Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Hrvatsko društvo, posebice državne institucije, primarna zadaća kojih je zaštita ljudskih prava i ljudskog dostojanstva, trebali bi se s puno više odgovornosti i poštovanja odnositi prema žrtvama seksualnog silovanja u koncentracijskim logorima koji su postojali u Domovinskom ratu, istaknuto je na javnoj tribini 'Ratni zločin - silovanje u srpskim koncentracijskim logorima'.


Autorica knjige svjedočanstava iz logora 'Apartman 102' i sama zatočenica koncentracijskog logora Omarska u BiH Jadranka Cigelj prikupila je nakon povratka u Hrvatsku svjedočanstva 63 žena s vukovarskog područja, silovanih u Domovinskom ratu.

Vezani članci Ilustracija Natjerali 12-godišnje dječake da stanu pred učenice i ispričaju se zbog silovanja u ime muškog roda: "Priznajemo da je to bilo neprimjereno" Jedan je od najpoznatijih branitelja Vukovara Stipe Mlinarić Ćipe otkrio kako danas gleda na žrtvu Vukovara (Foto: Dnevnik.hr) - 2 "Za devet mjeseci logora i svoju patnju im sve opraštam, ali brata su mi ubili kao psa. To ne mogu oprostiti"

'Kad sam izišla iz logora, bila sam ispunjena mržnjom i željom za osvetom. Danas više nisam opterećena mržnjom i u svoje ime oprostila sam mučiteljima, ali nisam oprostila političarima, onima koji su doveli do rata', kazala je, pozvavši žene koje su silovane u ratu u Hrvatskoj i BiH da se jave i hrabro svjedoče o zločinu počinjenu nad njima, 'ne stideći se onoga za što nisu krive'.

Ponižavajući odnos državnih tijela prema žrtvama silovanja

Predsjednica Udruge 'Žene u Domovinskom ratu' iz Zagreba Marija Slišković navela je podatak o 240 djece rođene u Hrvatskoj iz seksualnog silovanja žena zatočenih u logorima, rekavši kako mnoga od te djece nisu napuštena, već su ostala u obiteljima.

Državnom odvjetništvu i sudovima je zamjerila 'ponižavajući odnos' tih tijela, kako je kazala, prema ženama žrtvama silovanja. Navela je da takve žene 'na sudovima nemaju tretman kakav žrtva mora imati, već ih se prisiljava da svjedočenjima ponovno prolaze svu traumu'.

'Sve one imaju status civilnih žrtava rata kao da nad njima nije počinjen ratni zločin. U Hrvatskoj nikad nije postavljena dimenzija stradanja tih žena jer se silovanje uzima pod 'dogodilo se', a prostrijelna rana se vodi kao 'stradanje'', napomenula je i dodala kako žrtve silovanja u Domovinskom ratu sudovi obično upućuju da zadovoljštinu traže u privatnoj parnici, što je nedopustivo i ponižavajuće.

'Hrvatsko društvo žrtve silovanja ne prihvaća kao žrtve'

Po mišljenju predsjednika Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) Danijela Rehaka, dobar dio hrvatskog društva žrtve silovanja u logorima još ne prihvaća tako da ih smatra žrtvom, sugerirajući time 'da su zaslužile to što ih je snašlo'.

'Vrlo je važno da kao pojedinci i udruge reagiramo i stanemo iza svake žrtve jer se pokazalo da to nisu sposobne učiniti državne institucije koje bi to trebale po naravi posla kojim se bave. Nismo, nažalost, organizirana država jer da jesmo, ne bi se događalo da uoči 18. studenoga i obilježavanja sloma obrane Vukovara istupaju pojedinci koji su svojim djelovanjem vezani uz agresiju na Hrvatsku', upozorio je Rehak.

>> Tadić sa sobom u Vukovar donio nevažnu dokumentaciju

>> 'Nije važno tko je prvi počeo, zločin je zločin'

Najavio je izdavanje knjige o silovanjima žena u srpskim koncentracijskim logorima, za koju svjedočanstva prikuplja HDLSKL koji je, uz Udrugu 'Žene u Domovinskom ratu' i Pastoralni centar 'Sv. Bono' u kojem je i održana, i suorganizator večerašnje tribine.