuku za kosu u nešto za što ni sama država ne zna što je, je li postoji i je li ikad postojalo. 'Ova situacija najblaže rečeno je čudna jer Hrvatsku i Uniju dovodi u istu situaciju', kazao je ironično ministar Šimonović i sam iznenađen viješću.

Postojanje sub poene u Bruxellesu su skrivali, dok su informacije difamantne za Hrvatsku vrlo propulzivne 

Za postojanje tajne sub poene koja je poslana u Bruxelles vlasti u Zagrebu nisu znale. EU birokracija se potrudila da to ne procuri u medije. Dok su sve informacije koje su za Hrvatsku difamantne, poput blokade zbog Haaga, a potom i demarša, vrlo propulzivne za 'došaptavanje' briselskih kuloara novinarima, ovu ključnu informaciju su brižljivo skrivali. Sudac Alphonse Orie je potpisavši tajnu sub poenu jasno dao do znanja da je u svojoj sudnici isključivo on gazda, da nema namjeru podilaziti dnevnopolitičkim potrebama, već namjerava poštovati jedno od glavnih načela kaznenog procesa - načelo jednakosti strana u postupku… To se uostalom u dosadašnjem tijeku suđenja i pokazalo. Sudsko vijeće ne dopušta da postupak izađe izvan okvira prava, jako pazi da ne zađe u politički okvir koji je tužitelj optužnicom da facto postavio, i zbog kojeg se sad na području njegova dokazivanja u okrilju zakona u predmetu Oluja žestoko skliže.

>> Vlada tajila ultimatum EU o topničkim dnevnicima?

Solanin ured ne da dokumente koji ne bi išli na ruku tužiteljstvu

Upravo zbog tog političkog okvira Solanin ured ne da promatračke dnevnike iz kolovoza 1995. Riječ je o delikatnom supstratu koji očito ne bi išao na ruku tužiteljstvu i ne bi podržao politički okvir optužnice. Taj okvir, podsjećam, postavljen je kroz tezu o ujedinjenom zločinačkom pothvatu isplaniranom na Brijunima 1995., i to u cilju etničkog čišćenja srpskoga stanovništva s područja tzv. Krajine. To etničko čišćenje prema optužnici je provedeno artiljerijskim djelovanjem, neselektivnim gađanjem civilnih ciljeva. Sad kad je na kraju dokaznog dijela tužiteljstva ustanovljeno da je lokalno srpsko stanovništvo evakuirano nekoliko dana prije početka Oluje, kad je film KOS-a razmontiran kao krivotvorina, kad su svjedoci eksperti ustvrdili da je tijekom granatiranja poginuo jedan jedini civil - sad tužitelj, nakon 12 godina istrage, traži tzv. topničke dnevnike. Političku platformu za to pred Vijećem sigurnosti UN-a stvara mu Karen Pierce, zamjenica britanskog ambasadora pri UN-u, nekad direktorica Odjela za Istočni Jadran u svojem ministarstvu vanjskih poslova.

Iracionalni strahovi Velike Britanije

Razotkrivanje tajne sub poene upućene EU Hrvatskoj otvara novu, puno povoljniju poziciju za političke poteze. Hrvatska politika svojim stavom nikad nije dala do znanja da zna da je Oluja optužena kao najveći 'politički krimen', koji je razbucao europsku diplomaciju dokazano nesposobnu za ispravno rješavanje bilo koje krize, i kroz to razbio njezinu veliku nakaradnu sliku budućnosti Balkana kao povijesne političke močvare koja bi rascjepkana i sigurnosno nestabilna pod srpskom dominacijom bila novooblikovana moneta za međusobno ucjenjivanje jakih europskih politika i prije svega moneta kojom bi Britanija /inače izuzeta od zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU, ima tzv. opt.out/ sukladno potrebama vlastitih interesa fino ucjenjivala Europsku Uniju u cijelosti vođena svojim stoljeće starim, gotovo iracionalnim strahom od širenja njemačkog utjecaja na europski istok. To se provedbom Oluje nije ostvarilo.

Europska diplomacija, odjevena u mantije lorda Owena, Cyrusa Vancea i ostalih, do zadnjeg je daha pokušala zaustaviti Oluju. Očito ne shvaćajući da je to već 'done deal', da su američke bespilotne letjelice već mjesecima u Zemuniku te da je pet dana prije početka već isplanirane vojne akcije u Washingtonu sklopljen hrvatsko-bošnjački savez. Ne, Carl Bildt dan uoči početka Oluje Franju Tuđmana proglašava ratnim zločincem. Zajedno s Pauline Neville-Jones, koordinatoricom britanskih obavještajnih službi odlazi Miloševiću i traži od njega vojnu intervenciju u tzv. Krajini.

Paddyjeva salveta koja je pala pod noge novinaru The Timesa 

Ali već je kasno, Milošević je već u Knin poslao generala Milu Mrkšića da provede evakuaciju Srba. 5. kolovoza kanadski general Andrew Leslie, UN-ov zapovjednik sektora Jug, dramatičnim glasom lažira stanje u Kninu /priznao kao svjedok na suđenju op.a/ 6. kolovoza dok Oluja još praktički traje, Bildt i Solana pozivaju Matu Granića u Ženevu i kažu mu da će 'Oluja biti dugoročna mrlja na budućnosti Hrvatske' /izvedeno kao dokaz na suđenju/, a onda na kraju posljednji očajnički pokušaj: 7. kolovoza Paddyju Ashdownu iz džepa ispada ona famozna salveta, skica koja sliči na trokut, za koju je Ashdown tvrdio da je Tuđmanova vizija podjele BiH nacrtana tijekom svečane večere u čast 50. godišnjice pobjede nad fašizmom. I salveta je, gle čuda, pala pod noge novinaru londonskoga The Timesa.

Notorna kronologija na koju su u Hrvatskoj gluhi

Sljedećega dana salveta je bila udarna vijest u svim britanskim medijima i njihovim svjetskim servisima. Predstavljali su je kao dokaz tajnih prijedloga za komadanje BiH između Tuđmana i Miloševića. Svugdje drugdje, u svim drugim svjetskim medijima vijest dana je bila da Hrvatska vojska i Armija BiH pod pokroviteljstvom SAD-a provode vojnu akciju, ne da bi Hrvatska podijelila Bosnu sa Srbima, već da bi u savezu s bošnjačkom vojskom i uz zračnu potporu NATO-a vojsku bosanskih Srba porazila. Ovom kronologijom bave se svi ozbiljni analitičari za Balkan, uklapajući je u trenutačne hrvatske međunarodne pozicije i percipirajući optužnicu za Oluju kao glavnu političku platformu dinamike (ne)uspjeha hrvatske EU budućnosti. Na ovu notornu kronologiju su svi gluhi jedino u Hrvatskoj. Primitivno podijeljenoj na one koji sve što je 'međunarodno' smatraju svetim pismom, i one koji sve to tvrdo i a priori odbijaju tvrdeći da smo mi sami sebi dovoljni. Ni jedno ni drugo nije ispravno, zapravo je i jedno i drugo jednako neispravno.

Neprincipijelnost EU ni sanader ni Mesić nisu komentirali

Hrvatska politika zajedno s medijima nikad kod kuće nije stvarala javnu svijest o ovoj gore napisanoj notornoj kronologiji, uhvaćena u glupu mrežu histerije o 'desnima' i 'lijevima', opterećena pravim natjecanjem u provincijalnom političkom osvetništvu, prostom, na trenutke vrlo prostom promoviranju svih oblika anacionalnosti čak i intelektualne i s još niz elemenata tranzicijskog ludila za koje je mislila i za koje se i danas misli da su demokratske tekovine. Sve to Europa je poticala istodobno se zgražajući u svom uskom krugu i podsmjehujući se svim tim naletima raznih javnih kanona koji su zvučali kao da dolaze iz neke antičke tragedije. Vijest o tajnoj sub poeni poslanoj EU Sanadera je zatekla u Beogradu. Ni on ni predsjednik Mesić neprincipijelnost Europske Unije naspram postulata vladavine prava, i samim tim njezino nepoštivanje međunarodnog kaznenog suda, još nisu komentirali.

>> Arhiva